Privi pravi, ono baš pravi kompjutor kupio sam 1992. godine. Pred trideset i jednu godinu. Od onda je kroz moje ruke prošao šleper kompjutora, laptopa, tableta i mobitela. Postao sam freak.
Po svemu sudeći biti će i dalje.
Razmazio sam se, takva je bila prilika, pa sam naučio na maksimalni informatički komfor. Superbrzi strojevi, a i vizualni doživljaj značio mi je oduvijek puno. Nekak sam sav, kak kaže moj frend Mirek, picajzlast.
Jebeni perfekcionist, nikad zadovoljan.
[blockquote align=”none” author=”iznova”]U tih trideset godina ovladao sam i programskim jezicima, bilo je i vremena kad je pala neka kinta sa strane radi izrade nekakvih aplikacija. Ali, bilo je to davno. U vrijeme kada je Bog hodao po Zemlji.[/blockquote]
Ali, priznam, nikada nisam naučio kartati na kompjutoru, tabletu ili telefonu. Osim Minesweepera, igrice koju nisam igrao više od tri ili četiri puta u životu, ništa nisam igrao. Jedino na tablet koji put odigram Mahjong i Monumet Valley.Spectator o fer tržišnoj utakmici
Totalni dibidus za igre. Igre su za mene prestale davne 1983 ili 4. u trenutku kada sam u igrici Elite dosegao rang Elite. Commander Jameson postao je Commander Spectator ili kako li se već zovem.
Ali, puno vremena provodim uz kompjutor. U vrijeme dok sam radio, odmarao sam se uz Excel. Kao što se mnogi odmaraju uz Sudoku. Ja sam radio tablice za svašta.
I brojanje golubova, i statističko predviđanje uroda maslina. Excel je uvijek bio upaljen. Radim, kad sam gotov, šminkam tablice. Pogledam i zatvorim stranicu bez sejvanja. Jer, sutra ide nova. Volio sam to bezgranično. Relaksiralo me. Relaksiralo me i pisanje. Pisao sam puno. Jako puno. Napišem, pročitam. Zatvorim. Ne sejvam. Pišem sebi za dušu. Nema područja u kojem se nisam okušao.
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene.
Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene.
Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.
Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja.
A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…
Jutros u kafiću, prvi red do mora. Frend koji boluje od Dinama, vrlo glasno izražava bojazan o tome ima li stadion u Osijeku semafor koji može prikazati dvocifreni rezultat.
Bojim se da ga sutra neće biti na kavi.
A baš je njegov red za platiti.
Jebi ga.
Govoreći o ekocidu, miinstar Fabijan kaže: "Među prvima smo u EU koji će imati takvo kazneno djelo".
Pa to je i normalno, Europi to ne treba, oni tako svoj opasni otpad izvoze u Hrvatsku (HDZ).
Nadam se da ću poživjeti još desetak godina, pa da doživim trenutak kad se pojavi vijest da je EK donijela paket mjera za pomoć Hrvatskoj, paket kojim bi se ublažile teške posljedice vladavine HDZ-a.
Blagotvoran utjecaj vode antimonovače na Benkovčane
