Naslovnica Blog Stranica 9

Prošao rok trajanja

Objavio
Spectator
-
0

I”Hrvatima je slogan Predsjednika za predsjednika najbolji, ocijenjen je ocjenom 3,01. A tek kad su ispitivači tim zaprepaštenim i iznenađenim zamorcima na kojima je provedeno ispitivanje, otkrili da se iza slogana Predsjednika za predsjednika krije nitko drugi do li Zoran Milanović, ocjena je skočila na 3.17. Jerbo zamorci na kojima je provedeno ispitivanje nikako nisu mogli ustanoviti ni dokučiti kobili se mogo skrivat iza slogana Predsjednika za predsjednika. Zamorci ne znaju tko je predsjednik države u kojoj žive, a koji je izabran pred pet godina.

Ali će predsjednika birati. Pa će biti predsjednik zamoraca.

Jel to ovaj kroner, usmrđenog daha proveo udar? Čuvar Ustava kojem se jebe za cijeli Ustav, a ne samo za nekakav članak 122?

Ustavnim sucima prošao je rok trajanja. Ne baš svima, ali većini. Nisu bili kupljeni novi, a ovi pokvareni.

To se zove ustavna kriza. Kad nemaš suce, jerbo nisi izabro druge, a ovi koje imaš izašo im rok, pa su pokvareni. Pa smrde do neba.

Inače, ustavni suci, to su vam jako fini ljudi. Rečmo ovaj gospodin, Mlakar – Dolić, ili onaj koji tek dolazi a biti će spontano izabran predsjednik Ustavnog suda, Nadraženko Bošnjaković.

Jučer se na telkama pojavio tip. Nosina natečena poput krumpira, ispucane kapilare, kronerski pogled, ko susjed Pišta koji se nalijevao jeftinom cugom, pa je davno umro od posljedica pada dok je po stanu lovio bijele miševe. Čudi me da takve cugere uopće puštaju na televiziju koju gledaju i djeca. Pa će  klinci počet pit kad vide i čuju što ovaj cuger brbonja. Jer će  već odmalena shvatit da im kruha ovdje nema. Jerbo, taj kroner, koji u trenutku pisanja članka valjda još nije pao i najebo pri lovu na bijele miševe, je ustavni sudac, pače, šef Ustavnog suda. One družine kojoj je izašo rok trajanja, pa se pokvarila.

Iz njegovih usta zabazdilo je. Opako. Po kiselišu, vonju salame podriguše, dok je govorio da su produljeni mandati za desetero ustavnih sudaca i to mimo izričite ustavne odredbe iz članka 122. koja takvo što ne dopušta. Potvrđeno je također da je Ustavni sud sam odlučio ignorirati zakonsku obvezu da o svemu izvijesti Hrvatski sabor.

Sami sebi produžili mandate. Bez da pitanju ikoga. Osim Vlade Šeksa.

Zasmrdilo je. Ko da mu govna iz usta izlaze. Kaže cuger da je to bila mjera nužde. Pa onda je normalno kad je mjera nužde, da su vršili nuždu, skinuli gaće i izbeljili oči i stenjući istovarili se. Svim Hrvatima u lice.

Jel to ovaj kroner, usmrđenog daha proveo udar? Čuvar Ustava kojem se jebe za cijeli Ustav, a ne samo za nekakav članak 122?

Jel to u ovoj državi ne postoji nitko tko će tog kronera i društvo kojem je prošao rok, pa se pokvarilo, staviti u najdublju ćeliju, a ključ baciti daleko ispod Lastova?

Jel to ovaj pijanac s družinom kojoj je istekao rok, pa je pokvarena, trebao čuvati Ustav, a družina je taj isti Ustav pretvorila u Usrav? Gazila po njemu, blatnim cipelama, otirala noge?

Jučer smo imali prilike udisati čarobno smrdljiv dah tipa natečenog nosa, ispucanih kronerskih kapilara. Tipa čiji ključ od vrata nije negdje ispod Lastova, na dnu mora sinjeg. A morao bi biti. Pa da djeca na miru mogu gledati televiziju. Možda ugledaju i tračak nade.

Pozvan sam na tribinu

Objavio
Spectator
-
0

Cijeli život živim u blizini stadiona. Dinamovog. Poprilično je frustrirajuće živjeti kraj stadiona, slušati zvukove proslava prvenstava, meni hajdukovcu. Sve dok se Tuđman nije počeo igrati imenom kluba, išao sam redovito na utakmice, od svoje rane mladosti. Bilo je tu uspomena. Bio sam i na zadnjoj Bajdinoj utakmici odigranoj za Hajduk, vodio me tata. Svega se sjećam. I Pelea, i Mullera, onog pravog, Gerda. I dana ponosa i slave kad je Hajduk samo prošetao igralištem, davnih sedamdesetih. I tako, dobijem ja poziv na tribinu. Gledam, kao pravi stanovnik zagrebačke periferije, koju tribinu. Na Sjever ja ne idem. Istok ne radi već dugo. Valjda je Zapad. I onda shvatim, nije to tribina na rugobi uz maksimirsku šumu. To je tribina koju drže pametni ljudi. Plemeniti gospar Vlaho Bogišić i Seid Serdarević. I sjetili se mene. Klonule noge od uzbuđenja.

Noge su mi se odsjekle, upravo kao kad me Dražen Jerković odveo u svlačionicu pred utakmicu Santosa u Maksimiru, a na maserskom stolu ležao je Pele. Jer, uvijek se lagano stresem kad se spomene Gospar Vlaho. Kao što je i red. Jer, kad netko spomene Vlaha ili Marka Vučetića, ja stanem. U mislima skinem šešir, naklonim se. Njihovom umu. Njihovom beskraju znanja. Njihovim izrečenim mislima koje ponekad shvatim tek nakon dosta vremena. Biti će tamo i Viktor Gotovac. Još jedan pred kojim skidam šešir. Možda nam daju i piti, pa bi sreća bila beskrajna.

I najbolje da na tribinu ne nosim šešir, da ga ne skidam svako malo.

Evo, doprla i do mene vijest. Susjeda mi onako, preko ruba šalice, kaže da će pasti božićnica za penzionere. Osamdeset EUR. Pred Božić, taman četiri pet dana pred prvi krug izbora. Dobiti ću osamdeset EUR-a od države koja me ponizila kao čovjeka. Države koja mi je onemogućila časnu i dostojanstvenu starost, države koja me natjerala da razne probisvijete i polukriminalce koji se nazivaju poduzetnicima pitam trebaju li možda zaposliti starog seronju, kako bih spojio, kraj s krajem?

Umjesto dostojanstva, pružili su mi predizbornu božićnicu. Od osamdeset EURA. Sedam porcija fritula na Adventu. Država čiji su najviši dužnosnici bestidno i svinjski krali, trpali pohlepno u džepove, gamad koja nije ni u jednom trenutku ni pomislila čestito i pošteno raditi svoj posao, ponizila me. Ponizila je sve nas. Samo da bi podržala nekakvog tipa kojem ni kozu čuvati ne bi dao.

