Šećem Iblerovim trgom. Sjedam u debeli hlad, šiban divljačkim vjetrom. Svako malo prolaze besposleni esdepeovci. Neki dok prilaze, okreću glavu na stanu, jer su, eto, uočili baš interesantan detalj na staroj fasadi preko puta mene. Neki jedva primjetno kimnu, zvjerajući oko sebe u strahu da ih netko ne vidi da me pozdravljaju. Jedan sjeda za stol. Bučno se pozdravlja, pričamo, smijemo se. Tema su naravno žene. Jer, SDP ionako nije ozbiljna tema, a moj sugovornik je vodeći ekspert za ženska pitanja. Ne samo esdepea, rekao bih cijele lijeve scene, a i centra. Volim taj birtaški život. Uvijek ista cuga, kratka kava bez šećera, velika čaša ledene vode. I onda razgovori, osluškujem, pamtim, nikad ne zapisujem, jer kad čujem, odmah povezujem, pa u glavi ostaje priča, a ne samo lopatom nabacani detalji.
Već je otprilike tjedan dana od kad se nad Hrvatskom pojavio bijeli dim. Oni su se dogovorili. Sve je više-manje jasno. Ručice Domovinskog pokreta podržati će s velikim veseljem HDZ, stranku prema kojoj su cijelo vrijeme postojanja iskazivali ogromnu mržnju. I sad će ih podržati. Nije to više previše čudno, davno, počev od Milana Bandića, krvnika demokratskog života u Saboru, čovjeka koji je kupovao sve i lijeve i desne, ništa me više ne čudi. Mene čudi samo jedno. I to istinski čudi. A nisam čuo da se vječiti politički komentatori tome čude. A bode u oči. Nitko nije do sada spomenuo.
Mislim da će se dubokoumne analize pojaviti sutra, nakon što pročitaju ovaj članak. Pa im se upali lampica. Autora ideje, koja im je eto tako, spondano pala na um, spominjati neće, kao i obično.
Ogromnoj, neviđenoj količini vrijeđanja dugo vremena bio je izložen Andrej Plenković. Nazivali ga lopovom, lažljivcem, pokroviteljem kriminala. Sve su to radili članovi Domovinskog pokreta. Napadali su Plenkovića i drugi, ali najžešći napad Grmoje ili Grbina, prava su kamilica u odnosu na to što su mu radili Domovinci. Čak je i onaj tip koji ne zna koliko je godina studirao ni što je po zanimanju, podnio kaznenu prijavu protiv Andreja Plenkovića. A znamo da nam je premijer nježna dušica, svilena, osjetljiva na sve što se ne slaže s njegovim stavovima. Znamo da nam je i premijer zlopamtilo kakvo se rijetko sreće. Znamo i to da nam premijer na napade odgovara odmah. Prekomjernim granatiranjem, vrijeđanjem i omalovažavanjem. I onda, dogovore se samo u pet šest dana. I tipovi koji su snimali spotove u kojima su nekakvi blago rečeno čudni likovi ponavljali, Nikad s HDZ-om, dogovorili su se krotko, poput janjadi.
Četiri godine kenjaš protiv nekoga i uvučeš mu se u dupe u samo nekoliko dana. Poslušno i krotko.
I to nije nikom čudno. Ni malo. Nitko ništa ne piše, ne govori. Pa kaj jedini ja to vidim, nije mi jasno. A stvar je vidljiva iz aviona. Bit će da ja drugačije razmišljam.
Dakle, alfa i omega u predpregovorima s Domovinskim pokretom bio je Ivan Anušić. Čovjek čija se politička platforma ne razlikuje od one DP-a niti u milimetar. Čak im je nalik i frizurom, a jednog dana biti će i kolege po zanimanju, kad Anušić nakon desetljeća i pol završi Kineziološki fakultet u Osijeku. Privode se kraju, ili su privedeni razgovori o guzicama u foteljama.
