Pismo Timona Atenjanina demosu iz Glavnog odbora

A u pičku materinu, ko će to sve popamtit. Jebali ga ti nekakvi mizantropi, pa taj neki Timon, k tome Atenjanin. Taj je bio Grk, a Grci su bili pederi. Da on od nas ne pravi budale. Da ne misli da smo mi pederi. Ili da nije on peder? Razmišljanja članova GO dok traže značenje riječi Timon Atenjanin

Drage drugarice i drugovi, članice i članovi Glavnog odbora, Poštovane prijateljice i prijatelji, na sreću moju, a i vašu, nisam od onih koji panično i u strahu traže izlaz  iz bezizlazne situacije niti suznim očima moli za oprost ili zapisuje epitaf, već vam se obraćam kako bih se očitovao na navode iz Odluke Predsjedništva od dana 14. rujna 2022. godine, sa sasvim ljudskim očekivanjima da će pismo biti pročitano, no ne i s iluzijom da će polučiti kakav učinak, svakako ne sada i svakako ne ovdje. Sjednici Glavnog odbora ne pribivam naprosto zato što sam na Predsjedništvu očekivao egzekuciju, ali strijeljanjem ili giljotinom, no doživio sam ljudsko razočaranje i političko „osviještenje“ jer su mi drugarice i drugovi namijenili kamenovanje i mrcvarenje. Kako se čovjeka može ubiti samo jednom tako si neću dopustiti biti nečovjek pa da još jednom sudjelujem u podosta bestijalnom spektaklu u kojem sam ja jedan od glavnih likova, ali onaj kome je od početka namijenjena tragična sudbina. Braniti se, ukratko neću, nemam od čega, pa ću luksuz samopoštovanja iskoristiti da ne dođem na Glavni odbor, da propustim tu ceremoniju koja, kao kod Timona Atenjanina, služi samo tome da sjaja dade blijedim –  blijedim i bijednim – djelima, ovdje ceremonijalnom političkom ubijanju mene i mog dragog Davora Terzića, druga i čovjeka. Ceremonijalno ubojstvo, velim, ne i ceremonijalno samoubojstvo. Ali – reći ću što mislim, to ubiti ne može niti Predsjednik, niti Predsjedništvo, a ni Glavni odbor! Dakle, pođimo redom, pravno, potom i ljudski. Obrazloženje Odluke Predsjedništva od dana 14. rujna 2022. godine počinje ukazivanjem na dužnost svih članova SDP-a poštivati Statut i Program SDP-a te odluke tijela SDP-a. Ta je obveza uređena odredbom članka 19. stavka 4. Statuta SDP-a. Ovo je ključno – da, svi članovi SDP-a, dakle i Predsjednik i članice i članovi Predsjedništva SDP-a trebali bi Statut SDP-a poštivati. Politike i odluke tijela, namjerno, preskačem jer ne postoje politike ili odluke tijela SDP-a koje bi obvezivale na ono što mi se stavlja na teret – ne postoje odluke ili politike koje bi prisilile GO SDP Zagreb na neki oblik suradnje s partnerom u Zagrebu ili zabranjivale da se ista suradnja propituje. Navodim članak 86. Statuta SDP-a u pogledu općinskih i gradskih organizacija SDP-a, potom članak 105. Statuta SDP-a u pogledu županijskih organizacija SDP-a, a odredbe kojih članaka utvrđuju samostalnost odlučivanja na području tih jedinica lokalne odnosno regionalne (područne) samouprave. Ovo je vrlo važno – SAMOSTALNOST! Dakle, GO SDP Zagreb imala je statutarnu samostalnost u donošenju odluka koje se tiču politika na području Grada Zagreba, ako slijedi Statut, Program, politike i odluke središnjih tijela SDP-a. A ništa od navedenog nije prekršeno, ne postoji nikakav prijestup, greška ili povreda! Toliko o Statutu. Obrazloženje moga isključenja, nadalje, kaže „U vrijeme kada se čitava oporba okuplja zbog otkrivanja još jedne u nizu koruptivnih afera u režiji HDZ-a i nastupa koordinirano u cilju raskrinkavanja načina na koji HDZ upravlja državom, a uoči održavanja tematsko izvještajne Konvencije, predsjednik Gradske organizacije SDP-a u Gradu Zagrebu Viktor Gotovac je predložio raskid koalicije na nivou Grada Zagreba, koja je sklopljena uz suglasnost Predsjedništva SDP-a, a da prethodno o razlozima za raskid koalicije nije obavijestio vodstvo stranke niti koalicijske partnere. Takvo postupanje SDP prikazuje kao nevjerodostojnog partnera za svaki budući politički rad i ugrožava potencijal za suradnju s drugim političkim opcijama.