Već dva sata bauljam nadrkan, razdražen. Nisam od tipova koji puše reklame, zadnji zajeb mi je bila jurnjava u apoteku kako bih kupio K2D3.
Od onda ne vjerujem ničemu.
Ali, kada sam danas ugledao istinske heroje, istinske junake našeg doba, kako se cepaju Astrom, k tome još Zenecom, raspametio sam se. Pao u delirij.
Moji idoli, Andrej Plenković, kojeg zlobnici zovu Anemični, Gordan Jandroković, kojeg zlobnici zovu Njonjo i Vili Beroš, kojeg ne zovu nikako, cijepili su se.
Toliko erotike u toj reklami.
Dotore Vili, koji je uspio očuvati dostojanstvo cjelokupne liječničke struke, cijepivši se kak se šika, u košulji s kravatom, razrajcao je moju želju. Naravno, za cijepljenjem.
Od onda nazivam sve brojeve u HZJZ, u Andriji Štamparu, sestra moje doktorice me već tri puta poslala u pičku materinu. Jerbo bi se cijepio, prema reklami koju stalno ponavljaju.
Moji idoli su se cijepili, uz slogan Misli na druge, cijepi se.
Ma kurac ja mislim na druge, mislim ja na sebe i svoju guzičetinu, cijepio bih se, ali nemam gđe, a nemam ni sučim.
I što da radim.
Da pošaljem u pičku materinu i tu reklamu?