Država nas je ponizila kroz bjesomučni cerek premijera koji nam s visoka i bahato govori kako nam je dobro. Dao Bog njemu i njegovoj obitelji da mu bude dobro kao što je obiteljima penzionera. Dao bog da i on uživa u blagodatima pokradenog i uništenog javnog zdravstva. A znam da neće, pa mi ostaje samo jedna nada, Remetinec.

Danas je lulavi i dozlaboga iritantni i nesposobni kandidat za predsjednika, Dragan Primorac, predao potpise. Pišurija živa. U neveliku sobu u DIP-u uguzilo se barem 1.200 godina zatvora, utjelovljenih u likove koju su se tamo skupili, samo kad Turudić ne bi bio njihov dečko. Došla cijela vlada, došli i svi lizači guzice Andrejeve, koji nas godinama radi svojih kokošarskih interesa drže pod vodom. Bili ih je toliko da je kandidat jedva uhvatio mjesto za stolom, a onako lulav, vjerojatno bi i ostao bez mjesta da u Veliki Andrej, dobročinitelj penzionera, nije  dopustio da sjedne. Bogu s lijeve strane. Kako i treba.
Da se zna red. Nije mu ni govoriti dao. Ni da malkice samo lajne. Što on tu ima srati. Zna se tko sere.

Tužno je to. Čak nije ni tužno, nego je očajno u što je Andrej Plenković pretvorio ovu državu, kakav je sustav izgradio.

Sustav koji se nakon njegovog odlaska neće nikada moći demontirati kako bi se izgradila država dostojna ljudi.

Andrej Plenković je svakako vrlo ružna krasta na licu lijepe nam Hrvatske. Tko to ne shvaća i ne želi shvatiti, mjesto mu je u Remetincu. Ili u nekom od zatvora diljem lijepe naše.

Natko, stavi ti ga glatko

Objavio
Spectator
-
0
29.11.2024., Zagreb, Hrvatska_Zoran Milanović Foto: Anto Magzan

Za manje od mjesec dana održat će se predsjednički izbori. SDP je na tim izborima podržao Zorana Milanovića, koji prema svim anketama ima popriličnu prednost u odnosu na ostale kandidate. Svakako je jedan od uzroka tako velikoj prednosti i promijenjena taktika, Milanović u ovoj kampanji ne skače na svaku izjavu, ne da se isprovocirati, naprosto čeka da se protukandidati razotkriju. Za sada mu to uspijeva odlično. Razgovara li Zoran Milanović svaki dan sa svojim ogledalom, Orsatom, Nikolom, Bartolom kako bi se ispucao ne znam. Ali, rezultat je odličan.

U prošloj kampanji slogan mu je bio Predsjednik s karakterom. Kad sam čuo za slogan, nasmijao sam se, jer Zoran Milanović je vrlo brzomisleća vrlo prznica. Čovjek koji prezire glupost i laž. Pa je njegov karakter vrlo brzo isplivao na površinu.

Upravo radi tih svojih karakteristika postao je jedina prava brana bahatosti, lopovluku, kriminalu koji je sazidan u temeljima HDZ-a.
Na prošlim parlamentarnim izborima, Zoran Milanović je kako on to kaže, izašao iz zone komfora i podmetnuo svoja leđa u borbi protiv lopovluka i kriminala HDZ-a i njegovih podrepaša, HNS-a, HSLS-a, zastupnika manjina i nekolicine bezveznjaka koji su razno raznim čudesima ušli u Sabor i postali nekakav faktor.

U svojoj namjerni nije uspio, makar je njegova ideja bila posve jasna. Ako se osvoje izbori, daje ostavku na mjesto predsjednika, stavlja se na čelo recimo to, nekakve AntiHDZ koalicije, koja bi donijela pravedan izborni zakon, smijenila Turudića i onda bi bili novi izbori. Kako sada stvari stoje, vjerojatno bi u svojoj namjeri i uspio da nije bilo sitno kokošarskih interesa stranke MOŽEMO, koja je odbila koaliciju sa SDP-om, pa je HDZ ostao na vlasti uz pomoć stalnih političkih koruptivaca, HNS, HSLS, predstavnika manjina i nekolicine bezveznjaka koji su ušli u sabor, uz obilnu podršku HDZ-a.
U cijeloj priči, jedini tko je istinski profitirao bio je SDP koji je prije Milanovićevog izlaska iz ormara stajao katastrofalno, predviđali su mu osvajanje najviše dvadeset mandata. Na Milanovićevu dušu ide dvadesetak više osvojenih mandata, jer su građani, unatoč snažnoj ustavnosudskoj, medijskoj kampanji pokazali da vjeruju Milanoviću.

Nedavno su održani izbori za predsjednika SDP-a na kojim je izabran Siniša Hajdaš Dončić, nesposobni aparatčik koji je u vrijeme svog ministriranja upropastio poduzeća koja su bila u njegovom sektoru. Iskustva ima, pa će nastaviti i u SDP-u. Samo da se sjeti čuvenog restrukturiranja.

Njegovim izborom SDP je pokazao da ne zna bolje, SDP je pokazao po tko zna koji puta da je njegov politički put put prema propadanju, prema nestanku s političke scene. Nakon tih izbora i Grad Zagreb je birao predsjednika gradske organizacije.

Dvije godine Zagreb nije imao predsjednika, od vremena kad je iz stranke izbačen Viktor Gotovac. Gotovac je izbačen jer je želio raskinuti koaliciju s Možemo u Gradu zagrebu. Koalicija je to u kojoj je SDP u potpuno podređenom položaju, koalicija koja je omogućila prvacima SDP u Zagrebu toplo udomljenje u Zagrebu, grijanje uz toplo dupe Tomaševićeve vlasti.

Izabrani predsjednik SDP-a, Branko Kolarić nakon lokalnih izbora izabran je za ravnatelja Andrije Štampara, voljom Tomislava Tomaševića i ekipe iz MOŽEMO.

Kako očekivati bilo kakvu želju za samostalnošću stranke kao što je SDP, kad egzistencija šefa stranke direktno ovisi o volji Tomislava Tomaševića?

Ovih dana na trgovima gradova skupljaju se potpisi za kandidate. Štandovi su na sve strane. Iznenađen sam priznam, kako su ovog puta štandovi SDP-a dobro organizirani. Pitao sam sav u čudu, kako je došlo do toga. Pitao sam se jel to san ili java. Ili otok Java?

Odgovor je bio: Natko Novaković. Taj Natko, koji se rimuje s Natko, stavi ti ga glatko je tajnik gradske organizacije SDP. On je organizirao stvar da sve funkcionira kako bi i trebalo, upravo kao što je nekad funkcioniralo kad je SDP bio u Zagrebu Bog i batina. Stvari oko skupljanja potpisa u Zagrebu idu ko voda ispod broda.

I onda danas dobijem poziv za sjednicu Gradskog odbora SDP-a. Gradski odbor sastat će se nakon vrlo vrlo dugo vremena. U sred kampanje. Na tom pozivu ima i nekakav dnevni red.

Ono poziv za klasično partijsko tamburanje. Ali točka tri je poprilično rajclih.

