Incitatus, Kaligulin najdraži konj, bio je proglašen za konzula, najvišu izbornu političku funkciju staroga Rima. Ne voljom krivicom, već Kaligulinomvoljom
Izbori u SDP-u su pred vratima.
U nedjelju će SDP-ovci izaći na birališta. Pravo glasa ima otprilike polovina članstva radi odredbe o obaveznom podmirivanju duga ako se želi izaći na glasalište.
Do sada je ta mjera vrijedila samo za kandidate, a sada je obaveza proširena i na sve članove.
Članovi dugo vremena nisu dobivali uplatnice, nego su bili upućeni da provjere svoje stanje duga na Internetu ili u matičnim stranačkim uredima.
Obavijest o nemogućnosti glasanja, u slučaju nepodmirene obaveze, dana je samo dva dana pred zaključenje izbornog popisa, s time da su ta dva dana bili vikend dani.
Dakle, polovica članstva ima pravo odlučivati o budućnosti stranke i to u najboljem slučaju, ako je izlaznost 100%.
Uz sve prethodne dokazane priče o manipulacijama izborima, ova odluka dolila je ulje na vatru.
U svim većim centrima SDP-a, istaknuti su favoriti, kandidati koje forsira vodstvo stranke, takozvani Boguugodni.
Svakako je medijski najeksponiranija predizborna kampanja, koja je poprimila sve odlike pravog rata, u Zagrebu, što je i logično, obzirom na broj članova i na kvalitetu kandidata.
Na žalost, danas nisam potezao do Zagreba, ali ono što mi je nekoliko ljudi javilo, potvrđuje sve ono što sam pisao proteklih dana.
Najbolji je bio komentar jednog pravog i istinskog SDP-ovca, člana već dugo vremena, koji mi je na upit, kako je bilo, odgovorio, Marasje napadao Alex, a Hrestaka se nije vidjelo, stopio se sa zavjesom.
Da stvar prisnaži, dobio sam i sliku.
No, sada u ovom članku ne bih o imenima, ako baš ne mora.
U SDP je uveden sustav jedan čovjek, jedan glas.
Udaralo se o sva zvona, proglašavalo se to najvećim dostignućem u demokraciji, ma sve lijepe stvari su nabrajane.
I ja sam uvjeren da je to dobro za političku stranku.
Ali, negdje u Švedskoj, Finskoj, Švicarskoj.
Premda su ga Englezi ukinuli, kada su vidjeli da su se zajebali izabravši Blaira.
Shvatili su da jedan čovjek, jedan glas nije uklesan u Stonehenge. Da se može i pobrisati.
Najdemokratskiji izborni sustav pretvoren je vrlo brzo, u karikaturu i polugu za izborne prevare.
Izborni sustav jedan čovjek jedan glas, donio je vrlo jaku političku korupciju u njedra SDP-a. Donio je nekvalitetne kadrove na površinu, kako stručno, tako karijerno ali i moralno nekvalitetne.
Iz političke teorije, a na žalost i prakse poznato je da vješti manipulatori mogu usmjeravati mase neprimjetno, ali strogo kontrolirano u smjeru i prema cilju koji oni odrede.
A masa niti ne osjeti da je manipulirana.
Ona čini ono što „smatra“ da treba činiti, da pritom niti ne osjeti, da je lagano dobila poguranac i krenula u željenom smjeru.
Pa da se vratimo na temu.
Kažu mi oni koji su bili na sučeljavanju u Zagrebu, da su tri kandidata bila dobra, jednom jako zamjeraju vrlo žestoke napade prema kandidatkinji.
Ne ulazim u opredjeljenja i naklonosti prema bilo kojem kandidatu ovih, sa kojima sam ja pričao.
Ali, činjenica je da se jedan kandidat pokazao, kako su to rekli, mutav.
Priča nesuvislo, neuvjerljivo. Nije rekao skoro ništa.