Puhovski, Maldini i kako se sve ne zovu ti analitičari, ponavljaju ono što su vidjeli na portalima. Nema tu šahovske mašte. Nema tu mota. Puhovskom izvjetrio, a Maldiniju je mot zaključan u podrumu HDZ-a.
A nitko ne vidi najvažnije. Ministarstva su podijeljena. Ministarstvima kojima su vladali HDZ-ovi polutani, od sada će vladati Domovinski polutani. Isti kurac, drugo pakovanje. A glavno ovi trubači iz DP-a postigli nisu. Ministarstvo kulture i Ministarstvo prosvjete ostala su van dometa klasnih intelektualaca, Penave, Ćipe i Dabre. Dobili su nekakva bezvezna ministarstva u kojima ne mogu napraviti niti koristi niti previše štete, jer je šteta već davno načinjena. Pa ako prođe prođe.
A Andrej Plenković je pred Europom nakon ove podjele, pred urokljivim očima europskih parlamentaraca ostao čist ko Sunce. Nije u ideološki kokošinjac, kulturu i prosvjetu pustio lisicu, proustaški nastrojene domovince. Andrej Plenković, zaštitnik demokracije i ljudskih prava, klicat će mu zadivljeni Europejci.
A s DP je o raspodjeli pregovarao Ivan Anušić, za kojeg nisi siguran gdje spada, u HDZ ili u DP. A EU izbori pred vratima. I Plenković koji noćima ne spava, jer u mašti namješta svoju novu kancelariju u Bruxellesu.
I naravno, nije lud da mu se lijepo i skupo namještena kancelarija u Bruxellesu raspline poput dima nošenog vjetrom, radi nekakvog postolara Ćipe ili fiskulturnika Dabre. Tipova koji su uvjereni da je osmog svibnja 1945 Zagreb okupiran. A njihovi heroji, kojih se zgraža civiliziran svijet, pobjegli iz Zagreba, ali, velik broj ih nije dospio baš jako daleko.
Zato ja vjerujem da je ovaj dogovor i podjela ministarstava sada samo ad hoc, prelazno rješenje, dobro smišljen manevar Andreja Plenkovića, koji je spreman na sve u zaštiti svoje ličnosti, rješenje koje čuva obraz Andreja Plenkovića pred Europom i pomaže mu u uhljebljenu u Europi, a pravi dogovor, prava podjela plijena će tek uslijediti odmah nakon njegovog odlaska.
Siguran sam da je taj dio dogovora napisan sitnim slovima koje nitko ne vidi. Ali ja sam siguran.
Pa bumo vidli zakaj kusa pičku nosi.
Vjerujem da pravi dogovor s Domovinskim pokretom tek dolazi. I dobit će oni i kulturu i prosvjetu, i HRT, i kazališta. I cenzuru i zabrane i progone. I paljenje knjiga. Odmah čim Plenković otperja u novu kancelariju, a Anušić koji nije siguran na kojoj je strani, otvori novo poglavlje preraspodjele ministarstava.
Svega toga ne bi bilo da nije bilo bahate samouvjerenosti onih lajbeka iz MOŽEMO! koji su u stvari na vlast doveli Domovinski pokret, odbijajući koaliciju sa SDP-om, pa je lijepo broj mandata pojeo gospodin dHondt. U znak zahvalnosti, nekako sam siguran, kad se slože karte, prvo će na udar doći upravo MOŽEMO! i njihova pseudointelektualna sljedba.
Jer, pravde ima. I u nepravdi.
Kaže Andrej da je Hrvoje bio samo figurativan u izražavanju
A zašto se ne digne neki zastupnik SDP-a i ponovi Hrvojeve riječi, samo umjesto Peđa Grbin kaže Andrej Plenković?
Baš kako je govorio Pavelić, "Na ljutu ranu, ljuta trava."Pa da vidimo kako će sjesti figurativnost?
— Spectator (@SpectatorHR) May 17, 2024