Piše Odluka o razrješenju i imenovanju tajnika Gradske organizacije.
Očito je da su druge točke samo pokriće za treću točku. Udaranje u dupe i guženje tajnika Gradske organizacije. Natka Novakovića.

Smjena u pola kampanje.
U pola kampanje koja u Zagrebu funkcionira odlično, upravo zato jer ju je organizirao tajnik Gradske organizacije. Rečeni Natko Novaković. Pa će on u srijedu dobiti nogom u dupe. Stavit će mu ga Kolarić glatko. Rutinirano. U dupe. Pa će Natko govoriti: Boli me kurac. A ovi oko njega će se cerekati i odgovarati mu: U guzici.

Pitam se, zašto sada smjena? Pokvarenjak u meni odgovara odmah, valjda zato jer je dobro organizirao skupljanje potpisa?

Obično vjerujem svojoj prvoj prosudbi, pa sam čak sam siguran da je to razlog.

Jer, ne treba zaboraviti neke činjenice:

– Branko Kolarić zaposlen je u poduzeću kojim upravlja Tomislav Tomašević (MOŽEMO!)
– Kampanja SDP-ovog kandidata u Zagrebu ide odlično (zadužen NN)
– Zaposlenik kod stranke MOŽEMO! (Kolarić) predsjednik je SDP Zagreba
– stranka MOŽEMO ima na izborima svoju kandidatkinju koja je sučeljena Zoranu Milanoviću, a forte im je baš u Zagrebu.

Kakvi se sve zaključci iz ovih činjenica mogu izvući, ne znam, vjerojatno puno.

Tim više što sam u posjedu screenshota prepiske u kojoj Danijel Brkljač, vrlo vrlo bliski suradnik Branka Kolarića, a koji će biti postavljen na mjesto tajnika umjesto uspješnog Natka Novakovića na vijest o namjeri kandidiranja Zorana Milanovića reagira riiečima: “Užas iskreno, da se ne lažemo.”

Pa od srijede više Natko neće stavljati glatko. Glatko će stavljati drug Brkljač.

Pa će aktivnosti oko kampanje u Zagrebu od srijede obavljati čovjek kojeg užasava kandidatura Zorana Milanovića. Tipično SDP-ovski. Viđeno već bezbroj puta.

Svakako je jedan od razloga smjene je i dobar rezultat rada Natka Novakovića. Možda njegovi uspjesi u organizaciji kampanje ne odgovaraju drugim protukandidatima?

Iz SDP-a sam izašao davno, jer me bilo sram glupih poteza koje su radili. Prošle su godine i godine. Ništa se promijenilo nije. Sramim se i čitati o njima.

I dalje je to stranka u kojoj vladaju političko, rodijačke, seksualne veze, stranka koja bi tavorila na dnu političke pozornice da se Zoran Milanović ne trgne koji puta, pa krpelji koja je slijepljena uz njega poraste popularost.

Nipošto njihovom zaslugom. Nego zaslugom Zorana Milanovića.

Kad se jednom dogodi ono o čemu stalno pričaju takozvani politički analitičari, SDP se mora odvojiti od Zorana Milanovića, vjerujte mi, SDP-a neće više biti. Nestati će silom evolucije, jer, glupani uvijek stradaju prvi.

Evolucija je nemilosrdna.

Čemu služi DIP?

Objavio
Spectator
-
0

Poprilična je panika na Trgu žrtava fašizma u ovo predizborno vrijeme. Uhapšeni Beroš navukao je onima koji još nisu uhapšeni zabrinut izraz lica, o njihovom skorom hapšenju govori se javno svakog dana sve više. Hapšenje Beroša kažu, naštetilo je kampanji Dragana Primorca. Još poneko hapšenje članova Vlade, kažu bila bi katastrofa za kampanju. Ja ne mislim tako, Primorcu ne može ništa naštetiti jer on je sam sebi nanio toliko štete, da je skoro pa nemoguće zamisliti kakvu veću štetu. Čovjek je naprosto hodajuća katastrofa. Svaki njegov korak put je u novi ponor nesuvislih i kontroverznih izjava. Bremenita prošlost sustiže ga na svakom koraku.

A opet, on mora ući u drugi krug. Ako ne može ući, oni će ga unijeti na nosilima. I iskipati na pod ringa. Pa će ostati zabilježeno da je bio finalist takmičenja. Neulazak kandidata HDZ-a u drugi krug izbora za predsjednika bio bi užasan poraz Andreja Plenkovića, čije poteze dio članova stranke gleda sa zaprepaštenjem već dulje vrijeme. Naravno, HDZ računa na svoju vojsku glasača, ali i oni pokazuju znakove nervoze i nepovjerenja, jer vide da je njihov kandidat samo šepavi mrav koji se upustio u tešku i napornu trku.

Uhapšeni Vili Beroš, sve veće zapetljancije s Europom, slutnja da dvije ministrice neće dočekati 2025. u svojim domovima, nego u Remetincu, sve se to složilo u samo dva tjedna. A kandidat HDZ-a svakog dana sve više tone. U drugi krug, u Milanovićev ring bi mogla utrčati Marija Selak Raspudić, a ako se poslože zvijezde u položaj koji zauzimaju svakih devet tisuća godina, u ring bi umjesto nje mogao utrčati i Miro Bulj.

Ulazak Marije Selak Raspudić ili Mira Bulja u drugi krug na megdan Milanoviću značio bi vrlo težak poraz Plenkoviću načetom aferama koje završavaju hapšenjima. Malo je vjerojatno da bi se Ivana Kekin mogla progurati do drugog kruga.

Naravno da se u HDZ-u ništa ne prepušta slučaju. Potrebno je naštetiti prvenstveno Mariji Selak Raspudić i Miri Bulju, naštetiti prije izbora, svim sredstvima ih spriječiti da uđu u drugi krug umjesto nesposobnog i katastrofalnog kandidata Dragana Primorca.. Naravno da će biti difamacija i podmetanja, ali sve to možda i neće biti dovoljno. Pa se onda ide drugim putem.

Potpisi.

Izborni zakon za Predsjednika republike nije se mijenjao od 2014. Neće se mijenjati ni sada, ali naravno, po potrebi HDZ-a mogu se mijenjati procedure.

Slaven Hojski, objavio je danas značajnu novinu na radiju:

Svaki birač može dati potvrdu samo jednom kandidatu. Onaj koji prvi preda, ako nam se pojavi isto ime i prezime u drugim popisima, ono se crveni i idemo dalje. Brojimo samo do 10.100 potpisa i odmah idemo dalje.

Isti propis bio je i do sada, ali se on nije provodio, pa si mogao dati potpis na primjer Draženu Kelemincu, Aurori Weiss i Avi Karabatić. I svi su potpisi bili važeći.

Dakle, prve stranke koje će predati liste s potpisima bit će HDZ I SDP i MOŽEMO!. Vjerojatno liste s nekoliko ili više desetaka tisuća potpisa, a potrebno je deset tisuća, čisto da se vidi tko ima većeg pišu.

