Oprostite, da li je ovo krađa?
Prolog
Uvijek počinje slučajno.
Pušio sam davno pred hotelom Admiral u Opatiji.
Iz hotela izlazi Ivo Sanader, sjeda u BMW, šofer nije pazio i lagano okrzne pitar sa cvijećem.
Sutradan je auto išao na servis. Ustanovili su da su brojevi šasije u dozvoli i brojevi na vozilu različiti.
Dalje znamo što se sve događalo…
Tu su ga načeli.
Iz bezveze.
–
Kaže narod, ne pada snijeg da prekrije brijeg nego da lisicama sakrije trag.
Ovo je dosta dugačak tekst, vrlo ozbiljan po sadržaju, pa molim sve one kojima je predugo da ga ne čitaju, a oni koji su shvatili o čemu se radi, njih molim da ga dijele svima.
Da se opet ne događa.
Tekst o moćnicima koji se poigravaju sa tuđim sudbinama

Nakon dugo vremena zataškavanja, konačno je saborski sastupnik dr. Bunjac progovorio o svemu, 30.05.2018.

Godine 2014 odlučeno je da se za potrebe HŽ Infrastrukture krene u postupak nabave opreme za održavanje pruga.
Pa je tako odlučeno da se nabavi mjerni vlak i snjegočistači i teška motorna drezina (TMD)
Sada ćemo se skoncentrirati samo na snjegočistače.
To su ogromni strojevi veliki poput lokomotiva koji služe za čišćenje snijega.

Kako se krade na mjernom vlaku i TMD-u ćemo kada dođe vrijeme, ako ekipa koja to radi kao po tekućoj traci, ne završi u prdekani.

U HŽ je osnovano povjerenstvo za provedbu natječaja po kreditu EBRD, odobrenom od Vlade RH, za nabavku navedene opreme.
Povjerenstvo su činili inženjeri iz HŽ-a, koji su definirali tehničke uvjete natječaja.
Na natječaj su se javile tri firme. Jedna iz Austrije, jedna iz Njemačke i jedna iz Švicarske.
Nijemci su bili najpovoljniji, ali nisu dostavili kao ni Švicarci referenc listu iz koje se vidi iskustvo u proizvodnji takvih strojeva. Da vas sada ne gnjavim sa milion podataka i pojedinosti, odabrani su Austrijanci, firma Plasser kao dobavljač.

Povjerenstvo je definiralo strojeve na način da su oni imali drugi, dodatni motor za pogon alata za čišćenje snijega.
Taj motor se zajedno sa alatom za čišćenje snijega – freza i plug, demontira u vrlo kratkom roku, te se stroj može normalno koristiti tijekom cijele godine kao radni stroj.
Dakle, stroj je višenamjenski.
Cijelo vrijeme u fazi pripreme tehničkih uvjeta, postojala je vrlo živa i aktivna suradnja i koordinacija sa EBRD, koji kreditira cijeli posao, firme EGIS iz Francuske, predstavništvo u Beogradu, koji su konzultanti EBRD-a za tehnička pitanja, vrlo zajebana agencija koja uzima veliku lovu i vjerujte mi zaradi je.
Kompletna tehnička dokumentacija i definicija stroja morala je ići na odobrenje EGIS-u, koji je uvijek imao puno pitanja, na koje su željezničari morali odgovarati, jer, bez usklađenja dokumentacije, ne bi bilo love.
Nakon što se sve uskladilo, protokolirana je cijela priča, na trostrano zadovoljstvo.
Što znači, definiran je stroj sa dva (2) motora, kao je i traženo.
Obzirom da EBRD zna sa kojom zemljom ima posla, specifikacija koju su usuglasili EGIS i HŽ Infrastruktura, bankari su nakon svega toga još predali svojim strojarskim vještacima koji su sve to ispretepali do besvijesti, te koordinirali i usklađivali sve sa HŽ Infrastrukturom, koji je morao uskladiti sa EGIS-om , pa onda opet natrag.
Na tu temu su nabubali skoro 1.500 mailova, da bi na kraju, stroj bio definiran na način koji su gospoda iz HŽI željeli, dakle sa dva(2) motora.
