Nije meni nikad dosta, tvojih ruku, tvoga tila – Dan domovinske zahvalanosti

Smijemo se. Pjevamo masnim ustima i bradama. Jer nam može biti. Smijemo se i veselimo jer davno, jako davno, ne žaleći svoj život, svoju mladost, svoja tijela, neki drugi su svojom borbom omogućili nama danas da želimo nečije tilo. I da nam  nikad nije dosta.

spot_img

Maskenbal u izvedbi USKOK-a i EPPO-a

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme dok su Sovjeti gospodarili Čehoslovačkom, probudi se Čeh Franta, pogleda kroz prozor. U centru Praga vije se američka...

Vraća li nam se to Josipa, Kninska kraljica? Vremena ima, suđenje će potrajati!

Ne volim pisati o Josipi Rimac. Ili Pleslić. Bilo kako, ne volim pisati. Dugo godina osjećam animozitet prema toj osobi, još od vremena kad...

U krizama AP pliva kao riba

Vani je studeno. Vjetar me skoro otpuhao, zima ušla u kosti. Stanje je inače redovno. Dinamo izgubio od Istre tri nula. Nekako najgori rezultat....

I sada, evo, Trump je državama EU odredio carinu, a građanima EU uvukao karinu

Sinoć sam gledao TV show. Za govornicom stoji tip narančaste kose, drži u rukama nekakvu ploču koja nalikuje na transparent na kojem piše Doli...

Moderni političari u odijelima što vonjaju na naftalin

Cijelog Uskrsa, a i ponedjeljka, odijelo je visjelo na balkonu, ne bi li se izgubio vonj naftalina. Jer, kako ćeš ući u dvoranu odjeven...

Umro je Papa

Umro je Papa. Papa Francisco, Argentinac talijanskih korijena. Papa kojeg sam volio. Koji mi je bio drag, onako neposredan, lijepog osmijeha, čovjek koji je...

Zagreb, mala bara, puno krokodila

Dost mi je lako pisati o nadolazećim lokalnim izborima u Zagrebu. Nikad nisam mogao ni pomisliti da će izbori, bilo koji, doći, a mene...

Hrvatska kao dete kreten koje nitko ni ne spominje

Dugo godina pratim politiku. Ili politika prati mene. Sve je to interakcija, jer mi Hrvati bez politike ne možemo ni na zahod otići. Politika...

Predsjednik Milanović podnio zahtjev za izvanredno zasjedanje Sabora

Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, temeljem odredbe članka 79. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, podnosim Zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora sa sljedećim dnevnim redom: 1. Zaključak kojim se...

Iz tiska: Koliko je Ukrajina pomogla Hrvatskoj u Domovinskom ratu?

Prenosim članak Pere Kovačevića s portala Maxportal u integralnom obliku. Predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar Grlić Radman i drugi hrvatski dužnosnici, kao i mediji ističu...

Aktualno: Kako izvaditi čip iz tijela nakon cijepljenja – kompletna procedura

Autor: Moje vrijeme Iako cijepljenje protiv koronavirusa još uvijek nije obvezno, sada je jasno da će necijepljene osobe vjerojatno biti izložene različitim restrikcijama, što praktički...

Članak iz BORBE o heroju socijalističkog rada i savjesnom komunistu

Listam tanke, krhke, smećkaste listove nekadašnjeg partijskog lista Borba, koji je izlazio i na latinici i na ćirilici.. Prsti pocrnjeli od olovne boje, gledam,...

Ko nabije taj dobije. Ante Samodol o Zagrebu

Cirkus u našem gradu OD ANTE SAMODOL DATUM 07/10/2021  0  13684 VIEWS CIRKUS U NAŠEM GRADU Šator Zagrebačkog holdinga   Pregovori, na poziv ekipe iz Možemo, su bili u...

Kupuje li Tomašević robu s greškom?

Prenosim članak s portala Panopticum. Tekst: Panopticum Foto: CIN/Panopticum/S. Cinik Nakon što je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević poništio javni natječaj za oporabu glomaznog otpada Grad Zagreb odabrao je u...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Titravi zrak. Hodam teški korakom, dok me šaka vrelih sunčevih zraka pritište uz kameni put. Seosko gospodarstvo u zabiti.  U hladu debele paparinke na kamenoj klupi izvrnulo se nekoliko muškaraca u zelenim beretkama, crnim majicama. Vratili se iz Knina. Žedno ispijaju vlašku žutinu razrijeđenu vodom iz oznojenog vrča. Nude me. Prihvaćam. Kako je bilo u Kninu? Dobro. Jel bio Milanović? Trgnu se, nasmiješe, Da bio je naš vrhovni zapovjednik. Pokazuju bradom na jednoga, a on se smiješi. Rukovali smo se. To je naš čovik. Ostali ne pozdravljaju. A nama govore da smo seljaci. Onda su oni seljačine.

Mašu mi iz komina, janje je pečeno, sijeku ga. A nema meni do janjetine s panja, pa kad majstor zamahne peštarolom, ja izvježbano poletim rukom pa skupim sve one mrvice i vlakna i uslast progutam. Janjac je u kutiji. Kutija u autu. Samo tri kilometra vožnje.