Radi se o novini, očito je da se do sada toleriralo potpisivanje građana na liste više kandidata, e ovaj puta, nema toga majci. Jer je voda došla do grla.

DIP nipošto nema ovlasti samoinicijativno mijenjati načine postupanja, ali može to napraviti uz mig s Trga žrtava fašizma 4, kao što uostalom i sve druge institucije u državi funkcioniraju. Na mig s TŽF 4.

Brzom predajom potpisa velike stranke osvajaju pravo na sve potpise koji su im na listama, a druge liste predane kasnije koje bi mogle sadržavati neke od tih potpisa, bit će crvene, a broj priznatih potpisa će padati.

Ima li što logičnije HDZ-u nego nakon predaje svojih lista s potpisima, dati nalog Mladeži HDZ-a da s veseljem potpisuje liste Mire Bulja, Marije Selak Raspudić, zavaravajući ih, da bi pri brojanju njihovih potpisa ti potpisi bili poništeni. A oni propali kao kandidati?

Tu je mogućčnost velike prevare i manipulacije, koju će sasvim sigurno izvesti.

Cilj je da padnu ispod deset tisuća, da kandidati bolji od Primorca otpadnu, pa da se Zokiju u ring unese polumrtvi i potpuno obnevidjeli Primorac. Pa upravo za to i služi DIP. Za to služi pravosuđe. Za to služi Ustavni sud. Za to služe sve institucije u državi. Da bi omogućile pobjedu HDZ-a. Bilo gdje i bilo kad.

Potjeh u potrazi za tintom

Objavio
Spectator
-
0

Pažljivo otvaram bočicu tinte koju sam izvadio iz kutije. Vrhovima prstiju, blago, pazeći da se ne uprljam tintom. Poklopac okrenut prema gore, odlažem na komad papira. Njuškam. Miris tinte…

Jedan od mirisa moga djetinjstva. Jedan od mirisa koje ću pamtiti cijeli život. Miris koji me prati od najranijih dana do danas. Sjećam se kako je moj otac punio svoje nalivpero. Sjećam se poklonjenog zeleno crnog Pelikana kojeg mi je poklonio na početku petog razreda. Sjećam se uprljanih ruku dok sam učio kako se puni nalivpero. Smješkam se, vraćam se u mislima u bezbrižne i lijepe dane. Dane u kojima su sve moje brige bile brige mojih roditelja.

A njih više nema…

Pažljivo, skoro pobožno uzimam svoj Mont Blanc Meisterstuck 149, mrcinu od nalivpera, debelo nalivpero koje taman pristaje u moje velike šake, poklon roditelja nakon upisa na fakultet. Uranjam ga u bočicu polako, usisava tintu. Kada je napunjeno, odvrćem za jedan krug, da nije napunjeno skroz do vrha. Brišem nalivpero, nema ni traga tinti. Još jedan uzdah, dubok, opojni  miris tinte… Zatvaram bočicu.

Uzimam nalivpero, pišem. Tiha škripa pera na glatkom papiru, gledam mokar trag koji ostavlja. Ostavljam papir da se tinta posuši.

Jedan je to od rituala koje radim redovito. Jer pišem nalivperom, uvijek. Bez iznimke. Plava tinta, nalivpero, nadrljan potpis, urednim rukopisom napisana bilješka. Nema veze. Na desetine tisuća ispisanih stranica, nervoznih žvrljotina narisanih za vrijeme teških sastanaka, patkice, apstraktni crteži nastali dok razmišljam u sebi Pa što ovaj tu sere, kad će biti gotovo?

Jedino što je stalno, nalivpero jest. Ne pišem onim olovkama na tabletu, ne pišem ni onim malim stylusom koji čuči u mom mobitelu. Samo tinta. Samo nalivpero.

Imam cijelu kolekciju nalivpera, imam i onih modernih, na patrone, imam i klasična. Svako od njih ima neku svoju priču. Ali Meisterstuck… Moje blago…

On  bi mogao napisati svoju knjigu. Kada bih ga barem moga pustiti da piše. Da piše što mu se prohtije, da piše ono što je sve napisao, ljutito, odmjereno, neotesano, nježno. Krasopisom, nečitko, nadrljano na brzinu, uredno. Da crta žvrljotine, da živčano križa cijele redove i iznad napisanog napiše kako bi trebalo biti.

On je moj pratilac cijeli život. Koliko ljudskih sudbina, koliko potpisa na dokumente koji su odrezivali ljudske egzistencije, koliko potpisa na papire koje su ljudima činili sretnim. Koliko potpisa za koje sam barem jednom u životu zažalio.

Bio bi to dobar dio mog života pretočen u riječi ispisane plavom tintom. Plavi mokri tragovi na papiru. I brižan pogled koji pazi da se sve osuši. Sjajan, crn, savršeno očuvan.

Jučer sam išao puniti nalivpero. A tinte je premalo za veliko pero. Jedva sam nalio nekoliko kapljica tinte.

Danas sam se upustio u potragu za tintom. Poput Potjeha u potrazi za istinom. Potjeh u potrazi za tintom.

Obilazim papirnice, naslagani nizovi kemijskih olovaka, flomastera, svih mogućih čudesa za pisanje. Ali tinta. E to ne drže. Neke od njih mi nude tuš, jer Pa to Vam je isto. Razrogačenih očiju gledam. Nemaju je čak ni u pošti koja drži svakakva čudesa, ali pisma i pakete ne dostavlja. Sumnjičavi pogled trgovkinja, procjenjuju me jesam li možda neki čudak.

Jer, tko danas kupuje tintu? Valjda samo čudaci. Konačno, u Mulleru, stisnuta u kutu, skoro nevidljiva, bočica tinte. Provjeravam jel plava. Jest. Jer crnom nikada ne pišem.

Sjedim, sobom se iz otvorene bočice širi opojni miris tinte, uspomene lete. Meistersuck je nahranjen, a to je važno.

Šest plus šest

Objavio
Spectator
-
0

Imao je sve. Status, ugledno radno mjesto liječnika, karijeru omiljenog ministra kojem su pljeskali s prozora. I sada čami u zatvoru. Drhteći od straha u škripavom krevetu u hladnjikavoj ćeliji u kojoj se osjeti jak miris što se širi iz čučavca. Zidovi ofarbani do pola bazdušnom plavozelenom bojom, metalni ormarić iste boje, maleni stolić na kojem je televizor ispod prozora, a na prozoru rešetke. Debele rešetke kroz koje, kako je malešan, kad stane ne prste vidi dvorište i cijeli niz prozora s rešetkama na drugoj strani dvorišta. Iza tih rešetaka su lopovi, varalice, ubojice s namjerom i ubojice iz nehata. A on je sam. Muči li ga dilema, jel i on ubojica iz nehata, jer je uskratio pravo na liječenje građanima koji su vjerovali u njega. I umirali u vjerovanju? Okrenut svojim mislima, svojim strahovima. Drhtanje ne prestaje. Ni danju ni noću. Što li će biti s njime? Jedino je to pitanje važno.

