Nema smisla pisati uvijek iznova. Pa ponavljam članak od pred dvije godine.
VukovarTrideset jedna godina je od kad sam se vratio.
U Zagreb.
Kišni sivi dan plakao je gorko. Trideset i jedna godina. Ja sam svoje boli, svoje strahove proživio. Jer sam preživio, a oni su ostali tamo. Vratio sam se, bez imalo mržnje ni prema kome.
Ali s ogromnim prezirom. Koji je još uvijek u meni. On ne tinja. On bukti svakog dana, već trideset i jednu godinu.
Nisam palio svijeće, nisam se poklonio onima kojih nema, onima koje sam gledao kako umiru.
Popio sam jednu ili dvije ljute. Onako, iz boce.
Kažu da je dan sjećanja. Dan kada se ratni profiteri, poenteri na tragediji sjećaju. Političari podmuklo glume ožalošćene, loveći koji poen popularnosti. Popularnost na prolivenoj krvi i otetim životima. A oni se nemaju čega sjećati, jer, bili su daleko. Suviše daleko. Sjećati se mogu samo oni koji su bili tamo. A oni nisu bili. I sjećaju se. Zbog čega obitelji stradalih, zbog čega Vukovarci ne protjeraju tu klatež koja se skuplja samo da bi glumila tugu?
I ne, neću pisati o Vukovaru, a niti o u neki čudan zaborav potisnutoj Škabrnji. Neću pisati ni o Franji Tuđmanu, ni o Gojku Šušku.
Kao i u svakoj priči, teško je odrediti kada je sve počelo. Je li u trenutku kada je Franjo Tuđman arlauknuo cvilidretasim glasom „Imamo svoju Hrvatsku! Naša je i bit će onakva kakvu sami želimo“? I napravio Hrvatsku kakvu je želio. Pa se stvorio gen.
Ili je počelo u trenutku kada je bujica od devedeset tisuća članova SKH uletjela u HDZ, ostavljajući manjinu na ledini, a samo neki od njih upisali su se u SDP? Pa im se stvorio gen.
Ili je počelo donošenjem Zakona o pretvorbi? Pa su geni bujali ko kvasac.
Ili je ipak počelo negdje u stoljeću sedmom, pa se gen prenosio s koljena na koljeno?
Smije se i misli si, Pušite mi kurčine, evo mene vani za deset dana, a suđenje, ako će ga uopće biti, početi će za petnaestak godina.
Pljačkaški gen koji spava u, ako bismo gledali rezultate svih izbora, u većini Hrvata svakog dana u zadnjih trideset i pet godina daje si oduška. Koliko stvarno Hrvata ima taj gen, mogao bi nam reći poznati genetičar Dragan Primorac, ali pretpostavljam da mu pišanje u vjetar i mlaćenje prazne slame čime se bavi u posljednje vrijeme, oduzima previše vremena i energije. Osim toga, on piša u vjetar i mlati praznu slamu u ime HDZ-a koji od pred desetak dana više nije pravomoćno osuđena kriminalna organizacija, jer je istekao rok kušnje. Ali ne lezi vraže, taman dok smo počeli shvaćati da više nije uputno lopovima govoriti da su lopovi, uhapsilo ministra. U fotelji. Ne bivšeg. Nego ministra u fotelji. Foteljaša. Debeli Vili bahato se smijući novinarima s prebačenim balonerom preko lisica izlazi iz policijskog kombija. Smije se i misli si, Pušite mi kurčine, evo mene vani za deset dana, a suđenje, ako će ga uopće biti, početi će za petnaestak godina.
Kad EPPO u istoj rečenici spomene Hrvoja Pretača i Beroša ili bilo kojeg ministra iz Vlade, to je sumrak morala, poštenja i vjerodostojnosti i dokaz da je država pretvorena u mafijašku kaljužu Turudić postavljen ne da bi se borio protiv zločina, nego spriječiti takva spominjanja pic.twitter.com/VLSVIuOGiW
Opljačkao je zdravstvo. Opljačkao je na stotine tisuće pacijenata koji godinama čekaju, a mnogi ne dočekaju, termine za pregled, pacijenata koji umiru jer nemaju novaca za skupe liječnike i skupe lijekove. Jer imaju male plaće i penzije, jer su ih lopovi poput njega i njegovih trideset kolega opljačkali.
Opljačkao je slijepog cucka koji pokušava glodati kost, oteo mu je kost iz usta. napravio je zločin protiv čovječnosti. Veleizdajnik. Pička.
U ponedjeljak predvečer, dok me bura šibala u masliniku, četiri dana prije no što je Beroš uhapšen, iz jedne poruke saznao sam da bi jedan ministar ovih dana mogao biti uhapšen. Samo to. Ništa više. Ubrzo sam to potisnuo iz misli, jer nije bilo nikakvih detalja.
Onda je uhapšen debeljko, pa je igrokaz mogao početi.
Plenkovića se jučer moglo na kruh mazati i mljackati od užitka kako je bio fin. Njonjo se sav usrao. Hrebak je rekao da ovo sve prelazi nekakvu toleranciju. On i tolerancija na kriminal, dva su pojma.
Prvaci nemorala su rekli svoje.
Ondak se pojavio glvani državni odvjetnik, čovjek je malo skučenog izričaja, na evolucijskoj stepenici između Branka Bačića i Gordana Grlića Radmana. On nam je vrlo oštro priopćio da Vili Beroš nije drpio novac. Nego je samo upotrebljivo autoritet. To je saopćio samo nekoliko sati nakon što je Vili priveden, prava istraga još i nije počela. Ali eto, Glavni državni odvjetnik zna da Vili svoje debele ćevape nije turao u ćup meda. Pa će se valjda i i straga voditi u tom smjeru. Kodni naziv istrage biti će držite Vilijeve ćevape što dalje od ćupa meda.
Istovremeno, istovrsna služba kojoj puno puno više vjerujem, EPPO tvrdi da je Vili dobio lovu, spominje se dvadeset i pet tisuća EUR-a, a također spominje se i Hrvoje Petrač, spominju mu se i sinovi, koji su po poštenju poznati otprilike kao i sinovi Josipa Đakića ili sin generala Kruljca.
Kad u istoj rečenici spomeneš gangstera i ministra kao udružene lopove, onda je to sumrak države. Kraj morala. Tim više što je bremenito aferama i teškim pljačkama do sada iz Vlade Andreja Plenkovića izašlo trideset ministara. Početkom ove godine uz veliku buku, obostrano vrijeđanje i otpor građana izabran je Ivan Turudić za Glavnog državnog odvjetnika, iako je sam hodajuća afera. Nije presudilo znanje, nije prosudilo poštenje, iskustvo.
