Miroslav Škoro.

Domoljub. Domoljub de luxe. Velemajstor domoljublja.

Da, vi što čitate, nemojte se ljutiti, a niti čuditi. Miroslav Škoro završio je akademiju domoljublja u prestižnoj sredini.

U Americi. Gdje je prvi pobjego, čim je zapucalo!

Desetak tisuća kilometara od zemlje koja je bila pod žestokom vatrom granata, u kojoj se svakoga dana ginulo.

Tamo je shvatio da voli Hrvatsku.

Ali ono, baš jako voli. Voli je više nego oni koji su ostali ovdje.

Doduše, oduvijek je postojala žestoka konkurencija u tome tko više voli Hrvatsku.

Ili američko/kanadska, australska ili minkenska struja.

Od prve bi rekli, australska, ipak su oni najdalje. Od Hrvatske i od bojišnice, toliko su željeli boriti se, ali, jebiga daleko je. A možeš i poginit. Ma ni oni iz Minkena koji je samo na pet sati vožnje ,nekako su se slabo vraćali-

Štoš se vraćat kad si jedva uteko?

Pa se M.Š kada su granate utihnule, vratio kući.

Nije baš odma dojurio, nazivao je, provjeravao, Jel puca? Ne? Ma jesi stvarno siguran?.

Gledo je vijesti, opet nazivao.

Onda se vratio, veliki domoljub, izašao iz aviona, pa kak se šika, poljubio beton piste. I onda je shvatio.

Da nema betona do hrvatskog betona.

U glavama ljudi.

Glava puna betona na hrvatskim ramenima.

Zabetonirane tikve, taman za prodavat muda pod bubrege.

Svašta je taj radio.

Nevješto glumio pokvarenjaka i podmuklaju u Večernjoj školi, a nije trebo glumit, Vodio i debelo naplaćivo svakojake emisije po televiziji, uglavnom one u kojima je moglo doći do izražaja njegovo ogromno domoljublje.

Toliko je zračio domoljubljem da su se obični Hrvati, koji ovdje samo žive, cijelo vrijeme od njega sklanjali.

Pa oko njega nije bilo nikoga, a kada je čovjek sam, lako ga se uoči, pa su ga uočili i poslali da bude konzul u Mađarskoj.

Kao stari partijski tamburaš, Tuđman je prihvatio i zavolio i tamburice, a samim time i Škoru, pa ga je bagerom obasipo ordenjem.

Frajer je izgledao ko ruski maršali na svečanoj paradi na Lenjinovom mauzoleju. Sav se zgrbio jadan od odlikovanja.

Ali, to mu nije pomoglo, nakon samo dvije godine izbaciše ga iz ambasade, pa ga vratilo u Hrvatsku.

Nikada ništa nije radio bez plana.

Proračunato je bilo i njegovo glumatanje u Večernjoj školi, a još više na Story Supernova Music Talents, gdje je pred nacijom (neuspješno i iznimno bolno) brusio svoj šarm i nepatvorenu duhovitost.

Od tada postoji izraz od kojega mi se ledi krv u žilama. Duhovit si ko Škoro.

E pa ne znam bi li toga koji mi to kaže poslo u pizdu materinu ili samo odalamio.

Pa je posto prst i nokat sa  Thompsonom, ali jebeš ga, kada je ogromna lova na stolu, zarađena prodajom nekoliko stotina tona domoljublja, onda više nema niti bratstva niti kumstva.

Niti bratstva i jedinstva.

Bijo je i direktor Croatiarecordsa, naravno, čudi me da nije bio direktor holdinga koji se zove Croatia, pa su u njemu sve rvacke firme.

U to vrijeme Croatiarecords je tukao u tri smjene samo Škorinu domoljubnu kuruzu.

Kao pravi deluxe domoljub, naravno da je imao otvorena vrata. prema gore.

Pa se slizo sa Sanaderom, jer politika najbolje otvara vrata takvim glazbenicima,

Političari se inače jako razumiju u muziku.

Ko Marica u krivi kurac.

To što su oni svirači kurcu, ne pomaže.

Pa ga uvalilo za spavat u Saboru.

Spavo je tamo i ponekad nešto kenjo, na temu domoljublja, dokazivo da on najviše voli Rvacku, pokazivo ruke što je rezo vene, dok je bio u Amerikama za vrijeme rata.

Ali mu je prodaja te kuruze koju pjeva pala. Jer raji su već onda političari na kurac išli.

Pa je teatralno izašao iz Sabora.

Jer je on pošten. Domoljub, On voli domovinu.

Principijelan.

Skoro ko Gavrilo Princip!

I neće bit u Saboru, jer ako sjedi na sjednicama i danima drka o proračunu, nemre domoljublje prodavat i masno zarađivat.

Izašo je jer mu je bitna pravda.

Bez pravde naprosto nemere živi tko čovjek.

A nije pravedno sjedit mjesec dana u Saboru i zaradit petnaest soma kuna, kad to zaradiš za prvi sat nastupa u nekakvoj krčmi u Minkenu ili pred domoljubima u Australiji.

A sa politikom uvijek može koketirat, upravo onako kako je to činio cijelo vrijeme.

A iz njegove Slavonije odlaze ljudi.

Odlaze iz cijele Hrvatske. Nastupi su se prorijedili, jer ma kako god on voli pjevat i voli domovinu, nema gušta pjevat i prodavat domoljublje pred praznim dvoranama.

Otišli kupci,

On je pobjego prvi, pa se vratijo unovčit naučeno domoljublje.

Ovi su otišli upravo radi takvih koji su otišli kada su trebali ostat.

A vratili se od tamo gdje su trebali ostat.

Jebi ga!

Boli ga to jako.

Toliko boli da je i pjesmu o tome napisao.

Pa ju je išo pjevat u Vrankvurt, ali nije se niko vratijo, jer ga pjesmom uvjerio nije.

A u Njemačkoj već dvadeset i nešto godina nisu profesionalci u domoljublju poput njega!