Novi dom Vilija Beroša

Od Vilija Nazionale postao je omraženi smrad u očima građana. Davno je postao Mali u očima svojih gangsterskih jataka s kojima je pljačkao one koji su sa zebnjom čekali njegovu pomoć. Čovjek na čelu zdravstva koje nije nikakvo, ali, opet svi kad-tad zatrebaju Vilijevo zdravstvo. Isto ono koje oskudijeva u svemu.  U liječnicima, u opremi, bolnice su skrpane, uvjeti rada liječnika su katastrofalni, građani čekaju mjesecima i godinama na preglede, jer smo siromašna zemlja. Svi znamo da smo siromašna zemlja, osim Andreja Plenkovića, Vilija i ostatka ekipe. Oni znaju da zemlja živi u blagostanju. Pa kad je zemlja bogata, možeš uzimat koliko ti se hoće. Uzimaš od svega. Pa tako i slijepom psu uzmeš kost iz usta. Bolesniku uzmeš nadu da će biti izliječen. Onom koji čeka magnetsku rezonancu, ukradeš aparat, pa mu vrijeme čekanja ode u nedogled. A tebi dobro.

Koliko li je zdravstvo kojem je na čelu bio Mali postalo apsurd govori činjenica da je cvjećarnici povjerio izradu softvera za evidenciju cijepljenih građana.

Užasna taština nagurana u malo debeljuškasto tijelo, to je Vili Beroš Mali. Na svakom koraku pratio ga je osobni fotograf, gospon Vinko, kao što je Hitlera u stopu pratio čuveni fotograf Hofmann. Škljocao aparatom, pa odabirao na kojim slikama Vili izgleda poput Apolona. Plaćao je Vili četvrt miliona EUR-a za peglanje svog imidža. Plaćao je da bi ga običan puk doživljavao kao visokog plavog, a to nikada bio nije, Niti biti neće. Uvijek će biti Mali. Lima. Pecke. Uglađeni lopov najgore kategorije.

Imidž Vilija Beroša

Naučili ga da govori zahvaljujem Vam na tom pitanju, a nisu ga naučili da je to odavno prepoznato kao proziran štos kojim se dobiva na vremenu dok ne izmisliš laž ili dok u svijest ne prizoveš u sjećanje neku nabubanu besmislenu frazu koja ne govori ništa, ali lijepo zvuči. Ispraznost. Ispraznost je bila ozračje Vilija Beroša. Ljudi su umirali, ljudi su gubili nadu čekajući termine za preglede, svjesni da su šanse da dožive taj termin male. Čekanje na termine u zdravstvu Vilija Beroša, na smrt bolesnim ljudima bilo je poput igranja Lota. Vjerojatnost da će doživjeti termin otprilike je bila kao vjerojatnost dobitka na Lotu. A bolest je napredovala, svakim danom sve više. Umiralo se. U te iste dane Vili je trpao. Trpao je lovu u džepove svojih jataka, nemilosrdno i bešćutno, trpao i u svoj džep. Trpali su lovu koja je mogla kupiti još jedan aparat. Pa drugi aparat. Kupovao je skupo, tri puta skuplje. Jer država to ni ne osjeti, a on zna, on je ministar. Državi malo, a nama lepo rečenica je koja govori sve o Viliju Berošu. A Vili Beroš kao pojava govori sve o Vladi Andreja Plenkovića.

Ispraznost čovjeka na čelu nečega što je građanima najvažnije. Narodnog zdravlja. Odmah mi u misli dođe Andrija Štampar. Andrija Štampar i Vili Beroš. Ne da njih dvojica ne stanu u istu rečenicu. Ne stanu ni u istu knjigu, pa bila ona debela kao Biblija.

U zdravstvu lopov zvani Mali nije napravio ništa, osim što je ostavio prljave tragove. Neće mu postavljati spomen ploče, po njemu se ništa neće zvati. Jedino će godinama njegov lik biti Krnjo na maškarama, Krnjo koji nestaje u plamenu.

Postoje zločini od kojih se ljudi zgražaju. Vilijev zločin je najgnjusniji koji ljudski um može smisliti. Otimanje novaca kojim su se građani mogli liječiti. Ministar zdravstva oteo je pravo na liječenje bolesnima i kako oni to kažu, potrebitima.

I sada on traži šest plus šest. Jer tako kaže zakon. Drugi jedan zakon kaže da se ne smije krasti. Da se ne smije krasti uče te i roditelji, uči te društvo. Uči te život. A ti naučio nisi ništa od toga. Naučio si jedino da imaš pravo na šest plus šest. Makar si gad. Makar si lopov. Makar si mali kokošar kojeg čak i jataci zovu mali. Ne s+umnjam ni malo da će mu šest plus šest biti odobreno, dok je na čelu Robert Jankovics koji drži Vladu svojom rukom, unatoč jasnim odredbama Zakona.

Jer, šest plus šest u slučaju Vilija Beroša nije iznenađenje. Upravo je Vili Beroš gangsterskog imena Mali prava slika Plenkovićeve Vlade. Bezdušna bahatost, nedodirljivost, totalno pomanjkanje empatije, važni su samo oni. Sami sebi.

A naši životi prolaze. Za bolesne u sustavu zdravstva Vilija Beroša nade su bile male. I zato, želim mu dug život, iza rešetaka i kao bonus, da mu treba pomoć javnog zdravstva. Pa nek čeka termine. Vremena bi trebao imati na pretek.

Hillbilly

Objavio
Spectator
-
0

Ne znam kaj mi se dešava. Već nekoliko dana slušam Steve ‘n’ Seaguls, Willie Nelsona, Dueling Banjos, Lorettu Lynn i ostale velikane countrya. Van izlazim u uskim trapericama, kaubojskim čizmama, kravata – dvije trake povezane metalnom kopčom u obliku lubanje goveda. Kaubojski prsluk, stetson i topla kaubojska jakna.

I takav hodam po gradu. Konja nemam, a toliko konja ima u prijestolnici koja je sjedište Sabora, Vlade i svih mogućih državnih firmi, koje su u stvari štale u kojima boravi kljusad. Konjine i panjine.

Došlo je vrijeme da se zamislim. Jesam li postao hillbilly, redneck  seljačina sa Srednjeg Zapada, ili je MAGA utjecala na mene? Uvjerljiva Trumpova pobjeda nakon koje je buljuk seljačina isplutao na površinu.

 

Nisam siguran, kad pogledam u ogledalo, jesam. Prava seljačina iz zabiti Wyominga.

A opet, kao takav, mislim da neću nikada glasati za Domovinski pokret.

Dolazi prvi ispit, glasanje za proračun. A Domino je izašao iz vladajuće koalicije, pa jedan ogranak Domovinskog pokreta, hillbilly stranke, sazove presicu i kažu:

Ne želimo dio politike kontinuiteta koja tretira državu kao kravu muzaru” te da nikakvi pregovori više nisu opcija.

Na prvi pogled, kao da im je došlo iz dupeta u glavine, da se pokušavaju vratiti nekakvim načelima koja su proklamirali prije izbora, mahali papirima pred kamerama, da bi odmah nakon izbora s papirom na kojem su sve to napisali, javno i besramno obrisali guzicu. Ja njima ne vjerujem ništa.

