Ganges
Stajao sam na uzvisini uz obalu rijeke. Dugo sam stajao, u tišini, osvrćući se bojažljivo u dilemi smijem li zapaliti ili ne.
Izgužvani softpack Lucky Strikea, vadim cigaretu, pokušavam je poravnati, palim, otpuhujem dim. Sjedam i gledam u tišini. Čovjek što stoji kraj mene, gleda me, kao da osjetim neko poštovanje u njegovom pogledu, jer je osjetio moje strahopoštovanje prema ovoj rijeci. Pali i on.
Mutna i blatnjava voda lijeno protječe kraj nas. Kao da ima sve vrijeme ovog svijeta. A voda je ogromna, jedva da se vidi druga obala. Gledam boju, podsjeća me na blatnjavi poljski put, dobro natopljen kišom, mljackavo smeđ od prolazaka traktorskih guma. Voda protječe, poput blatnjavog tijesta. Samo fale keramičari da je stave na onaj svoj stroj i počnu ga vrtjeti i raditi glinene ćupove.
Ispričaj mi, govorim. Tumači melodičnom indijskog engleskog kako se svake godine održava festival Gangasar Mela, na koji dolaze milijuni hodočasnika i obredno se kupaju u Gangesu.
U blatnjavoj vodi što protječe pod mojim nogama.
Festival se održava u siječnju, temperatura je tada oko oko ugodnih desetak stupnjeva, a jedva da je tolika temperatura blatnjave kaljuže što protječe pod mojim nogama. Festival se održava i pokaže uzvodno. Ne znam koliko uzvodno, u Indiji je sve veliko. Pa su i brojke na koje smo navikli, malene.
Kupanje, obredno kupanje u Gangesu, vodi blatnjavoj, je ritual pročišćavanja za koji se smatra da ispire grijehe pokajnika. A pepeo umrlih prosipaju u Ganges, nadajući se boljoj karmi i spasenju.
Ovih dana obredno kupanje imamo i mi. Mi Hrvati.
Voda nije blatnjava, više je samo kaljuža. Pa se valjaju u kaljuži, žitkoj, ljepljivoj i mljackavoj.
Godinama, desetljećima stvarana je kaljuža. Deseci tisuća neimara, pregalaca radilo je bez prestanka, ne bi li napravili što veću kaljužu. Što dublju. Kakvih je u tom poslu sve udarnika bilo, od Franje Tuđmana, Gojka Šuška, Ivana Milasa, Drage Krpine, Vlade Šeksa, koji su prvi započeli stvaranjem kaljuže, da bi nastavili Ivan Kovač, Ivan Penić, Mate Granić, Josip Đakić, Božidar Kalmeta, Tomislav Karamarko, pa kad su oni sustali, tamo gdje su oni stali nastavile su nove mlade snage, Josipa Rimac, Gabrijela Žalac, Tomislav Ćorić, Tomislav Tolušić, Mario Banožić, Andrej Plenković, Vilim Medved, Vili Beroš, Gordan Grlić Radman, Kruno Capak, Marija Vučković. I desetine drugih trudbenika bez kojih ove kaljuže ne bi bilo. Organizatori radova svakako su željeli internacionalizirati i pridati značaj kaljuži koju rade, pa su se uključili i predstavnici nacionalnih manjina. Svaka od dvadeset i dvije manjine uključena je u izgradnju kaljuže preko svojih predstavnika. Oni rade za njih.
Kaljuža nije gotova, posao je to koji nikad nije gotov. Uvijek se dolijeva voda, pa se skinut u gače, gaca po žitkom blatu što mljackavo prodire među prstima na nogama. I tako danima, godinama. Ali valja odati priznanje pregaocima, napravili su već veliku kaljužu, duboku, gustu. Kakva li će tek biti za desetak petnaest godina?
Došlo je doba da se kupanje u kaljuži proba
Prošao je siječanj, zimski mjeseci kod nas su hladniji no u Indiji, pa se niko osim onih luđaka koji na Novu godinu plivaju po Kvarneru i igraju picigin na Bačvicama, ne kupa.
Diš se močit dok umireš od zime?
Dolazi lijepo vrijeme, baš kao naručeno za obredno kupanje.
Kupanje počinje obrednim pranjem ruku, ruke se dobro umoče u kaljužu, mulja se njima, trlja dlanom druga ruka, pa se onda usppravi, ponosno se pokažu ruke i izgovori se: Ja sam evo, čist. Nikakvog grijeha nisam imao. Jer su grijesi ostali u kaljuži.
Nakon obrednog pranja ruku od svih grijeha, slijedi kupanje u kaljuži. Da seu kljuži pročisti cijelo tijelo.
Dok ovo pišem, zamišljam prizor, na rubu kaljuže stoji glavni organizator svega, ovog obrednog pročišćavanja od grijeha, Andrej Plenković. Kraj njega na tisuće njih, drhtureći u kupaćim kostimima, ima tu sudaca, svakakvih, Ustavni sud je zastupljen u punom sastavu, ima i policajaca, onih koji su na slobodi, oni koji su u pritvorima nisu došli, saborski zastupnici, cijela Vlada, ova vlada Andreja Plenkovića, župani, gradonačelnici, ma svakakvih ovdje ima. Andrej Plenković u speedo gaćicama, sprva su mislili da je gol, jer kad su ga ugeldali da prilazi, nisu vidjeli gaćice od spuštene trbušine, praćen Damirom Habijanom odjevenim u žute Borat tangice, tu je u Hrvoje Zekanović koji se ugurao u šlauf s patkicom, da ne potone u glib, jer trebati će on još. Sa šlaufom je i Damir Bajs koji je navukao traktorsko kolo, jer plivati ne zna. Njegov nasljednik Marušić, vezan je štrikom oko pasa, jer nikako nije mogao zapametitii što treba raditi, pa će povlačiti da ne potone. Josipa Rimac koja se sada drugačije zove, vjerojatno radi imovinskih razloga, u elegantnom je jednodnevnom kostimu, Minimalni bikini za ovu prigodu obukle su Gabrijela Žalac i Zlata HŠ. Negdje u sredini stoji Gordan Grlić Radman držeći iz razloga poznatog samo njemu, nekakav stari lonac od kojeg se ne odvaja ovih dana.
Prigoda koja je bila povod za obredno pranje ruku i želje za pročišćavanjem duše u kaljuži koju su sami vrijedno napravili, otkriće je da je nekakav debil u špajzi proizvodio testove za koronu bez obzira što je bio svjestan da ti testovi mogu pridonijeti smrti tisuća građana i prodavao ih kome? Pa ovima poredanim uz rub kaljuže, što samo čekaju znak, ulazak Andreja Plenkovića u blato duboko.
Biti će uskoro još obrednig pranja ruku i valjanja u blatu, prva je prilika prodaja Fortenove, druga je prilika presuda suda u Americi radi isplate odštete Todoriću kojem su kupači u blatu Agrokor oteli.
Dok ovo pišem, evo, Andrej Plenković počinje s obredom čišćenja.
Ne bi li se u kaljuži očistio. Od blata.
Nisam već dugo vidio masovno pranje ruku kao što ovih dana peru svi oni koji su po funkciji, ali i po okolnostima, jer radilo se ostrateškom artiklu u to vrijeme.
Neki novi HDZ.
HDZ opranih ruku.
Makar nekoliko dana. pic.twitter.com/mdOCnMr06Z— Spectator (@SpectatorHR) April 30, 2023