Jesu li oni kojima se dosudi duševna bol, duševni bolesnici, s uvjerenjem?
Javno izgovorena riječ jebena je stvar. Ostane memorirana negdje ganglijama Googleta, možda čak i mutavi Bing, koji u šumi drvo pronaći ne može, zapameti što si javno sraćkao. Ondak te neka budala, za koju si izjavio da je budala, tuži sudu, a sudac ili sutkinja budali dosudi par desetina tisuća kuna na ime duševne boli. Jer si ga outao. Otkrio si belom svetu da se radi o budali.
To što ga je presudom outao sudac ili sutkinja, koji ga doduše presudom nisu proglasili budalom, nego čovjekom koji pati od duševnih boli, duševnim bolesnikom, to se ne računa. Računa se samo lova koju je sud dosudio nesuđenoj budali, a u stvari duševnom bolesniku. Da se tješi što je duševno obolio.
Zapetljano, kaj ne?
Nedavno je sud dosudio Damiru Škari 30.000 kuna zadovoljštine, jerbo su pisali o njegovim seksualnim zlostavljanjima. Da bi desetak dana kasnije isti taj Damir Škaro bio osuđen na robiju. Radi seksualnog zlostavljanja. Što misliti o takvom sucu koji mu je dosudio odštetu? Ja mislim.
Ali nisam lud napisati što mislim.
Tri desetljeća nam suci svih mogućih nivoa, od onih koji sude u nekakvim ispostavama nekakvih sudova po nekakvim selendrama u kojima pogoduju lokalnim moćnicima za rezervoar benzina, čemu sam osobni svjedok, do onih nalickanih u togama koji se šećkaju Ustavnim sudom, pa i oni koje visoka flora na tepisima u zgradi Vrhovnog suda škaklja po jajcima dok hodaju, svi nam oni sistematski, savjesno, pedantno vuku špagu kroz uši.
Jebali nas u zdrav mozak.
Uistinu se ne mogu sjetiti makar i jedne presude za koju sam unaprijed, makar od oka, mogao procijeniti koliko će nekog lopova, pedofila, pijanog i drogiranog vozača koji je automobil pretvorio u smrtonosno oružje, rebnit.
Kad sam siguran da će lopov zaglevit robiju, evo nekakvog rada za opće dobro. Uopće, radi se o poprilično čudno nasađenoj družini s nekakvim čudnim poimanjem morala.
Rečmo, ufate ministra u krađi. Ministru godine prolaze li prolaze dok uopće dođe na sud. I onda mu dokažu da je krao. I osude ga na rad za opće dobro.
Pa pička mu materina, svaki ministar u svakoj vladi u svakoj državi mora radit za opće dobro. To je bar jasno i neosporno. Ali, kod nas je drugačije. Prvo radi za sebe i stranku, kad se nafato love dovoljno da pet generacija iza njega može lagodno živit, onda ga osude da za opće dobro guli krumpire. Da radi za opće dobro. Za moje dobro?
Jebali vas krumpiri. Ja ih znam guliti i sam. Zašto baš krumpiri, najjeftinija klopa? Zašto ne teletina?
Milion je tu pitanja. Pitanje je i pomaka u moralnoj vrijednosti. Sudaca naravno. Tipa koji je morao čuvati državu, a nije je čuvao nego je krao, osudiš blaže nego lopova koji je krao paštete u Konzumu, u butigi koju će vjerojatno morati vratiti budućem premijeru, predsjedniku stranke K+. Stranke koja već ima 0,99 članova.
Oslobađani su na sudovima đeneralski sinovi, koji su svakako trebali trpit guženje u zatvoru desetak godina, jerbo su drogu čuvali za Toma Forda. Kojeg niko upoznao nije. Niti pozvao na saslušanje. Pisao sam o mamlazu koji je suđen na zatvor, a sutkinja nije dozvolila saslušanje svjedoka obrane. Treba li spomenuti presude suca Milanovića iz Gospića, jedinog za kojeg znam da je dobio cipelu, o ličkom rukovanju. Ili višestoljetnom ugnjetavanju Hrvata, pa je osudio nekakvog tipa jerbo su njegovi čukun i pra pra djedovi ugnjetavali Hrvate?
Ovaj je sudac u Gospiću dobio cipelu. Onaj u Osijeku je dobio cipele. A sudac je. I nikome ništa. Osim što ima lijepe cipele.
Kakvih je su sve debilana bilo?
Jel Branimir Glavaš osuđen ili nije? Kakav je njegov status? Kakav je status Horvatinčića i sutkinje Šupe? Jel završio školu u Švicarskoj ubojica djevojaka koji je pušten jer je iz bolje obitelji. Zna li se što je sud poduzeo da otme presuđenih 5.000.000 EUR-a od onog tipa Ježića koji je drukao Sanadera, a krali su zajedno?
Sjećate li se i jedne presude, osim presuda poštovane gospođe Ike Šarić, da niste u sebi opsovali i nešto prokomentirali?
Na što liče presude sutkinje koja sudi kradljivcima nakon što se vrati iz krađe iz C&A ?
Jebate da je bar Huga Bossa krala, a ne Gilberto.
I jučer u Osijeku vuzmica. Veselo je u vatri pucketao BMW Q6, ne znam da li je vrijedan, ali košta oko milion kuna.
To vam je mili moji, ako imate plaću od soma eura, lova koju zaradite za petnaestak godina, bez jesti, piti, pušiti, švalerisati se. Samo slaži na hrpu. Petnaest godina. Taman od svojih plaća kad skupite lovu za Q6, već će biti Q11.
Vuzmica koja je veselo pucketala bila je u vlasništvu sutkinje u Osijeku. Gospodža kaže da nije iznenađena. Jebate, ko da joj aute pale svaki dan. Pa se navikneš.
Danas se u javnosti pojavila i prijetnja, neuvijena, jasno izrečena riječima:
Svi koji djeluju u javnom medijskom prostoru morali bi biti svjesni posljedica svojih izjava kada govore o sucima.
Prijetnju je izrekla udruga koja se zove Vrana vrani oči ne kopa. Udruga sudaca prijeti, kako je i red, bez suđenja posljedicama svim onima koji s poštovanjem ne pišu o liku i djelu ekipe koja je građanima ubila vjeru u poštenje.
Davno.
Nisam ni ja iznenađen da sudac vozi BMW Q6. Nisam. Ni malo. Više bi bio iznenađen da je zapaljena Škoda Octavia deset godina stara, druga ruka, auto kakav vlzi velika većina Hrvata. Koji mogu očekivati tešku ruku pravde, ako ikada dođu na sud. Nek se zna za koga je pravda.
Samo za nas. Jer, ne poznajemo Toma Forda, jer smo samo obični građani.