Presudila je činjenica da u HDZ-u Turudića zovu naš dečko. Pripadnik ili jatak ganga postao je GDO.
Kakve su posljedice te odluke vidimo sada. Postoje dvije paralelne istrage koje se vode radi sumnjive nabavke nekakvih ko vrag skupih mikroskopa, kojima je Viljeva škvadra još napuhala cijenu trideset posto. Jednu istragu vodi EPP-o, vodi je dugo, temeljito i ona je obuhvatila više ljudi. Prema toj istrazi, Vilček je zlopuotrebio utjecaj, ali i sfrkao lovu u džep. Spominju se i članovi obitelji Petrač. Viliju se slatko i ljupko smiješi kazna zatovra do deset godina.
Druga istraga, ad hoc otvorena, u stvari privid istrage započet samo radi odigravanja igrokaza od jučer, pojavljivanje finog i mekanog Plenkovića pred javnošću, njegovim plačem o izdaji njega samoga, e, ta istraga tvrdi da je Vili zloupotrijebio svoj utjecaj. Ali, prvog dana istrage već se iz aviona vidi da Vili novac nije dobio, kako to tvrdi Turudić,a da istraga pravo nije ni počela. Naročito nije ukro tih dvadeset i pet tisuća EUR-a. Razlika je samo u pet godina zatvora manje u odnosu na istragu EPPO. Smije mu se toplo kazna od pet godina. A ako uzmemo olakotne okolnosti, članstvo u HDZ-u, uvjetna kazna od godine dana mu je realna budućnost.
Ima u toj Turudićevoj priči i natruha logike, jer za tu lovu teškokalibraši HDZ-a ni dupe iz fotelje ne podižu.
Tek sada se vide rezultati izbora Ivana Turudića za GDO. Čovjeka koji će svaku krađu koju počine visoko kalibrirani HDZ-ovci relativizirati, umanjiti, ako je već ne može strpati na dno ladice.
Vjerujem da su oni koji su ga izabrali, postupali svjesno i namjerno u lošoj namjeri prema društvu, prema državi, gledajući samo svoje statusne i financijske interese.
Desila se pljačka. Pljačka siromaha koji ni za jelo nema. Slijepom psu oteta je kost iz zubi. A pljačku zdravstva izvršio je ministar zdravstva, član Vlade. Njegov zločin, koji je čin veleizdaje zbog strateške važnosti zdravstva, biti će umanjen, omalovažen, gurnut na dno nekakve ladice, jer su to svojim glasanjem omogućili saborski zastupnici. Njih sedam deset i osam. Za izrečenu riječ u Saboru i za glasanje se ne može odgovarati pred zakonom.
Ali, lijepo je znati čijom zaslugom će svinjska plačka biti ublažena i na kraju se neće desiti ništa.
Peter Hegseth, voditelj TV kanala Fox News novi je budući ministar obrane SAD. Prema odluci staro novo izabranog predsjednika Donalda Trumpa. Čitam čuđenje, zgražanje nad Trumpovom odlukom. Jerbo je za ministra postavio voditelja. To je kao da Plenković za ministra obrane imenuje Duška Čurlića. Ali, Plenkoviću nije na pamet palo imenovati Duška Čurlića za ministra obrane. On je za ministra ubrao izvjesnog Jaglaca. Studioznog tipa koji je srednju školu vrlo ozbiljno shvatio, pa je vrlo temeljito utvrđivao gradivo, pa mu je za završit srednju četverogodišnju školu trebalo čak šest godina. Tip je informatički vrlo pismen, napisao je i knjigu o upotrebi floppy diska, godine 2020, a s pojavom Windowsa 95 krajem 1995, floppy diskovi su otišli u tri vražje matere. Što nije smetalo tipa koji je u međuvremenu doktorirao naravno na sveučilištu u Osijeku, da vrlo samouvjereno tumači studentima prednosti floppy diska, memorije 1.44 Mb. U svojoj doktorskoj disertaciji doktor Banožić stavlja linkove na najpoznatije portale u Hrvatskoj, pa je tako jedan od linkova (https://croportal.net) vodi na vrlo edukativan članak naslova What is your first sex toy and sex technique for women to make you feel better? (hrv. Koja je vaša prva seksualna igračka i seksualna tehnika za žene kako biste se osjećali bolje?), a u članku se poprilično detaljno opisuje magija seksualnog zadovoljstva pri upotrebi vibratora. Na primjer:
Postoje tri vrste seksualnih igračaka koje žene koriste tijekom seksa: ‘one koje vibriraju protiv klitorisa’, ‘one koje se ubacuju u vaginu radi stimulacije’ i ‘one koje stimuliraju bradavice i cijelo tijelo kao dio predigre’. Svaka vrsta varira od automatskih do ručno korištenih.
Navedeni link spada u kategoriju koju je on nazvao Horizontalni portali. Nije mi jasno, mogu li se te igračke koristiti i vertikalno? Ili se baš mora zaleć dok ubacuje unutri?
To s tim umjetnim kurcima i palcima je posve dovoljno za doktorirat na Sveučilištu u Osijeku i bit ministrom državne imovine i obrane. Tip je dakle, izdao knjigu, onda je valjda i književnik. A u tom kupusu piše da je priručnik. Da se nađe pri ruci.
Prema općem dojmu, dobro je da se nađe u zahodu, ako je štampana na mekšem papiru. A može i u spavaćoj sobi, da se probaju čari Horizontalnog portalisanja.
Nakon što je rečeni Jaglac u svoj popis zanimanja, doktor znanosti, lovac, književnik, sveučilišni profesor, ministar, upisao i titulu prometni ubojica, obranom ove jadne države ravna nesvršeni gimnastičar, stručnjak za vježbe na razboju, Ivan Anušić, tip poprilično nadrkanog pogleda i face, koji malo vuče na drumskog razbojnika ili barem štemera iz birtija u Kozari boku. Tip nije pisao knjige. Čak ni diplomsku radnju nije napisao. Sve je to logično, ali našim režimskim portalima je nelogično da je ministar obrane Amerike voditelj. Pa makar to bio i Fox News.
Prema Trumpovoj želji ministar zdravstva će biti tip koji uopće nije liječnik. Za razliku od naših ministara zdravstva koji su liječnici. A zdravstvo nam liči na kurac. Prirodni, ne onaj iz Banožićevog doktorata. Usudio bih se reći da je daleko najbolji ministar zdravstva bio nekakav Varga, koji nije doktor. Nego zubar.
