Index: Vladimir Matijanić
LOVRO Kuščević, aktualni ministar uprave i politički tajnik HDZ-a, stekao je, prema dostupnim podacima, šest velikih parcela u svojim Nerežišćima na Braču za svega 50 tisućakuna. Ne eura, kuna.
Četiri parcele dobio identičnim presudama sutkinje Ivane Domić
Čak četiri, a među njima i dvije na kojima su mu kuće – vila i ona manja, takozvani kokošinjac – dobio je istoga dana, 13. studenoga 2003. godine, dvjema identičnim presudama Ivane Domić, bivše predsjednice supetarskog suda, protiv koje se godinama vodi sudski postupak baš zbog sličnih presuda donesenih između 1995. i 2004. godine.
Kuščevići platili veliku parcelu manje od jednog eura po kvadratu
No, tu nije bio kraj skupljanju zemljišta u obitelji Kuščević. U prosincu 2008. i 2009. godine, dok je Kuščević bio načelnik, njegova supruga Zorana kupila dvije parcele za 50 tisuća kuna. Jednu, od kupaca iz Zagreba, platila je 20 tisuća kuna, dok je u drugu, kupljenu od danas pokojnog Nerežišćanina, investirala 30 tisuća kuna. U kupoprodajnim ugovorima nisu navedene površine parcela, a obje su naknadno cijepane i iz njih su nastajale nove čestice, no iz podataka dostupnih u zemljišniku i katastru može se zaključiti da se čestica kupljena od Zagrepčana u prosincu 2008. godine izvorno prostirala na 2952 metra četvorna, što znači da je plaćena minornih šest kuna po kvadratu, odnosno manje od eura.
Druga, kupljena od Nerežišćanina u siječnju 2009. godine, zauzimala je 804 četvorna metra. Dakle, da bi postala njezina vlasnica, supruga aktualnog ministra, a tada općinskog načelnika Kuščevića, platila je oko 37 kuna po kvadratu.
Zona u kojoj nije bila dopuštenja gradnja – sve do posljednje godine Kuščevićeva načelničkog mandata
Prema podacima dostupnim na stranicama općine Nerežišća, u toj zoni nije bila dopuštena gradnja sve do 2015. Tada, u posljednjoj godini Kuščevićeva načelničkog mandata, ona je prenamijenjena u građevinsku. Lani u ožujku Zorana Kuščević od ukupno 3756 kupljenih kvadrata prodaje 1951 za čak 200 tisuća eura zagrebačkoj Gold gradnji koja tamo gradi vile s bazenima. Drugim riječima, za 102 eura po kvadratu, odnosno nekih 758 kuna po kvadratu u ožujku prošle godine. Evo kako nam je Kuščević SMS-om pokušao objasniti ovaj nezapamćeni skok vrijednosti: “Vrijednost zemljišta na otocima je u stalnom porastu, na dobrobit svih mještana, a tako će se vjerujem i nastaviti.”
Srodnica prodavatelja: Da smo znali što će tamo biti, sigurno ne bismo prodali zemlju po toj cijeni
No razgovor sa srodnicom prodavatelja jedne od dviju parcela nudi drugačiju perspektivu. Kaže kako njezini nisu znali što bi s tom zemljom, “tamo su bile višnje i bademi, šikara”. Pustoš teška.
Onda su Kuščevići velikodušno ponudili kupovinu. “Govorili su da će se baviti poljoprivredom. Čujte, nitko nije budala, da smo znali što će tamo biti, sigurno ne bismo prodali zemlju po toj cijeni”, priča naša sugovornica.
Dvije presude sutkinje Ivane Domić: Isti tekst presuda, donesenih istog dana
Imamo i dvije presude Ivane Domić koje su Kuščeviću donijele četiri parcele. Gotovo nevjerojatno, ali obje su donesene istoga dana i imaju isti tekst. One su, prema riječima jednog splitskog odvjetnika, danas “zaštićene pravomoćnošću, ali nisu bile zakonite u trenutku donošenja”.
“Zakonski uvjet za donošenje takvih presuda je da dokazi priloženi uz tužbu ukazuju na opravdanost navoda iz tužbe i osnovanost tužbenog zahtjeva. Takve konstatacije u obrazloženju presude nema”, pojasnio je odvjetnik.
Pogledajte presude sutkinje Ivane Domić:
Sutkinji Domić se sudi zbog nezakonitih presuda kojima su Bračanima oteta zemljišta
Presude zbog ogluhe bile su jedno vrijeme vrlo popularne u svijetu zemljišnih manipulatora i, na koncu, stajale su sutkinju Domić sudačke karijere, ali i dugogodišnjeg kaznenog postupka.