“ Ovdje valja iznijeti četiri činjenična navoda: Koalicijski sporazum ne postoji, nikad nije sklopljen, ne kao koalicijski sporazum, već tek kao sporazum o suradnji Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Istom, Statutom SDP-a je kao jedino tijelo SDP-a nadležno za sklapanje navedenog sporazuma određen – Gradski odbor SDP-a Zagreb, na prijedlog Predsjednika Gradskog odbora SDP-a Zagreb. Nepostojanje koalicijskog sporazuma predstavlja ključni problem u suradnji s Možemo u Gradu Zagrebu. Interes SDP-a Zagreba, građana Zagreba, pa i SDP-a u cjelini je sklapanje takvog sporazuma kojim će se upravljat Gradom Zagrebom na korist građana i pokazati sposobnost kvalitetnog upravljanja koja može poslužiti kao ogledni primjer budućeg upravljanja Republikom Hrvatskom. Upravo je u tom smislu predmetna odluka Gradskog odbora GO SDP Zagreb i išla. Ne postoji nijedna odluka, nijednog tijela SDP-a o nacionalnoj suradnji koju bi Gradski odbor GO SDP Zagreb ili ja osobno prekršio. Ne postoji nijedna izjava, najava, a napose odluka „koalicijskih partnera” o pristupanju takvoj koaliciji. Vjerojatno je neće ni biti. Nije točno da Predsjednik SDP-a nije upoznat s neodrživošću postojećeg modela suradnje. Njega smo višekratno upoznavali sa stanjem te je mjesecima višekratno tražio odgodu odluke, jer eto „samo što nije formirao“ zasad fantomsku koaliciju. Primjedba da prije odluke Gradskog odbora GO SDP Zagreb nije obaviješten „koalicijski partner” je neprihvatljiva i politički opasna. Zahtjev da Predsjednik GO SDP-a Zagreb prije sjednice Gradskog odbora mora ići kod Tomislava Tomaševića, a kao što se nekoć išlo kod Milana Bandića, je sramotan i poguban za budućnost SDP-a. Ključni „krimen“ zbog kojeg SDP svoga člana isključuje jest – prijedlog. Dakle, „Viktor Gotovac je predložio“ određeno postupanje na sjednici Gradskog odbora GO SDP Zagreb, a nije spomena vrijedno kako je taj prijedlog proizašao iz rasprave u kojoj je sudjelovalo desetak članova tijela, niti je bitno to što je za taj prijedlog glasalo 18 od prisutnog 21 člana, s većinom od preko 80 posto prisutnih i značajnom apsolutnom većinom svih članova toga tijela. Dodatno je karikaturalno to što će tu odluku, u punom sadržaju, dakle i u onom dijelu koji govori o pregovorima o novom formatu odnosa sa partnerom, provesti budući v.d. predsjednika GO SDP Zagreb – koji je protiv iste odluke glasao – te i Predsjednik SDP-a koji je odluku o isključenju potpisao. Kriv je onaj koji je zaključak predložio! Kriv je, zamislite, predlagač – ne i oni koji su raspravljali i o zaključku glasali, niti oni koji će taj zaključak provoditi! Nepristojno je i pomisliti da je Predsjedništvo impliciralo da sam ja zaključak nametnuo ili prisilio osamnaestoro članica i članova da glasaju za moj zaključak, kao da to nisu osobe s osobnim stavom, ljudskim integritetom i političkim promišljanjem. Druga je stvar da se Odlukom sankcionira za „timing“ – jer je, eto, zaključak donesen tijekom jedne HDZ-ove afere i kada se „oporba okuplja“ i to večer uoči tematsko-izvještajne konvencije. Riječ „timing“ ili „pogodno vrijeme“, u bilo kojem obliku, ne nalazim u Statutu SDP-a. No, čini se da u SDP-u postoje oni koji smatraju da trebamo zamoliti HDZ da ne ulazi u neku aferu jer eto mi tada ne možemo odlučivati ili da trebamo zastati sa svim našim odlukama kako bi se „oporba okupila“. Želim, ipak, reći kako su vremenski okvir donošenja odluke o raskidu sporazuma o skupštinskoj suradnji i pristupanju pregovorima o nastavku suradnje, a što se u odluci Predsjedništva prešućuje, neposredno uoči Konvencije, odredili svojim postupanjem – Tomislav Tomašević i Joško Klisović. Njihovo zajedničko djelovanje i uvođenje u dnevni red Gradske skupštine moguće suspektnih sadržaja u zadnji tren bilo je presudno. Zašto su odlučili isprovocirati političku krizu u Zagrebu dva dana prije Konvencije SDP-a je pitanje na koje bi morao odgovoriti iskren politički partner, a i predsjednik Skupštine koji je još uvijek naš