Velika drvena nadstrešnica. Tridesetak ljudi, tacne s pršutom, tučenim bakalarom, salatom od fažuoa, rižotom. Boce Babića i žutine na stolu, vrčevi s vodom u kojima kockice leda nestaju magičnom brzinom.

Kad taj spava, sere, jede, jebe?

Na ogradi velika hrvatska zastava.

Dan je pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja.  Sve to stisnuto u samo jedan dan. Dan kad se u Kninu skupljaju oni koji misle da su elita. Politička. A nisu ni politikanti. Ove godine pojačani s Draganom Primorcem, kandidatom HDZ-a za predsjednika Republike Hrvatske. Kad čitam njegovu biografiju, naprosto nemrem vjerovat da to sve stane u jednog čovjeka. Pa kad taj spava, sere, jede, jebe?

 

Čitam da je profesor na sedam sveučilišta, pazi sam ni više ni manje nego u Amerikama. A moj prijatelj je profesor u Amerikama na sveučilištima. Jebi ga na samo dva. I kaže nema jebene šanse da budeš profesor na više od tri. Sve ostalo je laž ili  jedno predavanje koje nafektaš, pa ga održiš pred praznom dvoranom na nekakvom sveučilištu na srednjem Zapadu proglasiš profesurom. Ne ide to tako braco moj. Osim u crtićima. Ili Hrvatskoj, a to ti je to. Isti kurac.

U opsežnoj biografiji nije valjda bilo mjesta za još neke detalje koji bi posve sigurno zaintrigirali javnost. Ne piše da je tip lemao svoju partnericu. Koliko se zna, samo jednu, druge se nisu javile. Ali, vremena ima, možda se i jave. Ne piše da je taj psiho (po mojoj kvalifikaciji, svaki tip koji digne ruku na ženu je psiho) rat proveo u Americi, a ima papire da je bio ovđekarce.

Ne piše ni kako je upisivao vakultet u Sarajevu i kako se prebacivao u kratkim skokovima s fakulteta na fakultet da bi na kraju došao do Šalate i tamo završio maltene s nikakvim uspjehom. Puno toga ne piše. A ono što piše, vjerojatno je samo laž i prevara. Ne piše ni njegovo mišljenje o Gazi. Ne onoj medicinskoj. Nego noj gdje ginu djeca. I žene. I starci. Ne piše ima li dvojno državljanstvo jer je rođen u BiH. Ne piše ima li izraelsko državljanstvo. A mogo bi imat. Više državljanstva nego profesura.

Nadstrešnica, prostrana, velika. Debele grede, hlad. Skupilo se nas tridesetak. Mi slavimo dan domovinske zahvalnosti i svega toga što su nabili u jedan dan. Vruće janje, opojni miris vrućeg janjca, slađi miris od bilo kojeg Channela. Gorjana je napravila čudo salata. Skuvala bakalar, spekla tri torte.  Na stolu salata, janjac. Masni prsti, hladno vino. Zastava na ogradi. Jedemo, pričamo, smijemo se. Smijemo od srca. Prepričavaju se anegdote koje izazivaju suze na očima od smija. Prisjećamo se onih koji su bili u društvu i više ih nema, smijemo se i njihovim dogodovštinama. Na mom tanjuru koči se paprčnjak, slasno slan i reš pečen. Rska pod zubima, rastapam se od miline. Paprčnjak dobiva onaj koji gozbu plaća. Ili Spectator. A ja gozbu platio nisam. Došao sam samo prezentirati svoje jelačke sposobnosti. No, i pokazati koliko mogu popiti. Džabe. A to jako volim. Kad je obilno, kad je dobro i džabe.

Pročitajte i ovo:
Kratka obavijest čitateljima o novoj inicijativi

Cilik Antine mandoline. Poput ulja vrelim i titravim zrakom odzvanja

Nije meni nikad dosta

tvojih ruku, tvoga tila

opet će nas zagrljene

naći skupa, zora bila…

Smijemo se. Pjevamo masnim ustima i bradama. Veselimo se. Jer, danas je dan. Dan Domovinske zahvalnosti. Smijemo se i veselimo. Jer nam može biti. Smijemo se i veselimo jer davno, jako davno, ne žaleći svoj život, svoju mladost, svoja tijela, neki drugi su svojom borbom omogućili nama danas da želimo nečije tilo. I da nam  nikad nije dosta.

Svojim tijelima. Svojim životima.

Hvala im!

Vezani članci

Moderni političari u odijelima što vonjaju na naftalin

Cijelog Uskrsa, a i ponedjeljka, odijelo je visjelo na balkonu, ne bi li se...

Čemu država?

Buga, Tuga i braća im Klukas, Lobel, Kosjenc, Muhlo i Hrvat, doveli su Hrvate...

Rafal u vlastito koljeno

Pred tri godine, 2022. godine iščekivali smo hoće li pasti Barbara Antolić Vupora. Vječno...

Ne dajmo budalama da izaberu predsjednika

Za govornicom stoji ministar financija, onaj natečeni bucko Primorac koji se onomad prvi u...