Naime, prema navodima optužnice, od 1995. do 2004. godine donijela je niz nezakonitih presuda kojima su Bračanima oteta zemljišta vrijedna 75 milijuna kuna. Šibenski je sud Domić oslobodio dva puta, 2010. i 2013. godine, a Vrhovni je sud u prosincu prošle godine ukinuo i drugu oslobađajuću presudu i predmet vratio šibenskom sudu, pa se bivša sutkinja i predsjednica supetarskog suda, u društvu osmorice suoptuženika, ponovno našla na optuženičkoj klupi.
Suđenje sutkinji Domić
Što su to presude zbog ogluhe?
A sada malo o presudama zbog ogluhe ili izostanka: kako zemljišne knjige desetljećima nisu uredno vođene, u njima su, umjesto dugogodišnjih korisnika zemljišta, kao vlasnici bili upisani umrli ili odavno iseljeni ljudi. Ako bi se željeli uknjižiti, stvarni korisnici zemljišta morali bi tužiti osobe upisane u zemljišnim knjigama i u postupku dokazati da zaista obrađuju ili na drugi način vode brigu o zemljišnoj čestici.
Sud bi uknjiženim vlasnicima postavio odvjetnike po službenoj dužnosti, a kako se tuženi vlasnici ne bi pojavljivali – mnogi od njih uopće nisu ni znali da im se sudi jer su obavijesti o postupcima i presudama u pravilu objavljivane samo na oglasnim pločama sudova – suci bi čestice knjižili na tužitelje. Zakon je, istina, tražio i dokaze da tužitelji zaista koriste zemljište, no u nizu slučajeva on je jednostavno izigran. Na primjer, iz presuda Ivane Domić u Kuščevićevu korist ne može se zaključiti ništa o dokaznom postupku.
Isti tekst presuda, sedam redaka obrazloženja
Obje presude sutkinje Domić u Kuščevićevu korist imaju isti tekst s doslovno samo sedam redaka obrazloženja i u njemu stoji kako Kuščević tvrdi da je navedeno zemljište njegovo, pa se “radi usklađenja zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem predlaže i donošenje presude kao u izreci”. Domić potom konstatira da tuženici nisu došli na raspravu, niti su izostanak opravdali te je, u skladu s Kuščevićevim prijedlogom, donesena “presuda zbog izostanka”.
Razlika je samo u imenima tuženih bivših vlasnika: za parcelu gdje je danas vila tuženi su Mandalena Kekez, udova Jerka, odsutna i nepoznatog boravišta te Vicko Ursić iz Nerežišća. U drugom postupku Kuščević je tužio pet članova obitelji Cvitanić: Andriju, Katu, Franu, Jerka i Keti i to za tri zemljišne čestice – onu gdje mu je danas manja kuća te za pašnjak i vinograd. U oba slučaja tužene je, kao privremeni zastupnik, zastupao supetarski odvjetnik Braco Kušeta i, kako se može zaključiti, nije se žalio na presude donesene protiv interesa njegovih klijenata.
“Isti privremeni zastupnik, isti datum, identično obrazloženje. Samo su parcele druge, a dvije različite tužbe. To ukazuje na određenu razinu sinkronizacije koja ne bi trebala postojati, jer svaki predmet je za sebe i nema veze s drugim, a izgleda kao da su povezani. Sud nije imao nikakve osnove za utvrditi povezanost tih predmeta, a ipak je riješio oba kao da su jedan predmet”, ističe splitski odvjetnik.
Nema kupoprodajnog ugovora, evo što Kuščević kaže o tome
Kuščevića smo prvo pitali kakvu je ulogu imala Ivana Domić u postupku stjecanja parcela na kojima je izgradio kuće. Odgovorio je: “Zemljište sam kupio od fizičke osobe iz mog mjesta, a ne od dotične osobe.”
Kad smo mu spomenuli da je u zemljišne knjige upisan na temelju presuda sutkinje Domić te da u njima nema kupoprodajnog ugovora s fizičkom osobom iz Nerežišća, odgovorio je: “Zemljište sam kupio od g. Ursića, a tužbu sam morao pokrenuti kako bi na legalan način raščistio vlasničke odnose.”
Pojasnio je i da odvjetnik Kušeta nije uložio žalbu “jer nije bilo razloga za istu budući je zemljište platio u cijelosti”. Na daljnja pitanja nije odgovarao.