član. Predsjedništvo, dalje, navodi da je prethodno trebalo obavijestiti vodstvo stranke i koalicijske partnere. To je više nego lako opovrći – zaključak Gradskog odbora GO SDP Zagreb proizašao je iz rasprave i diskusije prisutnih, nije dogovoren unaprijed pa nije bilo moguće unaprijed niti znati što će to tijelo odlučiti, a da bi se onda o toj „unaprijed dogovorenoj“ odluci obavijestilo ikoga. Kakva smo mi, zaboga, organizacija ako se odluke ne donose nakon rasprave i diskusije na tijelima, već se prethodno dogovaraju u nekim, valjda izoliranim kutovima i mračnim prostorijama? Ne želim vjerovati da se na sjednice Predsjedništva ili Glavnog odbora SDP-a dolazi tako, sa „pripremljenim“ stavovima, „dogovorenim“ mišljenjima, „predumišljajem“ nekog drugog. Ili? Vi odlučujete danas, svaki za sebe. O tome kakav je SDP kao partner, vjerodostojan ili nevjerodostojan, ne bih komentirao, radi se o zamjeni teza – mi smo ovdje radi NAŠE organizacije i NAŠIH politika, NAŠE vjerodostojnosti, ne sudjelujemo mi u političkom spajanju srdaca i traženju pogodnog koalicijskog partnera već za naš zadatak formulirati naše prijedloge i promovirati ih u očima naših članova, simpatizera i glasača! Onaj tko misli da je politički rad traženje drugih kao pokrića i „šlep-službe“, „gepek-tregera“, da se kao pijavica okačimo na politički rad i kapital drugih, a ne da razvijamo svoje vlastite stavove i politike – taj je SDP- namijenio ulogu HNS-a ili HSLS-a, ulogu u kojoj SDP više nikada neće OSVOJITI vlast, pitanje je hoće li više ikada PARTICIPIRATI u vlasti tuđom zaslugom, a najvjerojatnije će nemilosrdnom političkom sudbinom odumirati, koliko god neki u tom stanju svoju snishodljivost naplatili Saborskom klupom, mandatom u Bruxellesu, nekom izdašnom sinekurom. Tu se mi razlikujemo – ja krčmiti ne znam, kokošariti ne želim! Hvala Vam što ćete me sankcionirati jer sretan sam što na sprovodu ja u lijesu neću biti, a neću po besplatan gablec doći niti na stranačke karmine. Nadalje, „Načelima djelovanja SDP-a, koja je Glavni odbor SDP-a usvojio 21. listopada 2006. godine, je propisano: „Ne može biti ‘samostalnosti’ pojedinaca i organizacija u odnosu prema programskim odrednicama SDP-a, načelima i vrijednostima socijaldemokracije.“, a donošenje ključnih odluka, koje imaju utjecaj na poziciju stranke, njen ugled u javnosti i položaj prema potencijalnim partnerima, potajice i bez dijaloga unutar stranke, svakako predstavlja kršenje citirane odredbe Načela djelovanja SDP-a.“ Tako kažu drugarice i drugovi iz Predsjedništva. Aferim! Nema samostalnosti. Čak niti kada se boriš za vlastitu stranku, za vlastitu organizaciju. Našem je Predsjedniku i Predsjedništvu Možemo programska odrednica SDP-a, suradnja s Možemo je načelo, jer Možemo je vrijednost socijaldemokracije. Hajdete, drugarice i drugovi, učlanite se u Možemo, ili barem konačno koalirajte, no ne ako smijete – nego AKO ONI ŽELE! Ovo je presudno –„herojski“ čin kažnjavanja – povijesno je je i veličanstveno djelo, nikada do sada dosegnuto, da jedna stranka kažnjava svoje ljude i svoju lokalnu organizaciju jer ona nije „po mjeri“ neke druge stranke! Nikada mi, drugarice i drugovi, nećemo biti ni HDZ za siromašne jer oni se za svoj plijen bore – a MI SE BORIMO ZA PLIJEN I POLITIČKI ŽIVOT DRUGIH! Konačno, naše Predsjedništvo zaključilo jest kako „Takvim postupanjem i stavljanjem osobnih interesa i ciljeva na prvo mjesto, uz nanošenje štete stranci, Viktor Gotovac je prekršio programska načela i ciljeve SDP-a čime je počinio osobito tešku povredu Statuta SDP-a, iz članke 31. stavke 1. Statuta SDP-a, temeljem čega je Predsjedništvo SDP-a, a sukladno svojoj ovlasti iz članka 32. stavka 4. Statuta SDP-a odlučilo kao u izreci.