Oduvijek sam mislio da su stečajevi rezervirani za tvornice, za trgovine koje su otvarane na svim mogućim lokacijama, birtije u kojima ni lokalni kroneri ne piju mirogojčeke.
U stečaj ne odlaze političke stranke i nogometni krugovi.
Udruge su to gdje se vrti lova. Prava, živa lova.
Još ako imaš sreće, pričam o političarima, da nađeš nekoliko stotina budaletina koje će derati grla, rezati žile, padati u afan pri samom spomenu imena tvoje stranke ili tvog imena, pa tako dođeš na glas kao potencijalna i perspektivna snaga, onda već imaš onaj kurac koji se zove „koalicijski potencijal“.
Koalicijski potencijal znači da su šefovi tih bukača i zadriglih budaletina koje uz pivušu po lokalnim birtijama, balavi i zaprđeni uzvikuju tvoje ime, spremni na pregovore sa nekakvom parlamentarnom strankom, jet njojzi fali tvoja ručica. Oni su otvoreni, ko trudnica pred porod.
A tvoja ručica, ili šapa, ili ruka je samo tvoja. Za nju si nekako emotivno vezan, teško bi bilo da se odvojiš od nje.
Ali spreman si je prodat za dobru lovu, nekakav položaj na kojemu stalno kaplje lovica.
Kolekcionar tih budaletina bio je Tomislav Karamarko, bivši, a kod njega nikad ne znaš, možda i budući šef HDZ-a.
Pa je na izbore izašo sa koalicijom od sto trideset i četiri stranke. Pa su se nazvali Domoljubna koalicija. Jer su oni Domoljubi, sa veliko d. Valjda su oni drugi Karoljubi, sa malo k, tko zna što je on smislio u svojoj glavurdi.
Pa su tako u Sabor važno ušetala dva vrtan patuljka sa desne strane spektra. Namjerno ne kažem političkog. Samo spektra.
Jedan je potomak Vlada Nabijača Tepeša (nije u nikakvom rodu sa Bosancem Z.M.) nabijač je bio Vlad Tepeš, poznat po tome da je ljude nabijao na kolac.
Drugi je bio simpatični vrtni patuljak, Pero PizdinaBradica Čorić. Sa torbicom pederušom prebačenom preko ramena, čiji se remen jako urezivao elegantno raspuštenu trbušinu.
Ovaj nabijač je čak bio i potpredsjednik Sabora, a Pizdobradi je cijelo vrijeme svakom loncu u Saboru bio poklopac. Nešto kao …, no nećemo sada o tome.
Uglavnom, izletili su oni iz Sabora, hvala Bogu. Nije trajalo dugo, ali i to malo je bilo previše.
Obojica su bili pripadnici stranke HSP AS.
Taj HSP ima sto sedamdest i četiri verzije, skoro kao i stranke umirovljenika ili udruge branitelja.
Pokojni Ante Starčević kojem oni tepaju Otac Domovine, koreće se u grobu ko ventilator kada vidi kakvi se sve likovi kite njegovim imenom.
Nije mi jasno, ima li taj čovjek nekakve nasljednike, a ko ima, imaju li oni neki ponos, pa da sve te likove koji se kite imenom njohovog čukundede pošalju u pizdu materinu.
Ili su i oni poput njih.
Bilo je tu svašta. Nekakva policajka iz Kanade vadila je na sastancima slike ovog Pizdobradog na kojima se vidi da on nešto radi sa nekakvim manekenkama na jahti, Pa je onda pizdobradi pusti uradak Kanađanke sa nekakvim studentom, žanr švedski akcijski.
Svi se posvadili, advokati trljali ruke.
Normalnim ljudima bilo je jasno o kakvom se polusvijetu ovdje radi.
Da bi sada ispalo da im stranka ide u stečaj.
Pokralo stranku.
Po modelu Saucha. Drpavali kroz putne naloge.
Kao pravi domoljubi, koji u svakom trenutku žele i sanjaju Veliku Hrvatsku, oni su udaljenos tu gradovima povećavali, pa je po njihovim mjerilima hrvatska malo manja od Rusije. A za tako pređene kilometre, pazi sad ovo, u službenim autu, privatno naplaćivali putne troškove.
Istih dana boravili su u različitom mjestima.
Tu je krao ko je stigo. Teško je i pratit.
Uglavnom, pokrali su milju kuna, pa sada stranka HSP AS ide u stečaj.
Gospodo desničari, pa dobro, pizda mu materina, jeste li vi normalni?
Dakle, stečajevi su počeli načinjati i političke stranke.
Ima li tko ideju, koja je slijedeća stranka koja bi mogla otići u stečaj?
