Osjećam se ponosno.
Prsi mi se nadimaju, nosnice se skupljaju i šire od uzbuđenja i ponosa. Ponosan sam kao kad mi je sin onomad postao prvak Hrvatske u debatiranju. Ili kad je kćerka dobila Rektorovu nagradu. Ali ne Borasovu, nego Bjeliševu.
Huči u žilama, sjedim i razmišljam. Zima je, hladnjikavo, pada snijeg. Zima je i u Europama, subota je. Mnogi od mojih vanjskih prijatelja sada sjede u toplini svojih domova, negdje u Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj, Švicarskoj, Engleskoj, a Ameri spavaju snom pravednika, pijuckaju čaj ili mirišljavi Glühwein, grickaju keksiće i čitaju. Čitaju portale, svaki ono što ga zanima.
Tko zna koliko će njih pročitati vijest koju sam na stranom portalu pročitao ja i koja me učinila ponosnim.
Priča iz Hrvatske
Na vrlo poznatom portalu Home | European Public Prosecutor’s Office (europa.eu), pročitao sam dirljivu priču.
Priča je zamislite, objavljena na naslovnici. Tekst je na engleskom, a nastavlja se s hrvatskim prijevodom.
Priča iz Hrvatske. Priča o dami koja nije mogla stati jesti. Jela je, jela je što je stigla. Pojela je i europske fondove. Baš lijepa priča o ženi koja je bila ministrica i koja je samozatajno jela, jela i jela. Krcala je. Krcala je finu spizu, jer ona je dama. Pa nećeš valjda jesti grah, a plaća država ili EU. Nije ona birala tko plaća, glavno je da nije plaćala ona. Sve piše u tekstu. Da je dama iz Hrvatske, što me čini ponosnim. Piše i da je dama bila ministrica. Što me dovodi do ushita, duša mi dršće od ponosa. I domoljubnog zanosa. Samo da još čujem nekoga da jebe majku ovoj državi, imat će sa mnom posla. Toliko nisam bio ponosan još od vremena kada je onomad ministrica Nada Murganić ukrala poklone koji su bili namijenjeni siromašnoj djeci, pa ih dijelila djeci bogatih roditelja.
Samopožrtvovna ministrica koja je krcala u sebe. Priča, odnosno, oprema članka ima samo jednu manu. Nema slike ministrice. Pa će moji prijatelji, ako koji od njih naleti na članak, biti spoznajno vrlo uskraćeni. Neće shvatit koliko je vrijedno i marno rečena ministrica prionula na posao.
U članku piše da je ministrica ostvarila ne pripadajuću dobit od 9.732,35 eura – na štetu financijskih interesa EU (85%) i Republike Hrvatske (15%).
Precizni inspektori nisu napisali koliko 9.732,35 eura iznosi kalorija. Članak su objavili većinski oštećenici. Oni kojima fali 8.272.50 eur. Manjinski oštećenik se ne javlja s iznosom od 1.459,85 eur.
Za pretpostaviti je da će jednom, kad dođe do suđenja, nekom čudnom igrom Čede i Hanume mu, a i Zlatinih tužibapskih pionira, upravo taj iznos predstavljati olakotnu okolnost. Na našim sudovima sve je moguće kad je HDZ u pitanju.
Upravo kad sam mislio da je hapšenje Ive Sanadera, predsjednika Vlade RH, apsolutni doseg dna u Hrvatskoj, pojavila se Ministrica Koja Trpa.
E pa, jebem ti mater.
Ministar si. Ministarka.
I onda poždereš 1.353 EUR-a, a da nemaš na to pravo…Pa da Bog da da ti zapelo u grlu. pic.twitter.com/noIwIOlLaS
— Spectator (@SpectatorHR) December 8, 2023
Shvaćam ja poriv za krađu. Pa kradeš što stigneš. Stanove, livade, kuće, brodove, tende, garažna vrata, ma uzimaš sve što dirneš ko da si u rodilištu iz pičke u kantu cijanofixa upao. Sve ti se lijepi za ruke.
Ali, pička ti materina, ministar si. Ministarka. S plaćom od tri soma eura. I imaš potrebu krasti ćevape, patlidžane pržene, frigane đigerice, Petrovo uho u pjenici od ničega, trpaš i prigorsku kraljevinu, ali i šipon.
Kakvo moralno govno moraš bit da to radiš? I koje govno to odobrava?
Ukrala si taj softver za dvanaest trinaest miliona kuna. OK, bila ti šansa. Cenim, makar daleko od toga da odobravam. Ali ćevape, ajvar, kajmak, Petrovo uho u pjenici od ničega? Ej.
Gaduro pohlepna. Da Bog da ti zapelo u grlu.
Jadnije i bjednije od Sanadera. Koji je za ovakvu mužaču i kokošarku bio gospodin. Par exellence.
Čitam ja dalje. Pa vidim da glavni policajac u državi, Nikola Milina, onako, kus muškarca od kojih pedeset i pet godina, prisvojio nepripadajućih 3.300 eura. A svaki mjesec mu još toliko sjedne na račun. Kao plaća. Ima veliku plaću jer je naša policija vrlo efikasna, što se vidi iz slučaja onog pijanog župana i pijanog ministra.
Pa kad su šefa svih policajaca u državi ufatili u raboti onda su ga i kaznili. Mora platit kazno od 600 EUR-a. Na rate. 3.300 eura ne mora vraćat. Ostvario čistu dobit od 2.700 eura. Nije loše. Nije kako je htio, ali ipak, bolje nego neki penzionerski goljo. Koji je ostvario samo minus, pa ma kako gladovao.
Dakle, kad je bogataš lud ko kupus, onda novine pišu da je ekscentričan. Neće napisati da je luđak. Ako je ministrica neovlašteno proždrla hrane za deset tisuća EUR ili šef policije oštetio državu za 3.300. onda se to naziva ostvarivanje nepripadajuće dobiti. Latinski: krađa vulgaris.
Šef državne policije krade božičnice, poklone za Djeda božičnjaka, regrese.
Dalje nema.
Nemre ne bit.
I ništa harakiri ili slične pizdarije koje izvode časni ljudi. pic.twitter.com/bQpbzeHJWF— Spectator (@SpectatorHR) December 9, 2023
Latinski izrazi u tim slučajevima se ne koriste. Samo HDZ frazeologija.
Pred očima mi slika. Maleni prvaščići u školi. Prvi ili drugi dan. Sjede, oči ko tanjuri, gledaju ushićeno. Pred njima stoji policajac u uniformi. Blistavoj, smiješi se dobroćudno. Priča im kako moraju paziti kada idu preko ceste. Stanu na rub. Lijevo, desno, nema ničega. Pa kreni. Priča im i da paze ako im nepoznati ljudi pred školom nude bombone ili im nude da ih povezu automobilom. Ne smiju ući. Ako vide policajca, odmah mu to trebaju ispričati, a on će onda njih zaštititi. Ali ako vide policajca kako nosi vreće s poklonima Djeda božićnjaka, ne trebaju govoriti ništa. Jer to je Nikola Milina, šef policije koji ostvaruje nepripadajuću dobit (lat: krade) uzimajući poklone Djeda božićnjaka namijenjenoj drugoj djeci. I nosi ih sebi doma.
Načelnik policije sedam godina uzima božićnice, regrese, darove za djecu. A da na to nema pravo.
Ej, načelnik policije. Cijele policije. Krade dječje poklone i regrese.
Što god da se desilo. Niže ne može.
I na to valja biti ponosan.
Jer smo ostvarili samo ono o čemu drugi mogu samo sanjati.