Zapamtite, dva motora. (u prilogu je izvadak iz kojeg se vidi da svi sudionici toga posla prihvaćaju isporuku dva motora, kako je i traženo, točka 4)
U međuvremenu, dolazi do promjene u rukovodstvu HŽ Infrastrukture, imenuje se novi Predsjednik uprave Ivan Kršić, čovjek ogromnih kapaciteta, jer je on jedini član uprave poduzeća u kojem radi preko pet tisuća ljudi.
One man band.
Čim je guzičetinu uvalio u fotelju, prvo što je učinio na novom radnom mjestu bilo je odabir automobila, a odma nakon toga je zatražio dokumentaciju za nabavku strojeva, koja je iz razno raznih razloga mirovala.
Kraj milion drugih problema.
Prvo to!
Ajmo odma kupovat strojeve!
Naložio je hitnu reviziju tehničke dokumentacije odvjetničkom uredu Liszt&Posavec .
Pa su tako advokati morali na osnovu svojega iskustva i velikog strojarskog znanja proći kroz tehničku dokumentaciju, brojati šarafe, računati moment sile, izračunavati snagu motora, zakretne momente getribe, u što se oni razumiju.
Ko Marica u krivi kurac.
Po nalogu predsjednika Kršića.
Kada su ti prolistali posavaljaci bili zadovoljni, odma su ispostavili i masnu fakturu za to, koja im je naravno, brže bolje plaćena, gospodin Kršić zadovoljno trlja ruke i češka lijevi dlan.
Jedno lijepo jutro, žena mu je speglala frišku košulju i nastupio je veliki dan u životu gospodina Ivice.
Potpisuje ugovor iza kojega stoji par tisuća sati rada stručnjaka, bankara, inspektora a i advokata.
Stoji još i nešto važnije, ali o tome ćemo u daljnjem tekstu.
Ugovor je vrijedan 4.800.000 EUR-a, a odnosi se na isporuku dva identična motora.
Dinamika plaćanja je :
– 10 %avans, koji EBRD plaća Plasseru odmah po potpisu ugovora
– 80% nakon ispitivanja stroja i dokumentacije o ispravnosti stroja i školovanja kod proizvođača.
– 10% nakon završetka svih ugovorom zatraženih uvjeta. Narodski rečeno, kada stroj dobije sve hrvatske dozvole za rad na pruzi i izvrši se školovanje osoblja kako je definirano ugovorom.
U ugovoru piše da u međufazne kontrole proizvodnje stroja dopuštene prema procjeni i nahođenju kupca.
Kada su gospoda iz HŽ Infrastrukture procijenila da bi se već imalo što gore u tvornici za vidit, ekipa stručnjaka iz HŽ- išla je gledati stroj.
U tvornici su vidjeli kotače i nekakvu ramu na njima, što je više ličilo na vagon u početnoj fazi proizvodnje, a ne na vrlo kompliciran stroj.
Austrijanci nisu ni kurcem makli dalje u par mjeseci, pa je stručnjacima preostalo jedino da konstatiraju zatečeno stanje, naprave protokol i lijepo odu na kobase i pivu.
Nadrkani željezničari, su tamo dok su obilazili tvornicu postavljali svakakva tehnička pitanja o tom stroju, a na dupe su pali kada su vidjeli u papirima da je pogonski motor jako predimenzioniran, ima 900 konja, umjesto petsto konja koji su specificirani i ugovoreni.
Kada su podnijeli izvještaj u Zagrebu i izreferirali da nisu ni malo zadovoljni sa situacijom, nisu ni bili svjesni da će su potegli mačka za rep.
Vrijeme je prolazilo, pa se opet trebalo iči u kontrolu.
Ali, ne lezi vraže, više povjerenstvo koje puno pita i naivno gnjavi ove iz Plassera, ne ide gore u onom nadrkanom sastavu, da ne bi svašta pitali, nego po odluci gosp. direktora Čavara i g. Kršića ide komisija koja neće puno pitati, osim što će pitati gdje se pije piva i jedu kobase.
Komisiju po novoj modi čini samo jedan čovjek.