Trump je gromoglasno najavljivao da će vrlo brzo, za jedan dan završiti rat u Ukrajini. E, sad je pobijedio, postat će četrdeset i sedmi predsjednik SAD, zemlje koja je većinski financijer rata u Ukrajini. Njegova je želja da ispliva iz financiranja rata, da to prepusti Europljanima, naravno, ako to žele. Sad kad će se morati žestoko posezati u kesu kako bi muse zadovoljili ogromni apetiti Zelenskog, pitanje je kako će se prema omrznutom Putinu odnositi vođe europskih država, tipovi koji su do nedavno na vratima svojih kabineta, na unutrašnjoj strani imali obješene mete s Putinovim likom, pa su u dokolici gađali u metu pikado strelicama. Mete su uglavnom već skinute. Pa će se polako stvarati red ispod Putnovog stola, radi usmenog ispita.
Mislim da će Plenković zadnji pod stol, jer kad mu zapne guzica o ploču stola, doći će do zastoja.
Ne valja se previše čuditi cirkusu koji izvodi Trump. Jer Plenkovićev Circus Croatija je cirkus nad cirkusima.
Amerikanci su izabrali. Donalda Trumpa, bivšeg, 45. predsjednika Sjedinjenih američkih država, a on će postati i 47.predsjednik SAD. Sudeći prema novinskim napisima, u Europi je zavladao strah. Strah među političarima koji su u vodstvu EU, a nije miran san ni vodećim ljudima zemalja članica EU. S te strane, pozdravljam izbor Trumpa, nek ona ekipa, o kojoj ne mislim ama baš ništa dobro, a na čelu je EU, malo tanko kenja.
Trump će svakako promijeniti stav prema Europi, onaj sponzorski. Pa će se Europljani morati okrenuti sebi. A problema u gospodarstvu, socijali, zdravstvu, javnim financijama imaju koliko ti srce želi. A tu je i rat, koji je Amerika do sada vrlo široke ruke financirala, a sada bi teret financiranja rata u Ukrajini mogao pasti više-manje na Europsku uniju, jer bi Trump mogao iskočiti iz financiranja.
Znači li to da je Trump putinofil? Za sada se ne zna, čekamo tumačenje vrhunskog razotkrivača ljubitelja Putina da se izjasni. Možda se najprije oglasi neka od OG mušica, Anusić, Hrebak, Grlić&Radman?
Hrebak, predsjednik nevažne stranke i gradonačelnik grada koji propada, Bjelovara, se petlja u rat s Ukrajinom, a ne može dovršiti par kilometara cestice do palanke u kojoj je načelnik. To što u svakoj kampanji obećava dovršenje ceste, a ne ostvari, dokaz je samo jednog, da su palančani koji ga biraju ipak samo zatucani tupani.
Dok s nestrpljenjem čekamo stav Andreja Plenkovića o odnosu Putin – Trump, svakako valja napomenuti činjenicu da je Andrej Plenković, koji je prvi u svemu, također prvi predsjednik Vlade koji stanovnike svoje države omalovažava, vrijeđa, vuče po blatu. I ne bira mjesto ni vrijeme. Protiv građana svoje zemlje on bali i drobi u svijetu, povlači za rukave po hodnicima Bruxellesa sve oni koji imaju peh da mu se nađu po putu pa im priča. Kad ulaze u zahode, Briselčani se prvo osvrnu i dobro pogledaju nije on tamo. Jer im je prošli puta, u sred pišanja pričao o nekakvom Beljaku, spominjao neku Daliju, pričao da pouzdano zna da oni na leđima imaju tetovažu Vladimira Putina, rekao mu je to YutelMarko, a on zna. Pa onda nekakva Kekin koja je zaljubljena u Putina. A pola Hrvatske su samo usrani rusofili, bagra koja bi i dupeta dala Vladimiru Putinu. I otresajući Švrću i trpajući ga u hlače, kaže:
Vidite vi dragi moj kako je meni? Ali, unatoč tome, moja vlada postiže fantastične rezultate. Penzionerima smo povećali mirovinu deset EUR-a. Deset EUR-a dragi moj! A indeks A+? Samo zahvaljujući mojoj vladi, vladi kojoj sam ja na čelu.
Zgodna mi je koincidencija, da ekipa koja rata nije vidjela nikada, ekipa koja je od našeg, Domovinskog rata pobjegla na daleko, ali se sada njime bogovski koristi, ekipa koja ne zna kakav zvuk proizvede metak dok probija i šljem i glavu suborca, se strašno angažira oko rata u Ukrajini, kako se naprosto gura u prvi red, kako bi omogućila, bude li to potrebno, svojim sugrađanima da probaju čari ratovanja. Oni neće ići jer, nema potrebe, oni su to sve samo pripremili. A Hrvati su poznati da vole ginuti po istočnim bojištima za tuđe interese, kao što su ginuli u oba svjetska rata. Oni koji su oprezni, koji nisu baš voljni srljati u rat, proglašavaju se ljubiteljima Putina.
I sada je došo Trump. Tip koji je obećao da će zaustaviti rat u Ukrajini. Zatvoriti će pipu. Jer je putinofil. I rat bi konačno mogao stati. Nakon pregovora, a pregovore do sada nisi smijo ni spomenit, odma si bio smješten u Kremalj. Cijela generacija mlatimudana koja nas je vrijeđala, titulirala, ispasti će na kraju ono što jesu. Majmuni. Pavijani s crvenoplavim guzicama, koje je dobro nategnilo.
I što ćemo sada?
Ako dođe do pregovora, što će raditi Plenković, Picula i ostali podstrekači povećanog angažmana Hrvatske u Ukrajini?
Imam ideju, one koji nisu u EU, koja je svakim danom sve više beskorisna tvorevina, pošaljimo tamo.
Čini mi se da ja nisam baš ono, prosječni Hrvat. Mirovina mi je viša od prosječne, premda je i dalje crkavica. Pobolijevam Bogu hvala rijetko, pa ne provodim dane čekajući red za uputnice, da bih potom čekao u redu za termin pregleda. Premda mislim da je to s dugim terminima za pregled u stvari ohrabrujuća stvar za bolesnike. Imaš 80 godina, uz to imaš i tumor, trebaš napraviti pregled u bolnici, a oni ti opale termin u svibnju 2026. Dobro je to za mentalno zdravlje, jer Vilijevo zdravstvo zna da ćeš ti s poodmaklim godinama i tumorom u napredovanju živjeti dvije godine i doći im dosađivati i kukati tamo na pregledu. Ne vodim nikakve sudske sporove, premda jesam i imao sam čast spoznati iz prvog reda, da je hrvatsko pravosuđe teško smrdljivo govno. Baš kao što izgleda Vladimir Šeks. Nemam ni ovrha, nemam ni dugova bankama. Dakle, nisam prosječni Hrvat u strahu za svoju egzistenciju. Lijeve sam političke orijentacije, pa mi je dosta skučen prostor odabira za koga ću glasati. Jerbo, SDP kakav je sada, izvrstan je motiv za otići negdje na more u vrijeme izbora. Ako bude loše vrijeme, pa ima birtija po gradu, naručim kavu i gledam jedre finfcigerice kako im se suknje napinju na bedrima dok križaju noge ispijajući kavu. MOŽEMO nije ljevica, ljevica je samo onima koji ih površno tamo svrstaju. A i da jesu, nikada. Pa ni onda. Dakle, na izborima, izbora nemam.