U proračunu se traži povećanje sredstava za nabavku nove medicinske opreme. Proračun je naravno, rađen po zamislima i direktivama Vilija koji se sada grupno tušira u Remetincu. Jerbo, proračun se radi dugo, rađen je u vrijeme kad se ekipa lopova okupljena oko Malog veselila povećanju stavke, jer će i njihova krema za rukice biti veća.

Kakva smo mi rupa od države, dovoljna je samo spoznaja da ministra jednog od najvažnijih ministarstava, potpredsjednika nečega što se zove Vlada RH, skupina bandita ti gangstera zove Mali.

A i da ti gimnastički hillbilyi uistinu glasaju protiv proračuna, desiti se neće ništa. Premda sam uvjeren sto posto, da ovi iz DOMINA imaju još pokojeg spavača učahurenog u toj stranci gimnastičara, svršenih, nesvršenih i onih sa sumLJivim diplomama kupljenim između dvije kave ne kojem poznatom veleučilištu u Bosni.

Ali i to nije dovoljno, jer Plenkovićev kapital je veći. Može kupiti dobar dio opozicije, veliki dio njih je svjestan da su u Sabor ušli slučajno, da ih nakon slijedećih izora biti neće- pa zato, daj što daš. Za crne dane. Bojazni ionako nema, jer njihov dečko je tu.

Jer datum glasanja o proračunu biti će dan kada će na površinu isplivati nova govna. Nova nečašću zasrana lica. Sve da bi prošao proračun. HDZ spavači učahureni u toplom krilu drugih stranaka, a koji samo čekaju signal. Pa da procvjetaju poput svijeta na gnojnici.

Cimnuti će Plenković svoje spavače. Jer zna on da s padom proračuna odlazi i on. A smjer odlaska mu svakako nije dobar.

Fotelje u Bruxellesu su popunjene, a u Remetincu bi se moglo naći neko slobodno mjesto.

Zatvara li se pipa EU sredstava?

Objavio
Spectator
-
0

Godinama se novac iz EU fondova potkrada, otimlje, dodjeljuju se lažne potpore podobnim “poduzetnicima”. Postoji vjerojatnost radi dodjele slučaja Mikroskop DORH-u, da se pipa zatvori.

Što ćete onda krasti? Mog Đoku?

EPPO obratio se javnosti putem priopćenja da je zatražio intervenciju Europske komisije zbog uloge DORH-a u slučaju Beroš.  U svom priopćenju dovode u pitanje vladavinu prava u Hrvatskoj, što može izazvati nesagledive posljedice za Hrvatsku u vidu blokade povlačenja sredstava iz fondova EU. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti ito prijevod na hrvatski i orginal na engleskom.

Integralni tekst prenosim s portala Hrvatski glasnik

EPPO izražava zabrinutost zbog kršenja vladavine prava u Hrvatskoj nakon odluke o sukobu nadležnosti
Danas je Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) u Zagrebu (Hrvatska) proslijedio spis hrvatskog Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK), nakon odluke državnog odvjetništva RH

EPPO istražuje zločinačko udruženje osam hrvatskih državljana i dvije tvrtke koje se bave nabavama financiranim novcem EU (konkretno fonda “NextGenerationEU”), ali i iz državnog proračuna. Konkretno, EPPO istražuje kaznena djela aktivne i pasivne korupcije, zlouporabe položaja i ovlasti te pranja novca, počinjena u sastavu zločinačkog udruženja. Činjenice su se navodno dogodile između lipnja 2022. i studenog 2024. i sva su kaznena djela neraskidivo povezana.

EPPO je planirao provesti pretrese i uhićenja 19. studenog 2024. Međutim, 15. studenog 2024. EPPO je doznao da je USKOK ishodio sudske naloge za provođenje pretraga nad nekim osumnjičenicima protiv kojih EPPO istražuje te je tako saznao za postojanje istrage koju provode nacionalna tijela o činjenicama koje spadaju u nadležnost EPPO-a.

U skladu s važećim nacionalnim zakonom o kaznenom postupku, EPPO je formalizirao svoju istragu 15. studenog 2024.
Istog dana EPPO je izvršio svoje ovlasti iz Uredbe o EPPO-u i zatražio preuzimanje predmeta koji je otvorio USKOK.
USKOK se u odgovoru obratio Glavnom državnom odvjetništvu Republike Hrvatske radi rješavanja sukoba nadležnosti sukladno Uredbi o europskom javnom tužilaštvu, kako je implementirana važećim hrvatskim zakonom.

Iako se suštinski EPPO izrazito ne slaže s odlukom Glavnog državnog odvjetništva RH, ono je postupilo po njegovoj odluci, sukladno Uredbi EPPO-a, te je odustalo od istrage USKOK-u.

Kao odgovor na ove događaje, glavna europska tužiteljica uputila je danas formalno pismo Europskoj komisiji, ističući sustavne izazove Hrvatske u održavanju vladavine prava, u skladu s člankom 4. Uredbe (EU) 2020/2092 od 16. prosinca 2020. o opći režim uvjetovanosti za zaštitu proračuna Europske unije (Uredba o uvjetovanosti).

Ključni problemi uključuju:
Određivanje glavnog državnog odvjetnika kao tijela za rješavanje takvih sukoba u suprotnosti je s pravom EU.
Glavni državni odvjetnik, zadužen za rješavanje sukoba nadležnosti, dodatno je otežao ove okolnosti na način da je svoju odluku temeljio isključivo na tumačenju USKOK-a, ne dajući priliku EPPO-u da izrazi svoje stajalište, čime je narušio nepristranost rješavanja sukoba.
USKOK nije prijavio istragu o projektu financiranom sredstvima EU, čime je prekršio svoje obveze iz Uredbe o EPPO-u.
EPPO je neovisno javno tužiteljstvo Europske unije. Odgovoran je za istragu, kazneni progon i donošenje presuda protiv financijskih interesa EU-a.

EPPO raises concerns over rule of law violations in Croatia following conflict of competence decision