Da sve bude pod kontrolom, za kontrolu stanja proizvedenosti stroja vrlo tehnički zajebanog i složenog, poslan je samo jedan čovjek u kojega su g. Čavar i g. Kršić očito imali vrlo veliko povjerenje.
Gospodin Horvat.
Predrag Horvat.
Njegov izvještaj o viđenom i zatečenom stanju proizvodnje stroja je pomno skrivan od svih uključenih u definiranje stroja, koji, što je vrlo važno, jedini znaju sve tehničke detalje stroja.
Izvještaj je dostupan jedino, pogađate već, gospodinu Čavaru i gospodinu Kršiću.
Koliko je kobasa i pive popio, ni to se ne zna, nemam pojma niti ja, a i nije bitno.
Kobase i piva su mu se omilile, pa je tako gospodin Predrag Horvat malo malo pa išao na kontrolu, a o rezultatima tih kontrola niko nije ništa znao osim naravno dueta Kršić i Čavar.
Lopovluk u HŽ Infrastrukturi
Jednog lijepog dana, kada je ovima iz Plassera dopizdilo gledati toga pivopiju i kobasičara, poslali su mail obavijest željezničarima, da je stroj gotov i spreman na preuzimanje prema uvjetima iz ugovora.
Ako bi se zajebavali.
Naravno da nije bio proizveden prema tehničkoj dokumentaciji obuhvaćenu ugovorom.
Lukavi pivopija i kobasičar, naš dragi Pređo, zove sa u Austriju sobom i dežurnog papka, gospodina Đumbira.
Zvanog Pedro.
Ovo je najosjetljivija faza cijelog posla, pomno pripremanog, jer stroj mora biti gotov, prema specifikaciji usuglašenoj sa HŽ Infrastrukturom – EBRD – om EGIS -om Plasserom i stručnjacima za takve strojeve iz advokatske firme Liszt&Posavec.
Osim što stroj mora biti fizički gotov, dakle napravljen prema zahtjevu, sa ta jebena dva motora, mora biti gotova sva dokumentacija za sigurnost prometa, koja u biti sadrži sve ono što je traženo, usuglašeno i potpisano u ugovoru.
Bez te dokumentacije, kao da ga nema.
Dva kobasičara dolaze u Austriju, Horvat koji je gore bio više od nekoliko puta, poznat svim imbisima u okolini tvornice, savršeno točno zna da stroj nije napravljen prema tehničkim zahtjevima ugovora, ali to sve skupa nema veze, jer ima i on svoga konja za trku.
Gospodina Đumbira.
Prema dogovoru režisera sve ove kriminalističke štorje, Čavara, Kršića i Horvata, naravno uz suglasnost mentora odozgora, (jebi ga, uvijek ima neko odozgora).
Pao je odabir na gospodina Đumbira. Podatke o mentoru imam, ali moram ih još provjeriti, jer je dosta zajeban posao, a ovo radim već sedam dana više manje cijeli dan.
Gospodin Đumbir je pomno odabran za taj put, jer udovoljava svim kriterijima, ima sve potrebne kvalifikacije upravo za potpis bilo kakvog dokumenta vezano za nabavku ovih strojeva.
1. Nikada nije vidio ugovor, niti su mu pokazali specifikaciju
2. Ne govori njemački
3. Ne govori engleski (službeni u komunikaciji među svim strankama koje su sudjelovale u realizaciji ugovora).
3. Od jezika govori samo goveđi u saftu.
Gore su trebali proći školovanje koje je definirano ugovorom, da bi se tek po završenom školovanju potpisao protokol o preuzimanju stroja
Naravno, samo ako je stroj napravljen prema tehničkoj dokumentaciji – ugovoru.
Dok su se tako motali oko stroja, vidjeli su nekakve bezvezne i minorne nedostatke (natpis, oznake i slično).
To da fali jedan motor na svakom stroju, malo manji od trafike Tiska, gosp. Đumbir nije vidio, jer ga nje niti tražio, jer mu nisu ni dali ugovor iz kojeg bi vidio da mora bit, a i da su mu dali, ne bi znao o čemu se radi, jer je ugovor na engleskom.
Dobro su ga odabrali, ko ga jebe, on će na robiju umjesto lopova koji će se smijat.
I slati će mu vazelin svaki mjesec u pedekanu.