I ja kao takav građanin, nelošeg statusa, nelošeg zdravlja, politički profiliran, imao bih barem 1.535 pitanja koja bih želio postaviti Andreju Plenkoviću. Dobro, koje pitanje manje, jer pretpostavljam da bi komunikacija bila donekle pristojna, a ako ne bi, e onda 1.535 pitanja.
Nije baš svaki dan prilika pitati bilo što jadnu od najvažnijih osoba Univerzuma. Nije svaki dan prilika očekivati konkretan odgovor, jer ipak, najvažniji lik Univerzuma…
Najvažniji tip Univerzuma, Sunce oko kojeg se vrti cijeli Svemir ukazao se u nekakvoj kino dvorani za koju su rekli da je Sabor Republike Hrvatske. Pa čak i predsjednik Sabora, imao bradu ili ne, više liči na razvodnika u kinu nego na predsjednika bilo čega. Oni koji su mlađi neće se sjećati tipova s malenom baterijom u ruci (onom plosnatom) koji pokazuju mjesto sjedenja u prepunoj kino dvorani u kojoj je projekcija već počela, onim zbunjolama koje kasne na predstavu.
E taj kurac s baterijom, to je razvodnik. Baterijski kurac. Vibrator.
Bože, pa kako smo došli od Predsjednika Sabora do vibratora? Odveli me prsti, koji su brži od mozga. Nije to dobro. A kad prsti zakažu? E onda, ZNA SE. Vibrator.
I uglavnom, pojavio se Master Univerzuma u toj kino dvorani, sav puca od zdravlja, elana i debljine. Spreman na svako pitanje odgovoriti uvredama, poniženjem, vrijeđanjem, na opće oduševljenje i arlaukanje majmuna koji sjede s desne strane kino dvorane.
Odgovor na svako pitanje koje mu postave oni drugi, za sada ne počinju s Nije ti dosta, pa vidi kako sam sprčio one prije tebe? Nego se fino zahvali, sagne se i ispod klupe izvuče kantu govana i saspe na glavu onoga što pita.
Jer, tko pita, otpala mu kita. Ako ti otpadne kita, onda ZNA SE. Vibrator. Vibrator je tu, pomoćni ljubavnik koji nikada ne zakaže. Pričuvni dojebnik. Ispomočni jebač. Upravo kao što je to Predsjednik Sabora zvani Njonjo.
Ono što ovaj što puca od debljine slučajno propusti, Njonjo dojebe. Predano, neodgojeno i s velikim žarom.
U Saboru već desetak godina spava skupina ljudi, ako ih tako možemo nazvati, koja se odaziva na ime SDP. Pojma nemam kaj im to SDP znači, jer odavno je to promijenilo smisao. Skupina je to krpelji koja je shvatila da je ugodno biti smješten na toplom dupetu. Ne grizeš i ne talasaš. Plaća ide, beneficije idu. Veze i poznanstva održavaš i dalje, svjesni da će nakon prolaska mandata biti samo beznačajni ljudi, dio mase koja ne treba nikome. Pa što bi onda bilo šta mijenjali?
Neki, nikad čuo sjede u Saboru već dvadesetak godina. Jerbo su u bitnom trenutku bili uguženi u dupe nekakvom velemoži koji ih je stavio u Sabor. Ili naprosto su tamo zalutali zahvaljujući SDP-ovoj umoserini, ZIP sustavu. Pa tamo sjede babe koje ni Čokolino pripremit, donose zakone, ne diskutiraju, ne iniciraju. Ne rade ništa, a plaća petaka. Već dvadeset godina.
Neki dolaze samo radi jeftinog gableca, kao što su u Gradsku skupštinu dolazili. Pojedu i odu.
Imao je SDP davno i jednog naočitog i zgodnog zastupnika. Tip je bio iz Varaždina. I taj je bio pet šest mandatu su Saboru. Nikad ništa, ni rasprave, ni inicijative. Ništa, samo hrče. Za Varaždin, svoju bazu nije napravio ništa. Pa su novinari u Varaždinu izvadili njegovu sliku i pokazivali je građanima uz pitanje, Molim Vas, tko je ovo. Bilo je tu odgovora, glumac, glazbenik. Svirač. Najbliže su bili ovi koji su tvrdili da je svirač. Kurcu.
Nitko nije znao da tip knjava u Saboru a tamo dolazi paragliderom.
I tako, ta nakupina čije je postojanje na ovom dijelu Zemljine kore dovela do gubitka smisla kratice SDP, odluči da oni neće postavljati pitanja Andreju Plenkoviću, Masteru Univerzuma. Neće iz principa. Jebe ih Gavrilo.
Kakav kukavički potez SDP-a danas na aktualcu. Ili je ipak najbolje sjediti u opoziciji do vijeka?
Dok je takvog SDP-a, nema zime HDZ-u. Oni se znoje smišljajući poteze, svaki gori od prijašnjeg. pic.twitter.com/oqAoMOgC9K
Sve to pod vodstvom nekakvog foliranta koji se odazivlje na ime Siniša. A koji je između ostalog bio i član HDZ-a. Nemojte me jebat da je to nebitno. Bitno je, naravno. Sad već vidimo.
Dakle, moja politička opcija na Aktualnom satu nije postavila ni jedno pitanje Andreju Plenkoviću. A ja bih 1.535. I sada bih ja za te uhljebe i mlatimudane trebao glasati?
Nikada. Pa ni onda.
Dilema je samo jedna. More ili budno pratiti kretanje napetih sukanja na bedrima finficgerica.
