Osnovna škola u mrtvačnicu – najbolja slika Plenkovićeve vladavine!

Kaže Internet da hrvatski jezik ima oko 400.000 riječi. Svašta ima u tom kupusu, i potrebito, i glede, i iskomunicirati.

Neke od riječi strašno mi idu na živce. Ne samo ako su upućene meni, nego po svom smislu. Pa bi ih ukinijo.

Jednostavno, na popisu pronašao riječ, iznačio je kursorom i udario delete tipku.

I riječ ne postoji.

Evo, rečmo, riječ ostavka.

Značenje te rječce opisano je riječima:

Ostavka ili Demisija(od latinskog demission – demissio = smanjivati od glagola demittere ^[1]) je čin odstupanja sa neke od vodećih pozicija (radnog mjesta) u državnoj administraciji, ili većim poduzećima. Ostavka se daje zbog kojekakvih razloga, od upletenosti u nekakve nedopuštene radnje, grešaka u poslu koji se obavlja ili upletenosti u neke afere zbog koje se više ne uživa podrška javnosti i suradnika. Ostavke se obično daju u pismenoj formi, ali se nemoraju i prihvatiti od strane instance kojoj se nude

Dakle, osamdeset riječi da bi se opisala jedna riječ, koja nema nikakvu svrhu u hrvatskom jeziku. Jerbo, hrvatski jezik, ili barem ono što većina od nas govori, a misli da je hrvatski jezik, jezik je stanovnika Hrvatske.

Pa kad ti neko kaže Marš u pičku materinu, ti odma razumiješ o čemu se radi i što ti je taj htio reći.

A kada ti netko kaže: Daj ostavku, ti ga s nerazumijevanjem gledaš, jerbo uopće ne kapiraš što ti je taj htio reći.

U opisu kaže između ostalog Ostavka se daje zbog kojekakvih razloga, od upletenosti u nekakve nedopuštene radnje, grešaka u poslu koji se obavlja ili upletenosti u neke afere zbog koje se više ne uživa podrška javnosti i suradnika.

Koga od naših dužnosnika, bez obzira na boju dresa koji nose, uopće boli kurac za mišljenje javnosti i suradnika, naročito ako ih podržava onaj iznad njih, kojem ližu dupe svakog dana, a taj nema ni u primisli ideju da ga smijeni, jer teško je naći takvu budalu, kraj koje tip savjesno polizanog dupeta izgleda i djeluje superiorno i pametno.

Jer vrhunski manageri za prve suradnike uzimaju savršeno 1školovane prvoligaše, a manageri nekakve regionalne lige za prve suradnike uzimaju nesposobne, dvojbeno školovane budalaše, kojima je jedina karakteristika kvalitetno i dobro lizanje guzice koja se nalazi iznad njih, a čiji vlasnik odlučuje o tvojoj sudbini.

Sjetite se samo od kakve fukare je zadnjih godina tražena ostavka. Od Lovre Kuščevića, Darka Horvata, Martine Dalić, Pavića, Kujundžića.

Pročitajte i ovo:

I nakon četvrt stoljeća, svi su oni Mirko Norac

Ostavka je tražena više-manje argumentirano, temeljena na dokazima koje su im bili gurnuti pod nos, a njih je, da prostite bolio kurac. Za dokaze, jasne kao dan. Jer ih je na položaju držalo lizanje dupeta.

Evo, sada je na telki Boris Vujčić, tip koji je desetljećima pri vrhu, a desetak godina na vrhu Hrvatske narodne banke. On ostavku ne bi dao, naprotiv, baš je jako ponosan što je napravio, riješio se dionica, premda je dvojbeno da li je i u trenutku prodaje dionica te dionice kao direktor direkcije uopće smio i imati.

Ništa ne govori, a odeblji novinar ga ne pita kako je Hrvatskoj narodnoj banci promaklo pretvaranje dozvoljenog prekoračenja na tekućem računu u prešutno prekoračenje, čime su desetine tisuća građana dovedene u dužničko ropstvo.

Ali priča Vujčić o hakiranju, poput nekakvog jebivjetra koji negdje objavi Za dom spremni, pa umjesto da muški prizna, jest, ja sam to napisao, pa cvileći ko pičkica tumači kako mu je profil hakiran.

Za riječ ostavka, iako mi djeluje poprilično školovan, recimo da zna značenje barem 350.000 riječi, nikada nije čuo.

Pa ako za riječ ostavka nisu čuli Lovro Kuščević, Darko Horvat, Pavić, Kujundžić, Martina Dalić, pa ni ovaj Vujčić, koji će nam kurac ta riječ u hrvatskom jeziku.

Pobrišimo je. Umjesto ostavka može sasvim dobro poslužiti oću kurac.

Nepoznavanje riječi ostavka dovelo je da se nekadašnja osnovna škola u Mijaci kraj Vrgorca, pretvori u mrtvačnicu.