Desetak puta sam napisao, a stotinu puta rekao, najviše volim predizborno vrijeme. Vrijeme kad padaju obećanja, kad se laže, kad se drek na kruh maže i daje gladnima da se do sita najedu.
Bilo je hladnjikavo tog proljeća 2009. godine. Radnici su uz cestu Vrbovec – Bjelovar užurbano trčkarali, boreći se s blatom u koje su upadale njihove čizme i pokušavali pravilno položiti ogromni betonski stup koji je visio s dizalice. Na cesti, negdje između Gradeca i Cugovca, preko noći su uz cestu, s obje strane postavljeni masivni stupovi. Sutradan su labudice donijele betonske blokove koje je dizalica položila na stupove, pa je cijela ta konstrukcija izgledala poput ogromnih vrata. Promet se odvijao nesmetano po blatnjavoj cesti.
Onda su došle labudice. S njih su istovarena dva poput snijega bijela icebejca, jedan greder, a iz kamiona je izašla četa radnika u čistim tutama, bijelim šljemovima, s oznakama Swietelsky. Stajali su besposleno, pušili, nisu nenaviknuti na nerad znali što bi sa sobom. Mlada cura, koja je očito bila šefica toj ekipi, trčakrala je ko navijena, kontrolirala svaki detalj. Kolona skupih limuzina došla je točno na vrijeme. Iz limuzine je izašao Ivo Sanader, Božidar Kalmeta i Đurđa Adlešič. Otvorili su gradilište ceste prema Koprivnici. I otišli. Žurilo im se, jer lokalni izbori samo što nisu. Bilo je to predizborno otvaranje.
Bio je to igrokaz koji se zvao Otvaranje brze ceste za Koprivnicu. Glavni glumci su već bili u Zagrebu, dok je zadnja labudica napuštala gradilište s natovarenom mehanizacijom, a mlada cura naredila polazak svojim radnicima. Danas će kući ranije. Teško je glumiti ljudima koji na glumu navikli nisu.
Godinama je tako stajala ružna konstrukcija, za koju sam tek kasnije shvati da liči ružnom i nekvalitetnom Bandićevom pothvatu koji se zove Spomenik domovini. Onda su je Bogu hvala, srušili.
Cesta do Križevaca je došla, prema Koprivnici se gradi, ali je još nema, nakon 15 godina od otvaranja. Nema ni ceste do Bjelovara koja je zapela negdje u blatu pred Gudovcem. Ta cesta se ni ne spominje osim u vrijeme kampanja, jer ona ionako služi samo da bi Dario Hrebak dobio glasove lakovjernih Bjelovarčana, na ime obećanja završetka ceste. A u Bjelovaraca je ionako kratko pamćenje. Nisam rekao pamet.
Točno se zna čemu u Hrvatskoj služe neki dani. Vukovarski dani i obljetnica Oluje služe političarima da bi se oštrile tenzije. Jer ovom društvu nije važan kvalitetan život. Važan je nacionalni naboj. U državi koja je izgubila milion stanovnika u deset godina jer su pobjegli glavom bez obzira. Dani oko nove godine služe za obećanja. A obećanja iz usta Andreja Plenkovića teku, poput meda i mlijeka, poput gnoja iz gnojnice za vrijeme kišnih dana iz štale u kojoj prokišnjava krov.
Nismo kupili INU, premda je obećana. Isti taj Sanader otvarao je i most za Pelješac više od nekoliko puta. Otvarao je i cestu za Križevce. I svi su veselo pljeskali.
Andrej Plenković obećao je most za Krk. Ne običan most, nego dvostruki, dvokatni, željeznički i cestovni.
Pa će se vlakom moći na Krk.
Dakle, još jedan Most od Nigdje do nigdje. Dovoljan za prevarit budale. A svrha svega je samo predizborna prevara.
A vlak od recimo, od Zagreba do Varaždina vozi samo dva sata i sedamnaest minuta. Za to vrijeme brži biciklist dođe iz Zagreba u Varaždin. Kad Plenkovićev vlak dođe u osobnim automobilima, demontiran, pa kad ga montiraju i zašarafe i polože na prugu i dođe do Krka, stati će. Jer tamo nema pruge. Slijedeći vlak će voziti kraće, samo do prethodnog vlaka. Nema veze-. Glavno da imamo most za vlak.
Valjda zato i rade dupli most. Pa će se vlak do mosta prevoziti u automobilima i kamionima, onda će se tamo montirati i postaviti na Most Andreja Plenkovića, onaj željeznički dio, pa će se voziti parsto metara.
Baš pravo hrvatski
Kao što imamo i most kod Karlovca. Vukelićev most. Gradnja mosta na rijeci Korani kao dio brze ceste Mostanje – Vukmanićki Cerovac počela je u siječnju 2007. Radovi vrijedni 48,16 milijuna kuna (bez PDV-a) završeni su u previđenom roku, u rujnu 2009. No, i devet godina nakon toga ni s jedne strane mosta nisu sagrađene ceste, odnosno od planiranih 6,2 kilometra brze ceste sagrađena su dosad samo ta 304 metra mosta. Vukelić, ministar koji je svoj zavičaj počastio rugobom bez svrhe, na žalost, umro je na slobodi. A ne tamo gdje mu je mjesto.
I sada svi mediji poput papiga ponavljaju vijest dana. Sagradit ćemo još jedan most. Jedan je izgrađen, na Pelješac. Pa kad bude i ovaj gotov, onda će Andrej Plenković biti Andrej Mostograditelj Plenković.
Što će na to reći ekipa iz Mosta, ne znam.
Problem je Andreja Plenkovića što je HDZ dugo na vlasti. Sve prevare i laži su već ranije ispucane. Potrošene.
Ali znam što će reći oduševljeni građani, kratke pameti, ali puni domoljubnog zanosa. Oduševit će se što će vlakom moći prema Krku. Do vlaka koji stoji na mostu i čeka da se napravi pruga po Krku. Pa će glasati za još jedno lažno predizborno obećanje.
Sreća je da Plenković nije kupio INU ono kad je predbožićno obećao. Pa je ostalo novca za napravit most.
Predizborni pic.twitter.com/8p1UbNEaZw— Spectator (@SpectatorHR) January 3, 2024