Priznam, iščekivao sam

Jučer je u mom domu vladala atmosfera. Iščekivanja. Kao nekad davno kada smo čekali Rumble in The Jungle, meč Muhammada Alija i George Foremana. Ono, cijeli dan čekaš početak.

Jučer se na Otvorenom trebalo razgovarati o tome kako je moguće opljačkati milijardu kuna. Otvoreno vam je emisija koja se emitira s HDZ-ovog službenog kanala koji se zove HRT. Pa je upravo zbog toga emisija o krađi milijardu kuna emitirana samo mjesec dana nakon otkrića krađe, u vrijeme kada je već velika većina sudionika i zaboravila da je bila na nekoliko sati u zatvoru.

U emisiji su gostovali Mišel Jakšić (SDP), Nikola Grmoja (MOST), Damir Habijan (HDZ) i Hrvoje Zekanović (viritelj iz guzice AP).

Ne bih puno o emisiji, jer je bila negledljiva. Više bih se bavio Gavrilom.

Principom.

Tijekom ova tri desetljeća, HRT nas je navikao na svakojake svinjarije, čemu se ne valja čuditi, ama baš ni malo, jer nas je i vlasnik HRT-a, HDZ, naučio na svakakve svinjarije.

Ali, svakako je emisija Otvoreno dostigla dno Marijanske brazde, pa sada tamo leži i može se družiti s davno emitiranim Motrištima, od milja nazvanih Mokrištima, Đubrištima, dnu novinarstva autora Miljenka Manjkasa, koji  sada gnoji na isti način sjeverozapadom Hrvatske, a primitivni i zatucani Bjelovar mu je upravo idealno okruženje za djelovanje njegovih, kako se to tamo kaže đubrenica medija.

Razlika je suštinska. HRT ta govna od emisija emitira djelomičnim financiranjem iz naših pretplata, dok se Bilogorce gnoji na njihovoj dobrovoljnoj bazi.

Sram me što sam vezan uz Šibenik

Rodbinski i porijeklom sam vezan uz Šibenik i okolicu. I jučer me bilo sram. Sram što sam ove godine pet puta bio u Šibeniku, jer sam morao nešto kupiti. Pitao sam se, nisam li tim prilikama možda prošao blizu Zekanovića. Sama ta pomisao izazvala mi je tešku nelagodu.

Jučer sam bio posramljen. Posramljen činjenice što živim u Hrvatskoj. Posramljen što sam Hrvat. Posramljen što sam odozdo. Sve to sam shvatio u samo pola sata performansa kojeg je izveo taj Zekanović.

Ali, najveći sam osjetio sram, kada sam shvatio da je taj Zekanović poslan da štiti lik i djelo Andreja Plenkovića i tvorevine koja se zove Vlada republike Hrvatske. Ne znam koliko puta, ali čini mi se da je taj Zekanović vrlo često gost u tim Otvorenim đubrištima. Jer je to službena politika HRT-a.

Nadao sa se da će Robi, kojeg znam odavno, dečko koji je bio pametan i drag mladić, sin mog velikog prijatelja, prekrasnog i rano umrlog Bere Šveba, ipak nešto napraviti, ali na kraju, Robi zakucava čavle u lijes u kojem počiva moral HRT-a.

Zamišljao sam Andreja Plenkovića kako ponosno gleda to što taj Zekanović tamo sere i sraćka, navijački uzvikuje To, ma bravo Hrvoje, ti si pravi. Neka si ti njima reko.

I bilo me sram. Sram Vlade republike Hrvatske I

I bilo me sram. Sram Vlade republike Hrvatske. Kao da nije dovoljno da u toj vladi sjede Marija Vučković, Mario Banožić, Vilim Medved, Damjan Filipović, Gordan Grlić Radman. Svi oni sublimirani, sva njihova glupost kada bi se koncentrirala u kapi, bila bi samo kap u moru gluposti Hrvoja Zekanovića. Njihov nemoral kap je u moru nemorala kojeg personificira taj Hrvoje.

Svakako je monstruozno zastrašujuća činjenica da je taj Zekanović profesor, monstrum koji uči djecu.

Hrvoje Zekanović je uistinu pravo lice Andreja Plenkovića. Tipa kojem je najvažnije debelu guzičetinu održati na tronu, pa makar ga predstavljale ovakve zatucane i nemoralne spodobe. Kakav jad i bijeda. I Andreja Plenkovića i Vlade i HDZ-a.

Sve parlamentarne stranke, bez obzira na političku orijentaciju, trebale bi svaki puta kad njihovi predstavnici budu pozivani u Motrišta Otvoreno, svakako odbiti sudjelovanje u toj emisiji.

Jer, Andrej Plenković, kada se pogleda u ogledalo, u odrazu vidi lik Hrvoja Zekanovića.