Moj osobni moto jest da svi trebamo stremiti Mjesecu, čak i ako promašimo – sletjet ćemo među zvijezde.
Riječi su hodočasnice koja uz vrlo redovita hodočašća i studira, obilazi salone ljepote, slikaje se sa svima koji to požele, a kada nađe slobodnog vremena, obnaša dužnost predsjednice Republike Hrvatske.
I moj je osobni moto ubosti prstom u sred sočne i slatke torte, a ako promašim ubo sam prstom u govno.
Toplo, podatno i smrdljivo.
Jedan od uboda u govno, toplo, podatno i smrdljivo bio je trenutak u kojem sam otklonio mogućnost odlaska živjeti vani.
Daleko od zemlje kojoj je na čelu hodočasnica.
Kad ti je na čelu zemlje u kojoj živiš i radiš hodočasnik, onda ti je posve jasno u kakvoj se zemlji radi.
Hodočasnica koja se hvali da je u školi voljela povijest, da bi poslije ispalo da je sirota sve pomiješala, sludilo je potpuno, te ustaše te partizani, sve se pomiješalo.
Pa onako pogubljena jadna hodočasti i doaje počast u tišini, kako žrtvama ustaške kame i metka, tako i pripadnicima nepostojeće hrvatske vojskena livadi kod Bleiburga.
Nastala je musaka koju samo ona razumije.
Jestiva samo njoj.
Sve u svemu topla, podatna i smrdljiva musaka.
A ona misli da je torta.
I da svi uživamo u okusu njene torte. U koju je ubola prstom.
Ta djevojka iz lošeg društva na sve načine pokušava nas uvesti u bolje društvo.
Po svojim mjerilima i kriterijima. I kriterijima svojeg lošeg društva.
Evo sada se oglasila sa novom inicijativom, koja će svakako poboljšati kvalitetu života Hrvatica i Hrvata.
Barem 72%,
U vrijeme kada su Hrvati svakim danom svjesniji činjenice da početak njihovog lošeg života, moralne propasti društva posve slučajno koincidira sa pojavom dr. Franje Tuđmana na nacionalnoj sceni, studentica – hodočasnica predlaže uvođenje nekakvog novog ordena sa Tuđmanovim imenom i nekakvom lentom i nekakvom zvijezdom Danicom.
Puno je tu dubioza.
Moja je najveća nedoumica, koja je sad pa to Danica.
Kaj nije bila Ankica?
Ona štedljiva. Brižna majka i brižna baka najuspješnijih poduzetnika ovih prostora, čija je zvijezda blistavo sjala do kraja Tuđmanovog života, da bi se ugasila kao da je potonula u hladni ocean, odmah po njegovoj smrti.
Ta moja dilema Ankica / Danica je ko da se uvede taj nekakvi velered KGK sa lentom i zvijezdom Zdravkom.
A svi znamo da je Jakov taj. Koji sad pa Zdravko?
Osim toga, nikako ne bih ulazio u dubioze o tome gdje bi Tuđman bio danas da je živ.
Da li bi sjedio u Zagrebu ili ne daj Bože igrao belu iza dobro zaključanih vrata sa Gojkom Šuškom u nekom od dobro čuvanih zatvora u svijetu?
Koji će nam kurac ti veleredi i ti ordeni kada ih ionako dodjeljujemo likovima koji bi umjesto lente mogli nositi one lisičetine kakve nosi Hanibal Lecter.
Pa se časni hrvatski kraljevi, po kojim su nazvani ti komadi željeza, vrtiju u grobovima ko janjci na bikijadi u Radošiću, glavnoj izbornoj bazi predsjednice, od veselja i časti što se njihovim ordenom kite Davor Domazet Lošo, kojem velered fantastično pristaje uz porculansku dentijeru model JNA/Januar/1992. Ili Josip Lucić česti heroj crnih kronika, general i ponosni otac.
Svakako ne treba preskočiti niti Zlatka Matešu, Franju Gregurića, Hrvoja Šarinića, premijere koji su nas svojim djelovanjem doveli ovdje gdje jesmo.
Pa je tu i nesuđeni bela partner Franjin, Gojko Šušak, ali i Nedjeljko Mihanović, autor čuvene tvrdnje da Jasenovac nije bio niti lječilište niti mučilište, nego da je tamo bila izvođena Mala Floramye.
Toplo i iskreno se nadam da on sada sluša i gleda Malu Floramye, vrteći se na ražnju u paklu.
Jebate, taj je lik bio akademik.
Što onda očekivati od nepismenih konjina i krkana ako akademik lupa ovakve budalaštine.
Nek se okreće, pizda mu materina!
Ponosno se lentom kiti i Vladimir Šeks, ponosni očuh mladog Resslera koji ima karizmu stolne vaze.
Bez cvijeća i vode u njoj.
Ako ne vjerujete, pogledajte snimku njegovog intervjua na RTL-u. ili pogledajte fotografije koje ilustriraju svaki intervju Dalije Orešković.
Sterilno.
Bezidejno.
Doduše Šeksova je lenta vjerojatno zaflekana gemištima i filekima, no nema veze, ima on i drugo odlikovanje ono kralja Dmitra Zvonimira, sa lentom sa flekama od Čobanca.
Dobio ju je.
Na veliko veselje Petra Krešimira IV, kojem ni u grobu mira ne daju.
Bilo je tu i nekakvih likova o kojima radi moralne higijene uopće ne bih niti pisao, tipa Ivan Milas, Antun Vrdoljak, Andrija Hebrang, Ivan Jarnjak, Jure Radić, Boro Škegro.
Joj, neka se ne ljuti gospodin Ivan Aralica, njega sam ispustio.
Kraljicu Jelenu su obeščastili, među inima: Ivo Sanader, Alija Izetbegović, koji su se ponosno kitili njenim ordenom.
Saanderu su oduzeli orden.
Po sistemu uzimalo davalo, u guzicu puhalo.
Dakle, dosadašnji ti ordeni su bili svi odreda nazvani prema hrvatskim kraljevima, pa sam shvatio da je i Tuđman valjda bio kralj, samo ja to nisam znao.
Pa će valjda njegovim ordenom biti odlikovani pripadnici dvije stotina obitelji, Ćiro Blažević, Zlatko Canjuga, Mirko Norac, Zdravko Mamić, a svakako nipošto ne valja zaboraviti ni Jozu Martinovića, šefa financije pljačke Hrvatske. te ostala klatež.
Koja bi bila po ukusu Franje Tuđmana.
Prema tome, kad već imaju svoju državu, neka imaju i svoje ordenje.
Nabijem ih.
Jedan cirkus više!
