Od vremena Ivane Brlić Mažuranić, po mom sudu, Hrvati nemaju pravog, rasnog pisca bajki.
Ma pišu se bajke, ali meni je sve to nekak, onak.
Dobro, možda sam ja emotivno vezan za uspomene iz ranog djetinjstva kada mi je majka čitala Regoča, a ja sam uvijek iznova slušao o Kosjenki, Regoču, Legradu.
Došla su nova vremena.
Pojavila se cijela, ha, mogli bismo reč, armija pisaca bajki.
Kao i svaka vojska, ova ima svog šefa.
Zove se Davor Božinović, a skupina pisaca bajki zove se Policija.
Radi se o vrlo produktivnoj autorskoj skupini, koja svakodnevno objavljuje bajke, prežete humorom, kao na tekućoj traci.
Čitatelji kroz smijeh čitaju zaplete u tim bajkama. Dobro, zapleti zanju biti poprilično nevješto napisani, ali stil je originalan.
U tim bajkama moguće je sve!
Likovi u tim bajkama su uglavnom crno bijeli, valja biti iskren, više ih je crnih nego bijelih.
Crni su naravno loši, negativci, a bijeli su pozitivci.
Pa ipak se radi o hrvatskim autorima.
Svi ti crni likovi iz bajki to realni likovi, ljudi sa svojim imenom, prezimenom, svojim brigama, i rijetkim veseljima.
Evo, upustili su se pisci i u pisanje SciFi bajki.
Zadnja objavljena bajka je o dva sportaša, naravno, crna, koji su se šećkali Zagrebom, i HOP, odjednom se našli u sred Bosne.
Niko ne zna gdje je ulaz u tunel za teleportaciju.
Niko ne zna kako su se našli u Bosni.
A dva sportaša kažu da su ih tamo doveli pisci bajke.
Pisci pak u bajci kažu da to uopće nisu sportaši, jerbo su sve mečeve na kojima su igrali izgubili.
Čudno je to, u sportu, naročito u ping pongu, koji ti teleportirani prakticiraju, obično jedan izgubi.
Pa je došao rad i na njih da ih namlate.
Ne ovaj puta pisci, nego drugi pingpongaši.
Sada se mislim, koliko li su mogli samo tih crnih likova, bijeli pisci pofatat godine 2011.
Kad je Dinamo igrao u Ligi prvaka?
U kojoj nije dobio ništa?
