Je li Bernardić spreman postati premijer?

Ima li kvalitete da vodi državu u krizi?

Svakim danom sve češće se u javnosti postavlja to pitanje. Naravno svatko ima pravo na svoj odgovor, pa tako i ja.

Dva puta ne!

Ali, isto se upitala i novinarka Slobodne Dalmacije.

Pa je objavila članak o tome.

Pošteno novinarski, postavila je isto pitanje na više strana.

Svakako, najimpresivniji su odgovori Anke Mrak Taritaš i Matka Kuzmanića, tajnika SDP-a Dalmacije.

Nikad ne bih rekao, a svakako se ne bih ni okladio, pa čak i da je riječ o kapitalcu od deset kila, drniškom pršutu,  da je gospođa Anka tako vižljasta i okretna, poput gimnastičarke na parteru.

Ma ne, nije Anka napravila špagu, ali je svakako izvela vrlo impresivni salto.

Do pred dva tjedna punila je novinske naslove riječima da Bernardić ne može biti mandatar. Strogo i odrješito.

Onda je sletjela ponuda koja se ne odbija. Nemoralna ponuda. Guzicom grijati ugodnu saborsku fotelju još četiri godine.

Na listi SDP-a.

U taj čas zaboravila je svoje izjave o tome da Bernardić ne može biti mandatar, kao što je zaboravila i na svoje suborce iz stranke za koje se navodno u pregovorima borila da i njima osigura četiri godine knjavanja u Saboru.

Procijenila je da je dovoljno da ide ona sama. Otprilike ista priča koju je pred dvije godine izveo Vrdoljak i ekipa političkih koruptivaca i kokošara, njenih najbližih suradnika. Samo na višoj, državnoj razini. Dali obraz za vlast. Pa sada Anka pjeva drugačiju pjesmu.

Nitko nije školovan za premijera. To možemo suditi tek nakon nekog vremena. Ono što dobro znamo je da ako imate ozbiljno i stručno pripremljenu vladu. Tada će i premijer biti uspješniji, i njegova će vlada jednostavnije raditi.

To što velika većina Hrvata smatra da je odgovor na postavljena pitanja čvrsto NE, Anku ne zanima. Pa ćemo rezultate tog eksperimenta, u koji malo tko vjeruje od samog početka, čekati neko vrijeme.

Jedini je zajeb taj što je to neko vrijeme, vrijeme naših života koji neumitno prolaze u Ankinom eksperimentu. Dok ona čuči u Saboru. Jer se ukrcala u barku. Pa sada pjeva Plovi barka, a u barci Anka.

Sjećam se, ima tome deset godina kada je Barnardić došao na vlast u zagrebačkom SDP-u, naslijedivši bogatu organizaciju koju je već onda vrlo agilni Milan nakrco novcima do stropa. Očekivanja mladih jurišnika bila su ogromna.

Želja za vlašću, beneficijama, a SDP je i na državnoj razini bio u usponu.

Vrlo brzo, SDP grada Zagreba pod njegovim rukovodstvom počeo je ličiti na ono na što je sada, nakupinu agresivnih, a nesposobnih članova, počelo je osipanje gradskog SDP-a, poniranje na izborima, SDP je u trenutku dolaska Bernardića neprikosnoveno držao SVE općine u Zagrebu, da bi danas spao na šačicu gradskih zastupnika.

Nekako u to vrijeme, sjećam se, bila je 2016. godina, u stožeru Rajka Ostojića koji je bio alfa i omega kampanje Zlatka Komadine za bit kardinalom crvene religije,  u Rajkovom separeu u Dva goluba u Fijanovoj, održan je sastanak.

Sastanku su na čuđenje sviju bili prisutni i Baldasar i Matko Kuzmanić, žestoki pobornik i favorit Arsena Bauka, a samim time i Zorana Milanovića, što ga po prilici stvari, diskvalificira od sjedenja u Dva goluba.

Vrlo brzo procurila je informacija da Arsen Bauk nije omogućio drugu i kolegi Matku otvaranje vrlo unosnog javnobilježničkog ureda.

Pa je pukla neraskidiva ljubav i dobri i dragi Matko, zapalio je Havanu i odlučio promijeniti stranu.

Što bi rekli Srbi, okrenuo je ćurak.

Pa je postao žestoki pristalica Davora Bernardića, toliko žestok da su odma zaboravili kako ih je omalovažavao i vrijeđao, dok je bio vjernik Zokijeve struje.

Čovjeka nisam dalje pratio, kažu mi da se radi o mladom i uspješnom komunisti bernardinske orijentacije i da se vrlo intenzivno bavi sportom.

Alpinizmom i speleologijom.

Nekad su se SDP-ovci bavili od sportova belotom, a sada alpinizmom i speleologijom.

Kažu mi da na unutarstranačkim takmičenjima, u vrlo jakoj konkurenciji, postiže vrlo dobre i zapažene rezultate.

U alpinizmu i speleologiji.

Dakle, zašto ovo pišem.

Jer u me ganule do suza njegove riječi o voljenom vođi, Svetom Beri, pokušavajući progurati notornu laž o teškom djetinjstvu Davora Bernardića.

Ja poreznu karticu Davora Bernardića s početka ovog stoljeća nipošto neću objavljivati, premda je riječ o javnoj osobi, a posve sigurno znam da je neće objaviti ni Davor Bernardić. Jer vidjelo bi se koliko su materijalne okolnosti bile teške, od ogromnih primanja iz naslova članstva u Skupštini grada i njenim odborima. Radi se o stotinama tisuća kuna. Po godini.

Pa ističe da je Bernardić skoro rođen da upravlja zemljom u krizi, jer je u krizi od kada je preuzeo SDP.

Mudro prešutjevši da je upravo način upravljanja zagrebačkim, a kasnije i cijelim SDP-om, najveći razlog krize i teškog raslojavanja SDP-a. Priča da je u čitavoj svojoj karijeri primio toliko udaraca kao on u zadnje tri godine. Sve je to prošao stoječki i bez revanšizma. O tim riječima vam mogu posvjedočiti Hajdaš Dončić, Babić, Zmajlović i Grbin.

A i desetak tisuća članova brisanih iz evidencije i eliminiranih prije izbora u SDP-u.

Spominje i Bernardićev tim, a mene kao starog čovjeka, kojemu je zdravlje na prvom mjestu, sablažnjava ma i pomisao da bi zdravstvo mogao preuzeti Saša Srića. Ili da bi o gospodarstvu i financijama brinuo Branko Grčić.

Svašta je taj sportaš, cijenjeni SDP alpinist i k tome još speleolog (tako mi kažu) napričao.

A po struci je pravnik.

Zanima me, ako se ne daj Bože, ostvari prijetnja, pa Bernardić preuzme odgovornost za državu,  pa sve ode, obećao sam da ne ću psovati, ali ako sve ode u tri pičke materine, kakvu će odgovornost potegnuti ovakvi likovi, koji otvoreno i besramno lažu ljudima u oči.

I ona iz gimnastičarka iz čamca i ovaj alpinist?

Bernardić osudio rektalni alpinizam. Članovi stranke u strahu!