(Luxembourg, 21 November 2024) – Today, the European Public Prosecutor’s Office (EPPO) in Zagreb (Croatia) transmitted a case file to the Croatian Office for Suppression of Corruption and Organised Crime (USKOK), following a decision by the Croatian State Attorney General.
The EPPO has been investigating a criminal association constituted by eight Croatian citizens and two companies targeting procurements funded with EU money (in particular, the “NextGenerationEU” fund) as well as from the national budget. Concretely, the EPPO has been investigating criminal offenses of active and passive corruption, abuse of position and authority, and money laundering, committed as part of a criminal association. The facts are alleged to have taken place between June 2022 and November 2024 and all the offences are inextricably linked.
The EPPO planned to conduct searches and arrests on 19 November 2024. However, on 15 November 2024, the EPPO learned that USKOK obtained court orders for searches to be conducted against some of the suspects under investigation by the EPPO, and thus learned of the existence of an investigation conducted by national authorities into facts falling within the EPPO’s competence.
In line with the applicable national criminal procedural law, the EPPO formalised its investigation on 15 November 2024.
On the same day, the EPPO exercised its powers under the EPPO Regulation and asked to take over the case opened by USKOK.
In reply, USKOK turned to the State Attorney General of the Republic of Croatia to settle a conflict of competence in accordance with the EPPO Regulation, as implemented by the applicable Croatian law.
While on substance the EPPO strongly disagrees with the decision of the State Attorney General of the Republic of Croatia, it abided by his ruling, in accordance with the EPPO Regulation, and relinquished its investigation to USKOK.
Today, in response to these events, the European Chief Prosecutor addressed a formal letter to the European Commission, underlining Croatia’s systemic challenges in upholding the rule of law, in line with Article 4 of Regulation (EU) 2020/2092 of 16 December 2020 on a general regime of conditionality for the protection of the budget of the European Union (Conditionality Regulation).
Key concerns include:
The designation of the State Attorney General as the authority to resolve such conflicts is in contravention of EU law.
The State Attorney General, tasked with resolving conflicts of competence, further aggravated these circumstances by basing his decision solely on USKOK’s interpretation, without giving the EPPO the chance to express its position, and thus undermining the impartiality of the conflict resolution.
USKOK did not report its investigation into an EU-funded project, violating its obligations under the EPPO Regulation.
The EPPO is the independent public prosecution office of the European Union. It is responsible for investigating, prosecuting and bringing to judgment crimes against the financial interests of the EU.

Nema povratka na staro!

Objavio
Spectator
-
0

Dugo, predugo je SDP grada Zagreba bio igračka Milana Bandića. I nakon njegovog odlaska, izbacivanja iz stranke stvar se nije bitno promijenila. Jedan, manji dio članova slijedio je Bandića na nekakvom novom političkom putu, a u stranci je ostalo bezbroj njegovih spavača, članova SDP-a odanih jedino i samo Milanu Bandiću.

Odavno sve ide u vražju mater

Na čelu stranke naslijedio ga je njegov učenik, Davor Bernardić, a gradsko rukovodstvo činili su članovi koji su velikim dijelom bili direktno ovisni o njemu. Uhljebljeni u Holdingu i Gradu Zagrebu. Milan Bandić postao je u SDP-u persona non grata, s vrlo spremnom vojskom odanih simpatizera u SDP-u. Sjećam se kada je raspuštena organizacija u Novom Zagrebu, jer je nakon lokalnih izbora koalirala sa Bandićevom strankom. Pa su članovi bačeni van. A izbacili ih i odluku donijeli odreda tipovi koji su bili visokopozicionirani Bandićevi rukovoditelji. Cirkus, kaj ne. Ujutro ispijaš kave s Bandićem i zajebavaš se, popodne bacaš sve one članove koji su radi boljeg odvoženja smeća koalirali s njime.

Fuj.

Zgodno je podsjetiti se i mračnih vremena kad su se stranački drugovi potkradali na način da bi se i džepari na Jakuševcu posramili. Kriterij za diskvalifikaciju bila je neplaćena članarina. Ako nisi platio članarinu, nisi mogao glasati. Pa su članovima intervencijom u bazi David, uplate brisane, ili članarine povisivane bez njihovog znanja i time povećavan dug, naravno samo onima za koje se znalo da nisu skloni opciji koja u rukama drži David. Davoru Bernardiću, Denisu Hrestaku.

Članovi koji su bili zaljubljeni u opciju Bernardića, Bernardinci, mogli su glasati jer im je intervencijom u bazi izbrisan dug. Koliko je to sve skupa kazneno djelo, a jest, DORH se nije bavio, jer su shvatili da je SDP beznačajna kokošarka stranka. Štaš gubit vrijeme na bezveznjake.

Kako je to izgledalo, pogledajte mali Tamare Ćubretović koja se iz stranke naizbacivala brojne protivnike Milana Bandića do mile volje, da bi na kraju otišla u stranku Milana Bandića.

O jebote.

Vremena su to kojih se sramim. Sramim se što sam bio član takve stranke. Lopovske.

Radi srama sam i izašao.

Onda su došli parlamentarni izbori, otišao je Bernadrić, otišli su i njegovi pajdaši. Stranka, tim izbacivanjima skoro pa prepolovljena, došla je u ruke Peđi Grbinu. Partijskom aparatčiku, nesposobnom, ali zato vrlo taštom. Izbacivali se članovi lopatama. Pa je stranka jope prepolovljena.

Pala je na frtalj stranke od prije samo desetak godina.

Onda je otišao Grbin, pa je došao Siniša Hajdaš Dončić. Odmah da kažem, ja ni malo ne vjerujem da će on stranku opet prepoloviti.

On će je zatvoriti. Potaracati je do kraja. Ima jedan drug, ne bih ga imenovao, jer je visoki državni dužnosnik, za kojeg sam uvijek govorio da ima ključeve, da će otići zadnji, zaključati vrata i baciti ključ. Ni sam nisam bio svjestan koliko sam bio u pravu. I taj drug vidim, radi na tome da se stranka što prije zaključa.

Dakle, u Zagrebu su održani izbori za predsjednika Gradske organizacije. Zagreb nema predsjednika od vremena kada je iz stranke izbačen Viktor Gotovac. Bila bi greška kazati da je Gotovac izbačen mučki, zaplotnjački i pokvareno. Ne, on je samo izbačen na način kako to SDP redovito radi. Mučki, zaplotnjački i pokvareno.

Ekipa iz gradskog odbora koja ga je žestoko podržavala, vrlo žestoko ga se odrekla nakon samo desetak dana. Jerbo, to je SDP.

Na Gotovčevo mjesto imenovan je Branko Kolarić, kao v.d.Raka. Vršitelj dužnosti.

Koliko su u SDP-u kratke pameti, vidljivo je da je  da su za v.d. predsjednika imenovali čovjeka vrlo vrlo direktno vezanog uz MOŽEMO koji upravlja gradom.

Njega  je MOŽEMO postavio za ravnatelja nastavnog zavoda za javno zdravstvo Andrija Štampar. Pa ajde ti reci nešto protiv svog gazde. To se inače zove sindrom Klisović. Potpredsjednik Gradske skupštine koji ustaje i klanja se s poštovanjem kad Tomašević progovori.

SDP Zagreba pod Kolarićem gubi i ono malo identiteta što je imao. Čudni likovi se motaju strankom, ideje im nemaju veze ni sa čime, a kamo li s ljevicom.

Kolarić je nametnuo samovolju, prijeti neistomišljenicima, spletkari i uvlači se rukovodstvu stranke, koji takve stvari naprosto obožava. Na njegove fešte dolazi cjelokupno rukovodstvo stranke, pa je red i da ga podrže na slobodnim socijaldemokratskim izborima, kaj ne?

SDP danas nije u stanju organizirati niti izbore. Eno, ponovili su na Peščenici.

Konačno su i glasovi izbrojani:

Kolarić 412 glasova,

Renato Petek 279 glasova,

Igor Dragovan 153

Rade Nesvanulica 5 glasova.

