Kada za nekoga kažeš da je uništio Hrvatsku, to je obično laž, ili tvrdnja izrečena u afektu, kada te neko razjebe.
Jer, Hrvatsku je uništavao sustavno, rekao bih ogroman broj govnjara, kojima je sjedenje u foteljama bilo samo u funkciji vlastitih guzičetina.
I guzica onih koji su ih postavili.
Svakako je, po mom sudu pri vrhu te liste Željko Rohatinski, nekadašnji guverner Narodne banke.
Jedna od riba iz Todorićevog jata, pažljivo delegirana i izabrana, samo da bi štitila interese.
Svoje vlastite i interese Ivice Todorića.
Ostale ko jebe.
Njegovo uporno inzistiranje na tečaju EUR-a na 7,5 kuna, uništilo je hrvatsko gospodarstvo, jer cijelo vrijeme svi ekonomski pokazatelji dokazuju da je realan tečaj EUR-a oko deset kuna.
Držanjem fiksnog tečaja, pogodovao je Todorićevom lobiju, koji je robu vani jeftino kupovao, te je mogao raditi popriličnu razliku u cijeni (RUC) i na svakom uvozu obilato zarađivati.
Izvoznici su prodavali robu u bescjenje upravo zahvaljujući nerealnom tečaju kune.
Pa je sjebo ono malo industrije do balčaka.
Što je također pogodovalo Todoriću.
O skretanju novaca iz primarne emisije u džepove Agrokora, već sam pisao.
Dakle, Rohatinski je prošlo svršeno vrijeme, kako kaže jedna moja draga prijateljica.
Vrlo vjerojatno i jest.
Jer, sigurno se sa njime neće baviti pravosuđe, kao što se nije bavilo sa drugim krupnim ribama, a oni sa kojima se bavilo ovoga ljeta su se ukazivali na stadionima diljem Rusije, slikavali se sa perajama, pa nikome ništa.
Hrvatsko pravosuđe je slika i prilika hrvatskog naroda.
Oni vole kriminalce, uz njih se dobro osjećaju.
Dakle, taj Rohatinski, koji je cijelo vrijeme trkeljao o financijskoj disciplini, koja mora vladati, otkupio je društveni stan od 63 metara kvadratnih.
Za osam i pol tisuća maraka. (8.500 DM).
Na kredit od od trideset godina, uz jedan posto kamate.
O visini kamate ne bih pričao, ona potvrđuje moju tvrdnju da je gledao samo svoju guzičetinu i Todorićevu.
Dobro, u stanu stanuješ, ali nije tvoj, jer ga moraš otplaćivat.
Ako nisi Željko Rohatinski.
Za tebe je sve džabe, ili skoro džabe. Jer, ti si guverner Narodne banke, Todorićev vazal i poslušnik.
U slučaju Rohatinskog, taj kredit je impresivnih 200 kuna mjesečno. Dva i pol soma godišnje.
Kuna. Tristopedeset EUR-a, godišnje!
Velika je to lova za sirotog Rohatinskog.
Pa je odlučio da neće plaćat kredit.
Pred pet punih godina.
Jebo financijsku disciplinu to se odnosi na sve, samo ne na njega i naravno guzdu Ivicu mu.
Kredit je trebo vraćat državi, čiji je guverner Narodne banke bijo.
Pune dvije stotine kuna mjesečno.
I nije plaćo. Da prostite, meni to zvuči govnjarski.
Ali, priznam, to je teška kvalifikacija, pa treba biti oprezan.
Čitam dalje, kada su Rohatinskog pitali da li je to istina, frajer je nehajno odgovorio :
Da je cijeli taj slučaj za njega marginalan i nije vrijedan spomena.
E, sada ipak vidim da je moja kvalifikacija bila ispravna.
Dug od dvanaestak tisuća kuna taj besprizornik nikada neće platit, jer je stan prodo.
Stan koji nije plaćao rate, on je prodao.
Jer je njegov.
A nije ga platio.
Jebate, koja država.
A i nemre bit bolja kada su je ovakvi vodili.
