Ovdje je riječ o Džavidu Nimaniju. Drugu i prvoborcu, predratnom učitelju, a poslijeratnom partijskom budži, poslaniku u Skupštini, članu Savjeta federacije (inače, ako niste znali, biti član Savjeta federacije bila je daleko najbolja stvar na svijetu, vozač, plaća, ured, a niko ne zna kaj radiš, nešto kao danas ravnatelj nekakve agencije ili župan neke zabiti), da bi se konačno uspeo na najvišu ljestvicu, postavši predsjednikom Predsjedništva SAP Kosova i Metohije.

Druge je Džavid ostao zapisan u povijesti naroda i narodnosti Jugoslavije po dvije stvari. Kao stric Zane Dodirni Mi Kolena Nimani, ali i po izjavi „Zaustavite Reuters“, kada se shvatio da se vijesti o rastućim nemirima na Kosovu šire svijetom, prvenstveno zaslugom Reutersa, koji je imao svoje dopisnike razasute diljem Kosmeta.

Od tada je prošlo dobrih četrdeset godinica, drug Džavid već dvadeset i dvije godine gleda kako trava raste, ali odozo.

Ali, njegov duh živi. Bolje reći, hibernira, da bi povremeno, poput ptice Fenix uskrsnuo u punom sjaju.

Općenito, sve zemlje regiona naprosto su idealne za čuvanje i njegovanje uspomene na djelo Džavida Nimanija.

Wannabe diktatorčići, tipovi koji su veliki samo u svojim vlastitim očima i očima nekolicine vjernih dupelizaca i rektalnih speleologa i okoguznih mušica, povremeno, doduše i ne baš rijetko, demonstriraju vrlo otvoreno svoju volju i želju da se uz posao kojim bi se trebali baviti, a bave se jako loše, bave i uređivanjem vijesti u novinama, portalima, te programima na RTL i NovaTV. Vjerojatno zato jer su uvjereni da to mogu i znaju, ohrabreni suverenim uređivanjem programa na kanalizaciji HRT-a.

Meni je izuzetno teško pisati, obzirom da sam sam, i pišem sam, o neprekidnoj lavini govana i afera koje svakodnevno izbijaju. Trebao bih cijeli dan sjediti zgrbljen nad tastaturom, i pisati, pisati, samo pisati.

A zgodne  dobrodržeće penzionerke bi po tome trebale sjediti same u gradskim kafićima, lišene moga društva.

Malo kurac.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON NAJBOLJE IZJAVE 2022 GODINE, PREMDA JE TEK POČELA:

Evo, samo u zadnja dva mjeseca ćorkiralo onu debelu bivšu ministricu zbog krađe. Nisu ćorkirali DORH, niti ikoga iz DORH-a, koji očiglednu krađu nije vidio. Jerbo je ona svakodnevna, a svakodnevne stvari ni ne uočavaš. Gledate li prometne znakove na putu do posla? Naravno da ne.

Pa zašto bi DORH gledao kradu li ministri i ostali talibani iz HDZ-a, stranke osuđene zbog krađe i lopovluka? Bilo bi im lakše gledati tko ne krade. Jer takvih nema.

Onda se pojavila šefica DORH-a, jedna mlada i perspektivna žena, koja ako je suditi po rezultatima koje ostvaruje to preduzeće, o poslu blage veze nema, pa je pred kamerama demonstrirala izuzetno veliku volju za izgovaranje neistina, a naravno, ni o tome pojma nema.

Slobodan sam ustvrditi da danas DORH-u vjeruje cca 220.000 Hrvata. Svi odredom članovi HDZ-a, znajući da ih zakon, koji predstavlja DORH. štiti ko ličke medvjede na Kapeli.

Onda je procurlila vijest da budžovani u HNB imaju dionice, a ne bi ih smjeli imat. A mogućnosti provjere i nema. Jerbo nema tko. Prvo jer DORH, koji nije vidio ni ukapirao da je debela kupovala nešto što košta tri, a platila petnaest. Doduše miliona kuna. Pa kako bi onda ustanovili okolnosti koje su vladale u trenutku kupovine dionica, kako su stajala poduzeća čije su dionice kupovane, da li su kupovane na osnovu povlaštenih informacija.

Nou čens.

Osim toga HNB ne podliježe kontroli nikoga, do li svojih vlastitih mehanizama kontrole. Po poznatom pravnom sustavu kadija te tuži, kadija te sudi.

Rečeno jezikom južne Pešćenice, mogu im jaja kroz kurac napuhavati.

Prije hapšenja debele ministarke i prije ovih dioničara iz DORH-a, uhapšen je ravnatelj HDZ-ove izvještajne agencije, HRT. Uhapsilo ga jer je kokošar i teklić, jerbo je gangsterima noso torbe novaca. To što ga je odavno trebalo hapsit radi budalaština koje njegovo prduzeće emitira, drugi je par opanaka. Ali nije hapšen, jer je glavni urednik svega i svačesa u Hrvackoj bio vrlo zadovoljan njegovim uslugama. Nipošto ne mislim uslugama nošenja novaca.

I onda se pojavio duh pokojnog druga NImanija, onog koji je dreknijo Zaustavite Reuters!

Malkice zadrigli i odeblji tip izjavio je da se država napada salama taktikom,  da zlonamjerni režu feticu po feticu,  red DORH-a, red HRT-a, red HNB-a. Sve to u medijima, svima osim HRT-u naravno. Tip koji onako natečen, malkice baca na Aleca Baldwina, kontrolirao bi medije. Poput nekada druga Džavida.

Ako se radi o salami, svakako se radi o nekakvoj podriguši, onoj rezanoj konjski, u šnitama od pola centimetra, uguranog u frtalj kruha, pa taj sendvič radnici gutaju, vonjajući na češnjak kojim ta salama obiluje. Nipošto o feticama.

Nekako nisam siguran da je taj tip ikada jeo podrigušu, čak ni u vrijeme druga Nimanija, jer je i tada spadao u socijalistički društveni establishment.

Ali lijepo zvuči, u salamu podrigušu upakirana volja za kontrolom medija.

Smrdljivo, kao nakon dobrog podrigivanja.

Proći će sve.

Ali sada sam već siguran da će lik i djelo i izreka Zaustavite Reuters, izrečen od revolucionara, druga i komunista Džavida, daleko nadživjeti lik i djelo i izreku rezanje salame na fetice, izrečeno od strane aparatčika, po kom se ništa neće zvati.