Teško mi je sjediti u sobi. Uvalio se na fotelju, noge na stolu, laptop u krilu. Vrlo ugodan položaj u kojem proveden poprilično vremena. I sad sranje. Na radiju prijenos sjednice Sabora, aktualnog sata. Moji JBL zvučnici, danima pažljivo postavljani na mjesta tako da imam odličan sound, danas su podivljali. Naduli su se, ko da su da mi Bog prosti, pojeli barem tri četiri tanjura graha svaki, a to im nije bilo dosta, pa su pojeli i tanjur variva od graška. Toliko su se naduli da me pritišću sa svih strana. A iz njih izlazi prdež. Glasan, onako, rekli bi bahat. Jerbo, na radiju govori Andrej Plenković.
Andrej prezimena Plenković, ishodišna točka Svemira. Princ blagostanja. Knez A+ indeksa. Grof od Nigdjezemske Najutjecajnije Zemlje na Svijetu, Barun lopova i sjecikesa.
Taman kad prdež prestane, zvučnici se malo povuku, pa ja mogu normalno sjediti, evo njegovih sekundanata. Opara, Herman, Petir, a k tome iz zvučnika me nosom ubada Magdalena Komes, kojoj je nos svakog dana sve veći. Jer joj se otac zove Đepeto.
Cviljugavi glas predsjednika Sabora, Gordana Jandrokovića, poznatog kao Njonjo informira me da su prethodnici SDP-ovaca ubijali političke protivnike. I ponavlja, Da, vaši su prethodnici ubijali političke protivnike. Mrtav ladan. Ko da vodu pije. Mrtav ladan baš ko što su očevi 50% HDZ-ovaca ubijali političke protivnike. Plus Franjo Tuđman, general JNA.
Vaši prethodnici u ubijali političke protivnike, nečuvena izjava predsjednika Sabora RH. Kod je ovo sve otišlo?
Ne bi to rečeni Njonjo tvrdio da ne zna, ipak je on jelte, čoek na ozbiljnom položaju. Drugi čovjek u državi. Ozbiljnoj državi. Državi koju je stvorio HDZ, pa malo liči na ruglo. A on sigurno zna. Pričao mu Franjo Tuđman koliko je protivnika, političkih pobio. Pričao mu je i Plenkovićev tata, koji protivnike nije ubijao, ali ih je marljivo denuncirao, pričali su mnogi od devedeset i tri tisuće članova Partije koji su se u roku samo dvadesetak dana pretvorili u žestoke HDZ-ovce, pomrli su. Ali preživjeli junaci, sada članovi HDZ-a pričali su Njonji kako se to radilo. Pričao mu je i Gordan Grlić Radman, čiji je otac bio poznati partijski glavosjek u Sesvetama. Možda mu je pričao i predratni milicionar, Stevan Culej. A možda ipak samo Marko Milić, sin Yutel Milića, unuk vrlo važnog pripadnika OZNE I KOS-a, koji je odmah nakon rata uplovio u jugoslavensku diplomaciju. A u diplomaciju se nije moglo ući ako nisi bio član službe. I to vrlor evan član. Provjeren. Odan. Dokazan. Pa ma što to značilo. Kaj ne?
Oprostite dragi čitatelji, kad sam nabrajao budale koje asistiraju Plenkoviću i zbog kojih su moji zvučnici naduti, zaboravio sam navesti i izvjesnog Borića, kojem u realnom životu, u poslu od kojeg bi trebao živjeti, ne bi ni ručni viličar dali. Jer bi ga razbio. Ili kao pravi HDZ-ovac, naprosto ukrao.
Andrej Plenković izjavljuje da je načelnik Glavnog stožera general Kundid tri puta bio zatočen na Pantovčaku. Jebate, a policija, a vojna policija, a službe kurcem nisu mrdnule radi otmice načelnika Glavnog stožera. Ej, šefa vojske otelo, a nitko to ne zna, nego samo Andrej Plenković.
Svaka budala ima svoje veselje, pa tako i ja. Evo, pripremio sam butelju dobrog vina koju ću otvoriti kad-tad, jer se veselim trenutku, koji će doći. Doći će sigurno. Trenutak kad će Andreja voditi s lisicama na leđima, pažljivo ga primiti za glavu da ne udari o štok automobila koji ga vodi. Tamo gdje mu je mjesto.
O kućnom odgoju rečenog Njonje, kao i o kućnom odgoju klateži koja sjedi u Saboru, ne treba ni govoriti, jer su klatež.
Jer, odavno je jasno, u Saboru sjedi ipak samo klatež.
Zato smo na dnu. U mulju. Doveli nas na svoj nivo. A onda pobijedili iskustvom.
Otrežnjenje je bilo na samom početku. Da se zna kako stoje stvari. Od benzinske stanice u Nadinu do mog stana ima točno tri stotine kilometara. Do Demerja oko dvije stotine šezdeset i pet. Ugodan dan za vožnju, prevalio sam put do Zagreba za sat i četrdeset i pet minuta. Onda sam stao u koloni kraj Arene. I do kuće na Maksimiru putovao sat i trideset i sedam minuta. Da se zna da sam došao u civilizaciju. I odmah platio danak onim deset tisuća automobila više u odnosu na prošlu godinu, kako kaže Tomašević I baš su se oni svi napizdili na cestu dok se moj auto pretovaren maslinovim uljem gmižući približava kući. To što su ceste raskopane svako malo, to nema utjecaja ni malo. Kaj ne?
Počinjem se prilagođavati životu na kontinentu. Ali nevoljko, polako. Shvatio sam da ću se najbolje prilagoditi, bez nekih velikih stresova, ako drugi tjedan otputujem dolje na tri do četiri dana. Pa sjediti na suncu, pijuckati kavu i uživati u blokadi svih političkih budalaština koje me ovih dana zatrpavaju sa svih strana.
U SDP-u se kolju. Kao i obično. Ibler ima svog favorita, naravno, nepogrešivo (prema mom sudu) najgoreg. Ima tu svašta, od prijetnji, ucjena, prisile. Prava demokracija. Socijaldemokracija dapače. Na način Branka Kolarića. Nisi sa mnom, protiv mene si. Ako si protiv mene, ja ti prijetim. Brankić je već složio svoj tim. Već se zna tko će biti direktor Holdinga. Taj frajer kažu mi, već razgledava salone s namještajem. Direktor Holdinga, samo što nije. Samo dvije formalnosti da se obave i evo ga. Prva formalnost je pobjeda na unutarstranačkim izborima, a druga formalnost je pobjeda na izborima za gradonačelnika. Novi direktor i nova uprava Holdinga, na način SDP-a. Pa će umjesto dosadašnjih neznalica i dibidusa doći nove, SDP-ove, neznalice i dibidusi, skloni prijetnjama, ucjenama i podmetanjima. Pogledajte kakvu je klatež u sadašnju upravu grada ugurao Siniša Hajdaš Dončić, onako tiho ispod stola. Kako bi tek bilo da ne daj Bože pobjede?