A upravo njega vrh stranke gura za predsjednika gradske organizacije.
Naravno da svi znaju da ga se gura, imao je bogovsku kampanju u odnosu na druge, a što je možda i najvažnije imao je onaj tihi suport, koji mu je omogućio pristup bazi podataka, dobrano počišćenoj od nepodobnika, a u cilju njegove pobjede pokrenuta je cijela vojska članova, trolova, koji su se služili svime i svačime, samo da bi taj „koji ne zna tri riječi reči“ kako mi je rekla jedna gospođa, pobijedio na izborima.
Ako takav čovjek, koji ima iza sebe dupli gubitnički legitimitet na izborima u Zagrebu, (ne nije greška u pisanju – gubitnički) bude izabran za predsjednika organizacije, koja u zadnje vrijeme na izborima zna samo za poraze, onda je budućnost stranke u Zagrebu vrlo kratka.
Do slijedećih euro parlamentarnih izbora.
Najviše.
A čovjek će u nedjelju doći baš na pravi i odgovarajući položaj.
Gubitnik na vodeće mjesto gubitničke političke stranke., koja se ne želi baviti politikom.
SDP sve više postaje politička stranka koja se ne želi baviti politikom. (Priznam, ovo sam ukrao, genijalno je, a na žalost, vrlo istinito, autor je jedan vrlo poznati SDP-ovac, kojega iznimno cijenim.).
Dakle, to što će biti izabran gubitnik, nipošto nije njegova krivica.
Uistinu tko mislim.
Nije niti krivica onih iznad njega koji ga guraju. (Ostojić, Komadina, Bernardić, do nedavno i Brumnić)
Krivica je članova.
Samoupravljači su dva puta donijeli krivu odluku.
Totalno krivu. Najvjerojatnije će je donijeti i treći puta.
Jer, poznato je da recimo, Nijemci imaju prosječan IQ 107, Hrvati 90, Srbi 89, pa smo među da prostite, među najglupljim narodima u Europi.
Po kojoj logici treba misliti da su glupani samo izvan SDP-a?
Rezultati izbora pokazuju da nisu.
Dapače.
Za razliku od dr. Tuđmana koji je argumentirao svoje teze šlagerom „od stoljeća sedmog“, ja ne bih posezao za Rambom Amadeusom i njegovom pjesmom „Narod je glup“.
Dakle ne treba zamijeniti vođe, treba zamijeniti članove, koji su očito je, potpuno politički nepismeni, koji ne shvaćaju što je politika, a što politikantsvo i kokošarenje.
Takvima je dano pravo odlučivanja. A oni izabiru politikante i kokošare.
Valjda zato jer su i sami takvi.
A oni ne odlučuju na osnovu svojeg razmišljanja i svoji stavova, oni odlučuju pogonjeni materijalnim interesima, sitnim povlasticama
Oni kojima se to sve skupa gadi, ne izlaze na izbore ili naprosto ne plaćaju članarinu.
Ovih dana se dosta piše o mogućem odlasku Bernardića sa čela SDP-a.
Nakon ovih izbora.
Njemu nije ni na kraj pameti ustati iz fotelje i gospodski se oprostiti i otići.
On to neće napraviti, jer je njegovo vrijeme gospodskog odlaska davno prošlo.
Vlak je otišao.
Još prošlog ljeta.
Dakle, u ured će mu ući dvojica, trojica, primiti njegov stolac, u trenutku kada on u njemu sjedi i iznijeti ga van.
Na cestu.
I kakva će biti ostavština Davora Bernarića?
Potpuno devastirana stranka, uništena, ali bez ikakve budućnosti, jer će na vodeća mjesta u organizacijama biti postavljeni njegovi nesposobni aparatčiki.
I tako će se opet pričati da je Davor Bernardić uništio organizaciju, a da za to nije kriv.
Uništila se organizacija sama.
Sama sebe.
Kao  gladno tijelo bez mozga.
Proždirući se iznutra.