Da mu se nađe.
U tijeku boravka gore u Austriji, iz “nepoznatih razloga” nakon telefonskog razgovora sa g. Kršićem i Čavarom, Horvat se naglo pakira i ide u Zagreb, ko fol, jako je hitno.
Lingvističar i žrtva, gospodin Đumbir ostaje u Austriji sam, da po Horvatovim instrukcijama potpiše protokol o tim sitnim nedostacima.
Pa onda može doma.
Dakle, koza je vezana za ledinu i čeka lava da je proždre.
Sutradan, Đumbir gleda u protokol, ko Marica u krivi kurac, ni kurca ne razumije, pa lijepo pljucne u kemijsku i potpiše kako mu je naredio šef Predrag Horvat, jer mu je on rekao da je sve u redu, i zbrisao u Zagreb.
Đumbir potpiše i ponosno javlja Horvatu da je potpisao prema njegovom nalogu, taj zapisnik o sitnim nedostacima, pa će naljepnice biti nakeljene prema njihovoj volji.
Jado niti ne zna da su mu, Esterajheri gurnuli u dogovoru sa Čavarom, Horvatom, Kršićem i mentorom “odozgora” primopredajni zapisnik.
Sav zadovoljan, sjeda u automobil, ide pojesti još jedne kobase i pivo, da se počasti što je potpiso točan izgled naljepnica, a Austrijanci iz Plassera otrčali u banku, mahnuli primopredajnim protokolom, kojega je na prevaru potpisao Đumbir i potegnuli odma 3.500.000 EUR-a za naplatu onih 80% iz ugovora, premda nije bilo nikakvih uvjeta za isplatu.
Lijepi regres, božićnica i uskrsnica za sve sudionike zločinačkog pothvata.
Osim Đumbira.
Njemu ne gine vazelin. Na dulje vrijeme.
Strojevi dolaze u Ogulin.
Zašto Ogulin?
Pa zna se, Franjo Ogulinac Seljo.
Seljački je ekipa smislila da niko neće vidit o čemu se radi.
Da je car gol
Da su strojevi i šepavi, da fale motori.
Strojevi se ne mogu okretati prema zahtjevu i potpisanom ugovoru na pruzi, pa samim i time dodatno ne odgovaraju traženom i bez veze plaćenom.
Strojevi se prema nalogu “odozgora” ( u prethodnom tekstu više puta definirano tko je odozgora, vrlo pažljivo spremaju u garažu, zaključavaju, a gosp. Čavar ima ključ oko vrata).
Da bi strojevi mogli hodati po pruzi, moraju imati svu dokumentaciju koju izdaje Nacionalna agencija za sigurnost prometa RH.
Naravno, te dozvole nema, jer nema dokumentacije Austrijanaca, na osnovu koje se ti papiri kod nas izdaju.
Da li ta austrijska dokumentacija uopće postoji li ne, pojma nemam.
Inače, ta dokumentacija je glavni uvjet za isplatu onih 3.500.000 koje su željezničari brže bolje isplatili.
Do sada je išlo sve ko po špagi.
Svi namireni, niko ne kuži da stroj ne odgovara onome što je traženo/ugovoreno/plaćeno.
Jedini zajeb u cijelo priči je da je na garaži rupa, kroz koju su svi živi mogli vidjeti da strojevi koji su došli, blage veze nemaju sa onime što je:
definirano, usklađeno, naručeno, plaćeno.
U međuvremenu, ovi što su virili kroz rupu, pišu mali svima živima, nekakvom Andreju, nekakvom Cvitanu, EBRD-u (mail sam objavio pred deset dana u subotu, u kojem se konstatira da stroj nema blage veze sa onime što je naručeno, te se vrlo točno lociraju glavni sudionici cijelog procesa muljaže, doduše bez mentora odozgora.
Lukavi Kršić brže bolje sklanja svog suučesnika Čavara u hladovinu, ko fol ga smjenjuje, a u stvari postavlja ga na druge poslove, na kojem će tek njegove prave kreativne sposobnosti doći do pravog izražaja.
Postaje šef investicija.
Besramu i bezobrazluku nikada kraja.
Za očekivati je da će sada početi raditi pruge preko Sljemena.