Ostalo će sve biti rutina. Krcanje nesposobnih kadrova. Situacija oko ovih izbora u SDP znatno podsjeća na izbore za predsjednika Gradske organizacije SDP Zagreba održane 2018. Vrh S DP-a imao je mutavog kandidata kojeg su bezobzirno gurali, muljali s evidencijom, izbacivali, uskraćivali pravo glasa dužnicima i onima kojima su direktnim intervencijama u program povećavali ili stvarali dug, a podobnima ga brisali. Da bi na kraju rečeni mutavac izgubio. Izgubio od Gordana Marasa. Koji sada sa strane podjebava, jer mu je to jedino omogućeno. Ionako ga u Partiju neće primiti nikada. Pa ni onda. Očito je praksa postala, najgoreg kandidata uvijek gura Ibler. Valjda zbog usklađenosti i kontinuiteta strmopizda partije.
Imam čudan nekakav osjećaj, valjda je to susramlje. Svaka objava Doktora Dragana u meni, kao članu akademske zajednice kojoj pripada i on, izaziva nelagodu. Naprosto ne mogu vjerovati da čovjek, školovan, može toliko budalaština izvalit, ozbiljna izraza lica i psihotična pogleda. Poznajem puno, jako puno školovanih budala. Tipova koji su stekli papire, ali nisu pamet, ni iskustvo, jerbo sve što ne valja zaborave. A ovaj je šampion.
Pomisli samo na jednu stvar, da sve što izvališ u javnosti podržava Majda Burić, Dario Hrebak, Gordan Grlić Radman, Ivan Anusić, Josip Đapić ili ona budala iz Šibenika dovoljno je da ako u glavi imaš zrno pameti, a u duši gram poštenja, kažeš Nije to za mene.
Ustavni suci i danas nula bodova. Ne smeta ih ni malo vrlo evidentno gaženje Ustava jednog od kandidata za predsjednika, Doktora Dragana. Jerbo im je reizbor. Pa di ćeš se gangsterima i političkim sjecikesama koje podržavaju tog tipa zamjeravat? Ustavni sud, i onaj u sastavu Jasne Omejec i ovaj u sastavu Miroslava Šeparovića, civilizacijska je sramota Republike Hrvatske.
Sve ružno što se događa u Hrvatskoj, sve nepravde, jad, nemoć, bijeda, može se opisati u samo dvije riječi. Ustavni sud.
Sve ružno što se događa u Hrvatskoj, sve nepravde, jad, nemoć, bijeda, može se opisati u samo dvije riječi. Ustavni sud.
Što na situaciju oko neposluha kaže Davorin Mlakar, a što Gordan Dolović, dvoglava zvijer iz Ustavnog suda? pic.twitter.com/VoX7vWcm7i
I sada se biraju novi članovi, kojima se jebe za Ustav, nova ekipa koja će godinama biti plaćena više od nogometaša Milana, za nikakav nerad. Što i nije loše. Jer puno je bolje da ne rade ništa, nego da iskazuju svoje stavove.
Čekaj, samo malo. Jel sad biraju novu ekipu nemoralista koji će slijedećih pet godina pizdunski šutit na pozive za državnim ili vojnim udarom, za plaću od samo pet šest doma EUR? pic.twitter.com/OOgUrrpZ02
Najavljuju pad temperature. Što je strašno iznenađujuće u ovom dijelu godine. Glupani koji su uvjereni da je svijet nastao njihovim rođenjem, čude se mogućem padu temperatura u mjesecu studenom. Ni na kraj pameti im nije propitati zbog čega je neka budala taj mjesec nazvala studeni.
A sjećam se, na dan Svih Svetih, godine 1980. sjedio sam u JAT-ovom avionu na Plesu, avion nije mogao uzletjeti radi težine snijega koji kao da je šmrkovima nanesen. Pa su avion prali, sve dok JAT-ov pilot Jovica nije dreknijo, Dosta, sada polećemo, da ne docnim na večeru kod tašte Paraskeve.
Sjećam se i zime 1984, desetak dana se temperatura nije dizala iznad -20. U Zagrebu. Maksimirsko jezero je bilo cijelu zimu debelo zaleđeno.
A sada će nam pasti temperatura. Na deset stupnjeva. Joj, bilo bu zima. I svi ćemo se tresti od zime. Portali će objavljivati nekakve bijese infografike koje s koca i konopca skupljeni novinari lijepe s nekakvih drugih stranjskih portala, za koje pišu isto takve budale. I tako u krug. Budale nas zatrpavaju budalaštinama, isprva nas čineći budalama, da bi na kraju ipak uspjeli nas svesti na svoj nivo. I onda nas potući iskustvom.
Svi ćemo se čuditi kako je zima u studenom. Jer nekakav novinarski sroljo, koji čak nema ni pravo objaviti svoje ime na portalu, nikad nije čuo da je studeno u studenom.
Portali će pisati:
Iako se očekuje uglavnom toplije vrijeme od prosjeka, to ne znači da neće biti razdoblja s temperaturom nižom od prosječne.
O jebem ti mater i novinaru i meteorologu. Jebem mater i uredniku koji ovakve budale zapošljava i da im da drljaju što im padne na ono zrnce u tikvi.
Jebem mater i onome tko im je dao bilo kakav papir jači od svjedodžbe osmog razreda u kojoj piše da je učenik/ca završio/la osmi razred s uspjehom dovoljan.
Nekad je bilo šljiva. Smrzavali smo se ko pičke. Danas toga nema. Danas nam umjesto pičke dolazi polarni vrtlog i polarna mlazna struja. Odlazimo u vorteks. A u vorteks odlazimo od kad smo otišli u tri pičke materine. Prije je samo bilo šljiva. I vrtlog nas je vukao u pičku. Pa smo se smrzavali. A sad u vorteks.
Danas je neobično važno da frizerke, Tony Cetisnki, serviseri bicikala, budu upućeni u sve finese strujanja u troposferi, a naročito što se događa u slučaju slabljenja ili prekida u strujanju polarnog vrtloga kad dolazi do valovitosti polarne mlazne struje, što omogućuje prodore hladnog arktičkog zraka u niže širine. Kako bi mogli formirati vaše mišljenje.
Valovitost mlazne polarne struje jebe novinare i navedene stručnjake, a uskoro će i vas. Pa ćete svi skupa pokušati proniknuti u rješenje vječne dileme.
Kako stoje stvari, dva naša časnika posjetiti će Wiesbaden preko aplikacije Google Maps. Iako se Veliki Andrej trudi iz petnih žila, trudi se kao što bih se ja trudio oko nekog posla nakon kojeg me čeka dobra lova i puno probitaka.