U subotu, 23.11. održati će se izbori, drugi krug, pa će se Kolariću & vodstvu SDP-a suprotstaviti Renato Petek. Jedini gradski zastupnik koji nije ovisan o MOŽEMO!

Jedini zastupnik iz kvote SDP-a koji ukazuje na nepravilnosti i gluposti koje se događaju u Zagrebu, jer ostali šute. Jer imaju financijske interese, svi imaju razno razne financijske interese vezane uz Grad Zagreb.

SDP opet nije nezavisna stranka, SDP je vrlo vezan uz volju MOŽEMO, pretvorio se u privjesak MOŽEMOSA. Baš kao što je bio dugo godina privjesak Milanu Bandiću. SDP Zagreba pretvoren je u tijesto koje MOŽEMOSI mijese kako im se prohtije.

Renato Petek se želi osloboditi svih veza s MOŽEMO! On je tih veza oslobođen, ali nije SDP Grada Zagreba. A i na državnom nivou nije puno drugačije.

Nema povratka na staro! Izađite i spasite zagrebački SDP

U ovim izborima Kolarić ima vrlo jaku pomoć uskrsnulih Bernardića, Hrestaka i ostalih bernardinaca koji su bili sluge poslušne Milana Bandića i svojih osobnih interesa.

Svima njima dano je obećanje da će po Kolarićevoj pobjedi biti vraćeni u stranku. Pa da je na miru opet uništavaju radi ostvarenja svojih osobnih ambicija.

Ja sam iz stranke zašao upravo radi tih ljudi. Bilo me sram biti u njihovom društvu. Jer, pristojnom čovjeku nije mjesto uz njih.

I sada postoje šanse da se vrate. Tim više, u tome će im pomoći i Igor Dragovan, koji se ne želi očitovati i dati otvorenu podršku bilo kojem članu. Što govori samo o sebi dovoljno.

Članovi SDP-a trebaju se sjetiti one  Nema povratka na staro. Izaći na izbore i spriječiti povratak stranke u najcrnje dane od postojanja.

Ili u suprotnom, nakon izbora u subotu, potrebno je odrediti samo jedno.

Dan zaključavanja vrata SDP-a.

Da, svjetlo na izlasku ne trebaju gasiti, odavno nema svjetla u SDP-u!

Vitez od saborske kantine

Objavio
Spectator
-
0

Upadao sam ja u nezgodne situacije, ljudi mi pokazivali nekakav papir da ga pročitam, ja nakon nekoliko sekundi dignem pogled. A onda se neki i uvrijede zbog omalovažavanja. Jer se nisam ni udostojio pročitati to što bi oni htjeli.

A ja sam pročitao. Jer, brzo čitam, a čak čitam i s razumijevanjem. Vrlo vrlo rijetko se vraćam na neku rečenicu jer nisam razumio o čemu se radi.

Ali, eto, nikad ne reci nikad.

Danas sam pročitao jednu rečenicu. Pa zastao. Psovka je izletjela jednakom brzinom kojom čitam. Pa se vratim na rečenicu. I opet psovka. Pa se vratim opet. I zamislite, opet psovka.

Urbi et orbi poznato je da mnogi, točnije većina saborskih zastupnika su samo mlatimudani, ljenčine koje boli kurac za sve što se događa oko njih. Dok se naravno ne dodirne njihovih interesa. E, onda se uskopiče i podignu na zadnje noge, u obranu digniteta. U obranu nečega što oni nemaju.

Nešto ko branitelji. Ne smeta ih ni što im ministre lopove guze i trpaju u zatvoru, ne smetaju im kopači po kontejnerima, ne smeta ih ništa. Ali kad se pojavi najava da će nekakva Leposava ili Paraskeva održati koncert u nekoj zabiti, spremni su i na revoluciju. I borbu protiv žena. Herojski vrlo.

 

Za to mlatimudanstvo svaki mjesec zastupnicima na račun sjedne crkavica od 4.000 EUR-a. A mnogi od njih svojim radom ne bi ni pizdu ledene vode zaradili da rade nekakav stvarni posao.

Platica četiri somića eurića.  A mjesec ima oko dvadeset i dva radna dana prosječno. Dakle, onako iz rukava, malo manje od dvije stotine eura na dan. Za knjavat, ne dolazit, ne radit, za bolovat od kurcobolje.

I naravno, od toliko nerada, ljenčarenja se i ogladni. Pa se ide jesti. Ali, tu je problem. U Saboru je glavno jelo koštalo tri eura. Neki dolaze samo se nažderat i onda odšetati. Malo je jebeno kaj je taj Sabor sada malkice u vukojebini, manji je gušt pobjeći, Špica je daleko. Pričali su mi da je gradski zastupnik SDP-a Ivan Račan u prošlom mandatu dolazio svaki dan na ručak u kantinu Gradske skupštine i nakon toga nestao u vidu lastinog repa, elegantno hodajući nestao je u daljini. Sada toga više nema. Ivan Račan je sada u Saboru, pa se hrani tamo.

Jelovnik Sabor

Kako je pisalo na jelovniku, ‘uposleni djelatnici’ dnevnu juhu plaćaju 1 euro. Glavno jelo s prilogom je 3 eura. Dnevni prilog je 1,50 euro, desert 1 euro, a salata 0,50 eura.

Bilo je to tako dok je Bog hodao po Zemlji, pa su njupali u Saboru. E, a u kolovozu su se preselili u onu kino dvoranu u vojarni na Črnomercu. A tamo kuva vojska. I tragedija, nemereš više jesti za tri eura. Nego za osam. Nos ti posran.

A to je čak 176 Eura mjesečno. I kad se nakrcaš za osam eura u restoranu kino dvorane, ostane ti za normalni život samo 3.800 i nešto sitno EUR.

Recite vi meni, kakav je to jebeni život, da imaš za do kraja mjeseca samo 3.800 EUR a za život? A narodni si poslanik? Njuška samo takva. I kako preživjeti sa 3.800 i kusur EUR-a?

Velika većina saborskih zastupnika su pičkice koje se boje s istinom izaći na vidjelo. i samozatajno pate i jedva spajaju kraj s krajem Ali zato je tu Ivan Račan, vitez od saborske kantine. Vitez od kantina uopće. Nositelj Ordena Žlice i vilice s Danicom Ikea kuglica.

Visoke cijene u kantini su ga spriječile u pokretanju inicijativa, a da ne govorimo o postavljanju bilo kakvih pitanja. Kako ćeš, kad si gladan?

Pa je u saborskoj raspravi izjavio:

To naprosto nije točno. Inflacija jede sav taj rast, a za njenu informaciju čak niti zaposlenici Sabora više ne mogu sebi platiti ručak u saborskom restoranu.Ivan Račan o teškom životu saborskih zastupnika

I dok kopiram i lijepim ovu rečenicu, opet psujem.

A nije mi jasno zašto.
A vama, milly moyi?

Rebalans proračuna Grada Zagreba

1...8910...365Stranica 9 od 365
Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.

10 Corporate Drive Suite #300. Burlington, MA 01803. Telefon +385 92 432 41 72

[email protected]

Najnovije

Spectator