Bankari su obično nadrkani ljudi. Ozbiljni, ko da su metlu progutali, valjda su i kod kuće povazda u odijelu, ne hodaju gaćama i turskim trenirkama kao ostali svijet.
Kada si gurnu ruku džep strah ih je da si štogod ne ukradu, jer ne vjeruju nikome. Svako slovo, svaku brojku picajzlinski provjeravaju, milion puta.
Sumnjičavo vrte glavom, poput policijskih inspektora koji uhvate lika koji je ukro robe za tri soma kuna, pa ga jebaju ne bi li prizno da je ukro i milodar iz škrabice u obližnjoj crkvi.
Plaću nisi dobio, opomene za režije stižu. Više nemaš koga pitati i zajebati da ti posudi lovu.
A na telki reklame za kredite. Pa što ne bi uzeo deset soma kuna krede i platio račune?
Pa te traže papire, dokumente za koje nisi nikada ni čuo da postoje, provjeravaju u kakvoj firmi radiš, dobivaš li plaću redovno.
Pa te ispitaju za koji kurac dižeš deset soma kuna nenamjenskog kredita.
Nakon što su ti noge otpale od obilaženja računovodstva u poduzeću u kojem radiš, u skupljanju dokumentacije, opet nepovjerljivo vrte glavinom, taman si sve papire skupijo, pa ti onaj nadrkanac veli da cijeli predmet stoji, jer se papiri kod tog nadrkanog mamlaza kisele već par mjeseci, pa moraš donijeti novu potvrdu o zadnjem tromjesečnom prosjeku plaća, koje nisi dobio, pa dižeš kredit da bi platijo režije.
Pa kada je sve skupa konačno nabacano na hrpetinu, onda ti slavodobitno kaže da će opravdanost tvoga kredita morati procijeniti nekakvi Rizici, pa ako oni kažu da nisi rizičan, ko da imaš SIDU,onda to mora poču nekakav kreditni odbor.
Kada je sve gotovo, još samo morate otići opaliti parsto kuna koje naravno, nemate, jer da ih imate, ne bi dizali kredit, kod nekakvog bilježnika, gdje vam nekakve ušminkane curice guraju onu crkvenu knjigu u kojoj se morate potpisati stopedesetičetiri puta.
Nakon svega toga, končno se bankar nasmije, evo, gospodine sada možete konačno dobiti vaše novce.
Uplata je sutra najkasnije na Vašem računu. Pa možeš odma vratiti lovu onima koje si nasadio da ti posude, jer je cijelo to sranje sa kreditom trajalo mjesecima.
A plaće još nema.
Sve to za jebenih deset soma kuna.
Upravo onoliko kolika je bila plaća Milijana Brkića, kada je podizao kredit od milju kuna.
Jebate patak, sa čime je on vozio dokumentaciju u banku. Šleperom, kiperom?
Gdje ga je parkiro?
Dođe ti milo čoeka, kada vidiš kakvu si ti sve torturu prošo, za deset soma kuna.
Kakve li je sve jebade prošo taj Vaso, logično je sto puta veće, jer je i iznos sto puta veći?
Kaj ne?
Izgleda da je taj šarmantni čovjek, šarmantan na neki čudan, mussolinijevski način, potajno mazohista, jer, nije mu bilo dosta skupljat papire i punit šleper, pa je već nakon par mjeseci, još su ga ruke bolile od ukrcavanja papira, digao novi kredit, od milju kuna.
Ha, jebiga, svaki od nas ima svoje skrivene strasti, neko voli dizat kredite, neko voli potajice obilazit kupleraje, neko voli diskretno ucjenjivati svoje kolege.
Ima nas svakakvih, zar ne?
Kako je Vaso Brkić dobio milijunske kredite s plaćom manjom od 10.000 kuna_ – Index.hr