Sve skupa oko te Ukrajine koja trpi strašne ljudske žrtve i razaranja mi je podosta čudno. I antipatično. Antipatičan mi je Black Rock, američka investicijska tvrtka, najveća na svijetu, koja je sa Zelenskim sklopila ugovore o financiranju isporuka naoružanja, a nakon toga, kako je i red kad su bankari i financijaši u pitanju, sklopili su s istim Zelenskim i ugovor o financiranju obnove Ukrajine, jednom kad se bude obnavljalo, čitaj, kad presahnu nepresušni potencijali u skladištima američkih proizvođača oružja. Najprije ruše, a onda obnavljaju. A Ukrajina će plaćat. A novaca biti neće. Pa će plaćati EU.
Onda će se krenit s obnovom svega. A lova od ukrajinskog žita će milion godina putovati ravno u džepove ljigavih Amera.
Ljudski mi je antipatičan taj Putin, a i taj Zelenski. Ni Trump ni Biden, a ni ona Kamala za koju Mel Gibson kaže da je glupa ko stup, mi nije ni malo simpatična. Ameri uskoro biraju predsjednika, pa će birati između Trumpa i Kamale. Ako Kamala propadne na izborima, upravo kvalifikacija Mela Gibsona, da je glupa ko stup, čini je kvalificiranom za biti potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske. Pa bi se mogla mirne duše pridružiti četvorici potpredsjednika, Medvedu, Butkoviću, Anušiću i Dabri. Pa bi bilo pet stupova, to je već pristojna ogradica. Mislim da bi bilo u redu da Plenković na pola mandata promjeni potpredsjednike Vlade, jer se ostali tupani svakako osjećaju zapostavljeno. Pa i demografija je bitna. A i taj neki razvoj na čelu kojega je Marija. Čiji pulen sada kaka na čučavcu u Remetincu. A mislim da i Marija kaka tanko. Baš kao i gosparka Nina.
Medved, Butković, Anusić, Dabro. Potpredsjednici Vlade. Kraj njih bi i panj bio pametan.
Čestitam svim Hrvaticama i Hrvatima u zemlji i inozemstvu.
Daklem, ovih dana svjedočimo neviđenom i svakako vrlo bahatom ponašanju Andreja Plenkovića, predsjednika Vlade, glavnog stupa u ogradi. Prema moralu i zdravom razumu. I poštenju.
On nemilice vrijeđa, ni malo ne birajući riječi sve one koji ne misle kao on, a dovoljno su bezobrazni i neotesani da svoje mišljenje i objave javno. Pa od kuda im hrabrosti i morala uopće misliti? I još drugačije. A on je svoje stavove usuglasio sa svojim potpredsjednicima Vlade? Nesvršeni kineziolog povazda tumači kakve su ustavne ovlasti predsjednika, uvjerava nas da ti nesuđeni Wiesbadenčani ne bi išli tumarati u Ukrajinu, da nitko ne bi išao u Ukrajinu. I onda se pojavi on, glavom i bradom, Andrej Plenković i kaže, pa da, jedan dio bi išao u Ukrajinu. Ko da je čašu vode ispio, a do pred pola sata je tumačio kako je sve to velika zavjera ustavokršitelja, kojem se da ga jebeš, baš ne da biti ratni predsjednik. Pa da onda paradira ko Zelenski u majici siledžijki. Bolje je obilazit bikijade, otvarati izložbe školskih radova po Međimurju, vinske fešte u Istri, biti pokrovitelj veziljama goblena iz Babine Grede, nego se šuljati po zaraćenoj Hrvatskoj, u kojoj posve sam siguran ne bi znao s koje strane mu prijeti opasnost. Jel spreda ili zguza.
Olajavati stranim medijima izabranog predsjednika države, bijedno je. Na tragu Kolinde koja je olajavala Vladu po inozemstvima. Bijedna sluga tko zna čijih interesa. Hrvatskih svakako ne. pic.twitter.com/PjQKiWPSKs
Taj Wiesbaden troši okoguzne muhe strahoviti brzo, baš kao što Plenković troši stranke. Evo, potpredsjednik vlade, fiskulturnik s nekakvom diplomom, član stranke DP izgleda vraća se u svoje jato, u HDZ. A kad ti glavni tajnik ili predsjednik stranke pređu u drugu stranku, onda je jasno o čemu se radi. Ode stranka u tri lepe. Pičke materine. Mudri intelektualac bez papira, ministar obrane istrčao je s vrlo oštrom kritikom svih onih koji su Ukrajinu i Rusiju u govoru naveli kao zaraćene strane. Još će nam nesvršeni gimnastičar govoriti i propisivati što ćemo i kako ćemo govoriti. Ko nekad Karamarko, moći ćemo, ali samo u svoja četiri zida. A što je s onima koji svoja četiri zida nemaju, nego plaćaju nekakve špelunke nadrkanim lopovima po soma eura mjesečno?
Ali, evo javlja se sada i veliki vojni stručnjak, Dario Hrebak, predsjednik stranke za koju nitko živ ne zna postoji li. I on ima nešto za nabit na nos Milanoviću. Kad sve to vidim, pročitam, logično mi je pitanje, Tuširaju li se ovi koji pred novinare izlaze direkt iz Plenkovićeve guzice, kako bi gnojili i srali? Mislim da ne. Jer sve što kažu samo je ulizivački proljev.
Ovo s Wiesbadenom brže troši podrepaše i poslušnike nego front u Ukrajini vojnike. Evo sada Hrebaka na dva dana, dok ne izgori. pic.twitter.com/lFb87t1riE
Tipovi koji bi svu vašu djecu poslali ravno na Ostfront samo za svoj vlastiti probitak. Glasanje je odgođeno do daljnjega, jer u Saboru nisu uspjeli naći dovoljan broj ljiga koji bi podržali prijedlog o slanju tih naših oficira u Wiesbaden. Do ponovnog pokušaja glasanja slijedi još podosta silovanja javnosti i redaljka manjinaca, HNS-ovaca i nekolicine čija je imena na ovom uglednom portalu nepristojno spominjati.
Gleam na HRT redaljku politikanata koji svi brane sudjelovanje naših vojnika u Wiesbadenu.
Jel se oni istuširaju prije no što iz Plenkovićeve guzice stanu pred kamere?
Milanović je optužen od strane ekipe koja bi baš čačkala mečku i petljala se u rat u Ukrajini, da ruši ugled Hrvatske u svijetu. A Gordan Grlić Radman, erudit, mislilac i govornik širi ugled Hrvatske u svijetu. Što o nama misli svijet, što o nama misli NATO, nekako mi se najbolje pokazalo kada je dron preletio pola Europe, preko NATO teritorija, a oni nisu ni slušalicu digli i uzbunili nas.