Što više investicija više je kreme za ruke, naravno.
Najveći zajeb je što je, posve neuobičajeno, u zimi pao snijeg.
A prugu nema što čistiti, a spizdilo se 4.000.000 EURIĆA.
Dosadašnji one man band g. Kršić koji je bio vd. Raka za cijelo vrijeme te rabote, je mogo radit što mu se oće, što mu se prohtije, mogo je na primjer, ružit po Opatiji, kako mu se digne ona stvar.
Ali neću o tome.
Dakle, imenuju ga za pravog direktora, pod naravno, utjecajem mentora, ali mu dodaju i tri člana uprave, koji o ovoj muljaži koja je bila prije njih, pojma nemaju.
Upozorenje gospodi koja su se priključila dojučerašnjem one man bandu, nemojte ništa potpisivati što vam on predloži, osim ako vam se baš ne ide u Gajevu.
Snijeg i danje pada, a gospodin Čavar naručuje neovisnog vještaka koji treba konstatirati da li je stroj u izveden prema ugovoru.
Iako bi i Ray Charles vidio da nije.
Do sada sam pisao sve kako je bilo, bez mojih komentara.
Samo da se ubacim sa svojim komentarom.
–
[stextbox id=’alert’ bgcolor=’f03c3c’ bgcolorto=’f03c3c’]Koliko nisko može pasti čovjek koji prima plaću od 17.000 kuna, koji je debelo svjestan da stroj nije ono što je naručeno i plaćeno, da bi angažirao vještaka da potare stav svih stručnih službi, ne vodeći računa o tome da stroj ima samo jedan jebeni motor, a ne dva?
Za taj posao mogao je angažirati i moju babu koja bi mu za puno manje love to potvrdila.
–
Posve slučajno, samo u ovom slučaju nema slučajnosti osim one nezgodne epizode sa rupom u zidu, za vještaka je angažiran gospodin Ciraki, koji je u debelom sukobu interesa, jer njegova žena godinama mlati zaista ogromnu lovu, prodajući opremu za HŽ Infrastrukturu, a narudžbe joj upravo potpisuje taj Čavar.
Nema dobrog vještačkog nalaza, nema novih narudžbi za opremu.
Sehr einfach![/stextbox] Vještak koji se ni kurca ne razumije u te strojeve, piše svoje izvješte uz pomoć Predraga Horvata, ne nije slučajno isto ime, onog Predraga Horvata koji je kao sudionik igre naguzio Đumbira, naravno da to za vještakom radi za pinku.
Jedino u što se razumije taj vještak iz poslovanja HŽ-a je pisanje faktura HŽ-u za poslove koje obavlja njegova žena.
Dakle.
Situacija danas je: strojeve sada žele registrirati po nalogu istih ti koji su utjecali na činjenicu da se isporuče mino specifikacije potvrđene ugovorom, ne bili se cijela stvar zataškala.
Inače, Plasser za troškove razvoja ovog stroja nije imao ni EUR-a troška, jer su isporučili točno strojeve kakav već godinama isporučuju u Tursku.
Jedini trošak imamo mi, porezni obveznici koji smo platili stroj kakav ovi iz HŽ-a nisu naručili. Unaprijed.
Bez valjane dokumentacije.
Nekako mi se čini da su iz igre ispala ta dva motora, jedan po svakom stroju, odmah nakon odlaska one prve komisije koja je drkala Austrijance sa neugodnim pitanjima, pa su ih radi toga i smijenili da ne kenjaju i ne rade probleme, a prije i za vrijeme učestalih posjeta gospodina Horvata.
Pa sada HŽ ima strojeve za falično čišćenje snijega plaćene znatno više, umjesto da su imali strojeve za robusno čišćenje, koji van snježne sezone služe kao radni strojevi.
Po odluci i tajnoj zavjeri nekolicine.
Sve ovo što se događalo tijekom proizvodnje, promjena povjerenstva, plaćanje bez potrebne dokumentacije uvjetovane ugovorom, navodi samo na jednu riječ:
Krađa!
PS. Najviše se veselim i zanima me reakcija EBRD-a, i EU!
Reakcija DORH-a me ne zanima, jer ionako neće ništa.