Što je više istina i laži drug Tito nam je miliji i draži.
Pisalo je stiropornim rezanim crvenim slovima, pribijeno pribadačama na zidu svake kasarne JNA.
Svakako je to jedna od prvih, ako ne i prva AGITPROP-ovska parola koju je naučio mlađi vodnik Damir Krstičević u nekakvoj kasarni u nekakvoj vukojebini u Srbiji gdje je počeo karijeru podoficira JNA.
Kada je pristupio u HV, nije poznato, postoji nekoliko datuma, o kojima se čak vode i sudski sporovi, jer je Lj. Č. Rojs izjavio da je prišao tek krajem godine 1991.
Pa je dosta grubo pitat Krstu, a di si bio 91.
Prisjetio se toga on ovih dana, jer, što više stariš, više ti se vraćaju slike iz prošlosti.
Pa je propentao misao, koju je vjerojatno par sati slagao u glavi, mučeći se oko redoslijeda riječi.
Što je više napadaju to je više hrvatski narod voli.
Tako je Damir Krstičević uskratio jednom velikom dijelu Hrvata pravo da budu ono što jesu.
Hrvatski narod.
Onom dijelu hrvatskog naroda koji se zgraža nad pjevačkim nastupima predsjednice, laktarenju da dođe do Trumpa, baljezganjima o željeznoj zavjesi, o jogurtu, otimanju cvijeća baletnom ansamblu, slikanje sa polugolim nogometašima, pjevanje gangsterima, slavljenje rođendana sa drugim gangsterima, odavanje vrhunskih tajni konzumentima usluga prostitutki koje plaćaju kokainom.
Uglavnom, mandat za gađenje.
Istovremeno, neslužbeni glasnogovornik i službeni predsjednik svemira u Hrvata, dakle HDZ-a i Vlade RH, nakon derneka i pokazivanja mišića nad jadnim stanovnicima Zagreba koji su satima čekali da se izredaju desničarske protuhe iz Europe, doživljava govnjive trenutke.
Štrajk je prosvjetara.
Koji traje već mjesec dana. Djeca ne idu u školu, prosvjetari oće lovu.
Koeficijente.
Oprostite, ne znam ni sam što više oće.
Ali oće.
Evo sada im nude, a oni neće.
Jer žele zaštitu digniteta, na pravo na bolji život…
Jer im lova uopće nije cilj.
Napominjem, govorim i pišem o vođama štrajka, nipošto o onim izmanipuliranim nastavnicima koji plave veze sa politikom nemaju.
Sve je to viđeno. Davno.
U Njemačkoj nakon Prvog svjetskog rata.
Potpuno isti uvjeti, potpuno isti zahtjevi.
Za koje znamo kako su završili.
Diktaturom nacionalsocijalista.
Kada su štrajkovi, ne treba izlijetati pred rudo sa podrškom ili osudom.
Valja pažljivo sagledati, tko, koga, zašto, kako, gdje i kada.
Jebe u guzicu!
Ja sam sagledao.
Dosta je dugačko obrazloženje, ali da ga skratim, ono zdravo seljački.
Dakle, aktualni političari ljevice, (SDP) ovih dana svršavaju na štrajk. Što je indikativno, svršavaju na štrajk istovremeno sa Mostom.
Koji je ideološki točno 180 stupnjeva daleko od onoga što bi trebao biti od stranku koju čine ljevičari.
Ali odavno SDP ne čine ljevičari nego ljevaci.
Političke trube nesposobne sagledati dosta jednostavne činjenice.
Dakle, imamo jednadžbu, probajte je riješiti:
(odgovor je naveden na kraju teksta)
Ako štrajk podržava Most + vjeroučitelj poznat po nazadnjačkim stavovima, + inicijativa Kreše Severa + prijem kod Kolinde, gdje je u cijeloj priči Opus dei / Željka Markić?
Nevjerojatna su mi izdrkavanja poznatih novinarskih pera, kojima sve to nije ništa čudno.
Osim dakako Nevena Barkovića koji odavno shvaća igru.
Da je sve ovo samo uvod u politiku žešće ruke, uvođenje čvrste desničarske diktature, čija će prva žrtva biti Andrej Plenković.
Prvim žrtvama u ratu dižu se spomenici.
A stotine tisuća žrtava koje slijede nakon njega, ostaju bezimene.
Ne postoje.
Još će im jednog dana nekakvi šlager pjevači i kosti iskopavati.
Odgovor na pitanje : Opus dei / Željka Markić su u organizacijskom stožeru, skriveni u posebnoj prostoriji iz koje vuku sve konce štrajka i događanja naroda!