Sad će doći nekakav dasa iz NATO-a. Koji će pričati saborskim zastupnicima o potrebi slanja Hrvata u misiju koja bi vrlo lako mogla završiti u Ukrajini. Ne znam tko će od zastupnika oporbe uopće to slušati, ali bilo bi lijepo da ga zamole da im, ali vrlo detaljno objasni kako je dron doletio u Zagreb. Spizdio se kraj studentskog doma. U zemlju članicu NATO-a?
Koliko brige za Ukrajinu, a malo za Hrvatsku.
Varate se, ne mislim na NATO, mislim na Plenkovića i vladajuću većinu.
Svakog jutra, oko deset sati, uz glasnu škripu pred mojom kućom zaustavlja se kombi DPD-a, blokira moj auto. Vozač, mišićav muškarac, blistava osmijeha, u uskom crnom Tshirtu izleti iz kombija, visoko digne ruku mahnuvši mi i Šjor, ne smeta? Ne sačekavši odgovor otvara vrata prtljažnika i odjuri noseći pakete. I odmagli za manje od minute.
Jutros mi prilazi, daje mi kutiju. Blistav osmijeh, odlazi. Otvaram paket, knjiga. Na ćirilici. Čitam naslov knjige, jebote patak, to je ruska ćirilica. Osvrćem se, jurim u kuću ne bi li me susjed jebeni HDZ-ovac vidio kako čitam ruku knjigu. U knjizi posveta: Dragom Spectatoru u znak zahvalnosti, Sergej.
U knjigu je umetnuta kuverta, fini svileni papir, otvaram, u kuverti 30.000 EUR. Pa kako ću pisati protiv Rusa koji plaćaju moj trud i rad? Maleni portal dobio trideset soma eura od Sergeja Lavrova, čovjeka kojeg ne znam, ali sam dosta puta čuo da ima jednu toplu dušu, poetsku. Pa evo dokazao je. Taman sam zbuksao lovu da je tko ne nađe, onda sranje.
Javila se nekakva Bosanka, koja je od 2004. do 2008. godine bila je veleposlanica BiH u Francuskoj, a od 2008. do 2011. veleposlanica iste države u Španjolskoj. Od 2012. do 2015. godine bila je savjetnica za vanjske poslove predsjednika Vijeća Ministara Bosne i Hercegovine Vjekoslava Bevande.
I baba objavi da ONI znaju da mediji nemaju transparentan izvor financiranja. Do sada je ovaj portal kroz moju penziju financirala država, bar sam tako glumatao, i evo, ova gadno nablajhana baba me otkrila. Razguzila ko majmuna.
Otkrila je da me financira Lavrov. Ne znam je li Vladimiru Vladimiroviču Putinu pričao o meni. Puno bi mi to značilo.
I kaže ona, mrtva ladna:
SOA ima svoje metode ispitivanja, mi imamo svoje. Mi znamo da čak i televizijske kuće koje nemaju transparentan izvor sredstava i financiranja… govorila sam o medijskom klijentelizmu. Tko stoji iza TV kuća? Tko stoji iza medija? Tko stoji iza političara?Željana Zovko, BiH diplomatkinja, zastupnica Hrvatske u EU
Iz teksta nikako nisam mogao proniknuti značenje onog MI. Tko su to oni? Obavještajna služba BiH?
Ta Zovko je eklatantan primjer države u kakvoj živimo.
Profesionalna diplomatkinja jedne države, gurnula se, uz oblinu pomoć Karamarka i Plenkovića u Europsku uniju. A Sanče nisu u Europskoj uniji. A ova Bosanka jest. Pa kako to?
Unatoč malenog broja zastupnika, Hrvati su velikodušno u Bruxelles lansirali babu koja je bila profesionalni ambasador u drugoj državi. Zastupala Bosance u Francuskoj i Španjolskoj. Toga nema nigdje na svijetu, ali eto, kod nas ima.
Pa je ona shvatila da je bolja plaća u EU nego se jebavati za šaku KM po Jevropama, pa je eto, odlučila ući u Europarlament iz Hrvatske. Od prvog dana pratim je, unatoč čestih poteškoća sa želucem. Njena prva izjava po odlasku u Bruxelles izazvala mi je žgaravicu.
Svojim radom borit ću se za Bosnu i Hercegovinu u EU parlamentu.
Pa jebem mu mater, ne znam na koju si foru uopće došla na listu u Hrvatskoj, a još se bahato hvališ da te libo racku za Hrvatsku. Ona je samo jedan kamenčić u mozaiku moje tvrdnje da je Hrvatska taoc, između ostalih i Bosne i Hercegovine. Koliko li je samo ministara rođeno u Hrvatskoj?
No nema veze. MI (ONI) ispituju, imaju svoje metode. Tko su to oni? Kakve paraobavještajne institucije postoje u ovoj državi? Ili Ubosni, koju rečena predstavlja u EU Parlamentu, a za Hrvatsku joj se jebe. Svojom guzicom uzela je jedno mjesto nekoga, bilo koga koji bi se borio za boljitak Hrvatske, naravno ako se to tamo uopće radi.
Petlja li se OSA-OBA BIH, (Obavještajno-sigurnosna agencija BiH) u izbore u Hrvatskoj? Jesu li me oni raskrinkali, jesu li oni prokužili da pišem po nalogu Lavrova? Jer, Hrvatska ima SOU, koja nema spoznaja da Milanovića financiraju Rusi. A neki ONI ipak ispituju, imaju svoje metode.
Obavještajna služba svaka države ima svoje metode. Pa tko i Željanini Sanče imaju svoje metode. Kaže SOA ime svoje metode ispitivanja, mi imamo svoje?
Svega toga ne bi bilo, da je HDZ nakeljio kandidata za predsjednika koji bi barem građanski pristojno izgledao. Ovako, do izbora mogli bi slušati da je Zoran Milanović čovjek gušter, samo da nekom HDZ-ovcu u šake padne Ickeova knjiga.
I sve će to proći. Milanović će ostati na Pantovčaku do dvadesetog veljače 2030. godine. A mi, mi bismo ipak trebali saznati barem nešto.
Tko su to ONI, na koje se poziva zastupnica u Eruparlamentu, koja tmo štiti interese BiH, a Hrvatska joj služi samo da gnoji po njoj.
Čitam sad neku gusku koja širi priču o ruskom financiranju. O pa jebem vam mater lopovsku, serete o Rusima, a opljačkali ste sve…