“ Da bi do štete došlo valjalo bi utvrditi što je točno teško povrijeđeno – a nije ništa. A potom bi valjalo reći u čemu se šteta sastoji – a jedina šteta koja je postojala jest šteta po djelovanje GO SDP Zagreb u Gradu Zagrebu temeljem štetnog sporazuma o suradnji u Gradskoj skupštini. Ljudski: Želim vam reći kako mi, ne samo ovom Odlukom, već i drugim stranačkim postupanjem gradimo stranku u kojoj dobro prolaze samo oni koji malo misle i puno šute, koji su neprimjetni, a dugovječni. To su oni koji se ne boje izbora, jer nisu ni napredovali radi znanja i imena, reputacije i sposobnosti, već voljom svoje stranke i njenih predsjednika. Jedan je umni znanstvenik rekao da onaj koji od politike živi – pretvara se u poslušnika vođe, lako trpi birokraciju i zavaravanje da je zadatak posao, da je posao glasovanje, a ne mišljenje. Jedan je moj dragi prijatelj napisao za SDP kako je nepravedno ne primijetiti da se ne radi samo o nedostatku političke vještine, trenutnim okolnostima i osobnom slabostima. Procesi u stranci – oligarhizacija, negativna selekcija, centralizacija, ceremonijalizacija i gubitak sposobnosti vizija i ciljeva ono su što nas muči, a to je na djelu i sada. On je to primijetio nakon izbornih rezultata jednog drugog predsjednika stranke, ali dade se prosuditi i danas. Kao što su neka pisma pisana prije koju godinu podosta aktualna i danas, zar ne? Moj je krimen u tome što sam, što smo nas osamnaest, odlukom nešto pokušali. Bilo bi mi krivo da nismo. Nismo se bojali neuspjeha jer se nismo borili za svoju korist već za korist SDP-a i građana Grada Zagreba. A danas pogrešku vidim samo u tome što smo podcijenili „jeftino političko lukavstvo“, „stranačku mudrost“, „hrabrost čekanja i kalkuliranja“ i „nekritičku poslušnost stranačkom autoritetu“. Ali, barem nismo čekali „zgodnu prigodu“. Zgodnu prigodu, velim. SDP je Hrvatskoj potreban! Hrvatskom političkom prostoru trebaju naši ljudi, a još više naše ideje i stavovi. U svijetu nesigurnosti i neizvjesnosti nacionalnih i globalnih okolnosti, dolazeće recesije, socijaldemokrati trebaju predstavljati i braniti temeljne humanističke vrijednosti. U svijetu ozbiljne krize potrebno je govoriti da sve što dolazi jest odraz stvarnih sukoba između korumpiranih i onih kojima se uzima, lopova i pokradenih, nesposobnih a umreženih i onih drugih, bogatih i sirotinje. U pogledu revizije prošlosti potrebno je govoriti da naš svijet jest budućnost, a ona nije vraćanje u alternativnu prošlost! Obrazovanje i znanost vrijede više od praznih proslava i samohvale. I života na renti europske pomoći. Zdravstvo, skrb o starima i nemoćnima, ugroženima i obespravljenima – to su naše teme. Možda jesu problem i nedovoljne biciklističke staze, no mnogo su važnije ceste i putevi koji naše sugrađane vode u Irsku i Njemačku. Zbog toga se moramo zapitati činimo li dovoljno da osmislimo socio-ekonomsku perspektivu naše države, da se borimo za vladavinu prava i pravnu državu, da svima zajamčimo temeljna ljudska prava. Svjesno sam, zbog principa i uvjerenja, ukazao na sve mane i nedostatke suradnje s Možemo. I, da, pretpostavljao sam da će unutar naše organizacije biti otpora, ali principi i uvjerenja, čist obraz i neukaljano ime nemaju cijenu. Od društvenog statusa važnija mi je društvena promjena i to je ono za što sam se spreman boriti. Za kraj uputio bih vas na krasnu priču Leszeka Kolakowskog o Noi ili kušnji solidarnosti. Prikladna je i jasna. Završava poukom: „Ponekad se čovjek smije sluganski prepuštati moćnicima i izdavati zbog njih prijatelje – ali samo onda kada pouzdano i nedvojbeno zna da je to jedini način da spasi cijelo čovječanstvo. Dosad je Noa bio jedini koji se suočio s takvom dilemom.“ I, da, Noa je sjeo u lađu, izdao prijatelje, domovinu, braću… Drugarice i drugovi, bilo mi je na ponos biti vaš. Sada, i kada više nećemo biti stranački, bit ćemo drugovi. Ostajete moji i kada ja više, vašom potvrdom odluke neću biti vaš. Ovim postupkom SDP ne izdaje mene – iako se tako čini – mnogo više izdaje sebe i vrijednosti kojima se vinuo na vrh 2000-te, a ja i dalje ostajem vjeran socijalnom i socijaldemokratskom. Srdačno i s poštovanjem, Viktor GotovacTimon Atenjanin demosu iz Glavnog odbora ili Margaritas ante porcos