Hoće li BiH u dogledno vrijeme dobiti još jedno hodočastilište?
Ante Pavelić, rođen 14. srpnja 1889 u Bradini kod Konjica, BiH.
Umro je u izbjeglištvu, u Madridu, nakon što je početkom svibnja 1945 projurio automobilom uz nepregledne kolone svoje vojske koja je pješačila prema Bleiburgu.
Ostatak znamo.
Poznato je što se događalo sa onima koji su pješačili, a Boga mi i onima koji su protutnjali pored vlastite vojske, koju su odveli u propast, kao što su odveli i u propast vlastitu, na silu stvorenu državu.
Pavelić se pojavio u Argentini, gdje je nakon desetak godina boravka postao žrtvom neuspjelog atentata od strane agenata UDB-a, pa je preselio u Španjolsku, gdje je 1959 godine i umro.
Pokopan je u Madridu.
U grobnici od zlata.
Pokopan je na groblju San Isidro u Madridu.
Kako je i cijeli ustaški i postusatški pokret zasnovan na iskrivljenju opće poznatih činjenica, tako je i betonska grobnica, od pranog kulira, nazvana Grobnicom od zlata.
Dva groba, razmaknuta pola metra jedan od drugoga, na lijevom grobu piše Ante Pavelić, datum rođenja i datum smrti.
Isto tako i za suprugu mu Mariju.
Nema ni poglavnik, ni političar, ni zločinac, ni kukavica, ni čovjek koji je prodao Dalmaciju.
Vidio sam Pavelićev grob davne 1988 godine, usjekao mi se taj beton, sa bordurom od tamnijeg kamena u sjećanje.
Bez ijednog cvijeta, bez ijedne svijeće.
Samo beton.
Betonski blok navaljen nad tijelo čovjeka po čijem nalogu su pobijene destine tisuća djece i žena i staraca i ljudi.
Mnogi od njih poklani.
Izvađenih očiju, odrezanih udova.
Njihova krv, iščupane oči i odsječeni udovi ugrađeni su u temelje Pavelićeve Nezavisne države Hrvatske.
Temelje te države gradili su Maksovi mesari, kako to u pjesmi lijepo i zvonko pjeva junačina Marko Perković Thompson, koji nije dao da čettnici uđu u Čavoglave.
Sa pozornica oko Minkena.
Sa jednostranom pancirkom na sebi.
Onaj model, light, koji pokriva samo leđa.
Kada bježiš, da te ne strefi.
U Čavoglave su priječile ulaz i Niprije, gorske vile iz područja Čavoglava, nešto poput germanskih Valkira.
Dugo je Pavelić tako gnojio španjolsku zemlju.
Jer ga je prihvatio generalissimus Francisko Franco, koji je ipak otego papke skoro dvadeset godina iza ovog sa groblja San Isidro, pa su nakon nekog vremena, konačno i Španjolci počeli živjeti normalnim životom.
Sada, sa odmakom vremena, Španjoli žele i službeno raščistiti sa sramotnom Francovom ostavštinom, koja je Španjolsku gurnula u krvavi građanski rat.
Pa će provesti deratizaciju.
Francove ostavštine.
U taj paket mjera spada i rečeni masovni ubojica i izdajnik naroda i svoje zemlje, namjerno ne kažem države, jer to ona nikad nije ni bila, jednim potezom pera poklonio Italiji Istru, Dalmaciju i otoke.
Ko da mu je ćaćino.
Pa bi Španjolci mogli pikhamerom razjebat onaj betonski blok, i kosti junačke poslati lijepo u BiH, đe je i rođen.
Pa neka gnoji rođenu si Bosnu.
Evo sada prilike da se ostvari i onaj čuveni stih o grobnici od zlata.
Čak štoviše, uvjeren sam da će biti napravljena grobnica od zlata.
U kojoj će počivati sramota svih Hrvata.
