Na godinu bi nam se turizam mogao pretvoriti u govno!

Gdje god se možemo, poseremo se.

Hrvati su protočan narod.

Ko Tiki bojler.

Koliko uđe, toliko izađe.

Seremo gdje stignemo.

Ko vidre.

Zaseremo sve. To nam je sveti običaj.

Zasrali smo industriju, zasrali smo milijarde naše love, koje smo dozvolili posrancima da ih pretoče u svoje džepove.

Zasrali smo i državu, koja je po prvotnom planu Šime Đodana trebala postati Švicarska, a od svega toga je ostalo samo da se Švicarci rugaju nam Hrvatima kakvu predsjednicu imamo.

Imali smo nekada i plavo more.

Kurčili se plavetnilom, razvedenom obalom, tisućama otoka.

Pa su ponosni Splićani, sjedeći ispod palme na rivi, pogleda uperenog prema Prvom Braču zadivljeno govorili „Ko to more platit?“.

Davno je to bio kada to niko nije mogao platit.

Nasrali smo kubične kilometre betona po cijeloj obali,  lokalni šerifi i njihovi jarani gradili su kuće u moru, nekakva čudna cajkaška arhitektura zavladala je ovim prostorima.

Obalu smo sjebali.

Otoke ispraznili, onim mazohistima koji se i dalje unatoč velikom trudu vlasti, ne žele preseliti na kopno, zagorčavamo život svakoga dana.

Sustavno, ponekad i zadivljujuće ogavno.

Svake godine održava se fešta koja se zove Dani malostonske kamenice.

Mali Ston, misto koje je poznato prije svega radi stonskih kamenica, odlučilo se da prostite posrati u svoje kamenice, pa ih onda valjda prodavati vama i meni.

Tako su revno srali u kamenice, da je ovogodišnja priredba Dani malostonske kamenice odgođena.

Jer su kamenice bile pune govana.

Doslovce.

U cijeloj toj tužnoj priči, jedina je po meni, svjetla stvar da je prošlogodišnja fešta Dana malostonske kamenica ipak održana.

Pa je bio prisutan i Andrej Plenković.

Kupači na Zlatnom Ratu, javljaju novine, plivaju zatvorenih usta, da im dok uživaju u plivanju, u usta ne uleti govno sa kruzera koji su usidreni pred Zlatnim Ratom.

A tisućama kosookih turista, Amera i svakakvim drugim gelipterima na brodovima upravo se prisere od pogleda na Zlatni Rat.

Nitko ne poduzima ništa.

Hrvatski turistički biser, Dubrovnik, unakažen je tisućama bankomata, koji su razbacani po starom Dubrovniku poput đubreta na livadi.

Jer su pohlepni Gospari, koji bi i guzice dali za smotat neku lovu u džep, dozvolili da se bankomati postave na svakih pet metara.

Ne bojte se dragi Splićani, ni vas, Mandrile, zaboravio nisam.

Od gradova ste napravili ruglo.

Nikada nije dosta.

Pa su jučer u srcu sezone, dubrovačku obalu preplavila govna.

Iz kanalizacije.

Danas zasrani Dubrovnik, nekad gospodski grad, duge povijesti i bogate tradicije, nudi komfor podizanja novaca na svakom koraku.

I kupanje u govnima.

U Splitu još ne plivaju govna u moru, ali bez ikakvog problema možeš dobit kantu govana na glavu dok piješ kavu.

Ili barem da te dobro ispleskaju i bace u more.

To je više-manje turistička ponuda godine 2019.