Kost u želucu
Sjedim i ljenčarim. Radio, koji me svako jutro budi, ne gasim. Jerbo imam kost u želucu, a noge na stolu, a tablet i zvučnik udaljeni dobrih metar i dvadeset centimetara. Pa ko bi ga ugasio? Morao bi se sagnut, a kost…
Dakle, ljenčina. Fjaka me udarila u tikvu. Tijelo izbodeno muhama ce-ce, cijeli roj je bio. I sad, ja sam kao takav, bespomoćna žrtva fjake i napada roja muha ce-ce, postao žrtva radija. NI kroz prozor ga ne mogu bacit poput nekad Jure Stublića, iz vremena kad ga je valjalo slušat, valjda jer nije tikvu vezo maramom da pokrije ćelu.
HR Prvi
Cijelo jutro emisija za emisijom, HR Prvi je neumoran. Red glazbe red reklama. Razmišljam da ih prijavim onoj nekakvoj agenciji, jer brate dopizdili su s reklamama.
Red mjuze nekakvog nemaštovitog urednika koji je čuo da je umro Massimo, pa sada između dva spota pušta da mi Massimov plač dopire, barem pet puta na dan. Ali, spotovi.
Reklamni spotovi na HR 1. Savršeni marketing. Skoro da i ne može bolje.
Završi Massimo i onda počinje reklamni spot. Javi se jedna glumica i brbonja u spotu da su neki dan nakon trideset i kusur godina otkrivene neke grobnice poginulih branitelja, naravno da je odmah došla rodbina koja godinama pali svijeće u prozorima, jer im sin, otac, brat, suprug groba nemaju. I onako tužne i očajne, najviše je tronuo dolazak predsjednika Vlade RH. Hajla Selasija Andreja Plenkovića, cara Hrvatske i Schengenskog portira.
[warning]Upravo kao Hajle Selasije koji je sa sobom uvijek vodio lava, ON je došao s medvedom.[/warning]
Onda opet red glazbe, nisam čuo koje, jerbo sam glumici koja je nekakva državna opajdara, prostitutka koja svoju čast i moral prodaje za budžetsku plaću da bi nas jebala u mozak, jebao sve po spisku. Pa ljudi su poginuli, otelo im živote, smijeh s lica, otelo im pravo da imaju obitelji, majke, sestre i kćerke su ostarjele čekajući vijesti o njima. I onda pronađu u nekakvoj rupi u ilovači ono malo što je ostalo od njihovih života, nadanja i planova. Otkopano u blatnjavoj Slavoniji. Uplakane majke i sestre, kćerke, sinovi, braća očajno gledaju u komade kostiju na kojima su slijepljeni komadići trulih traperica, a onda se pojavi konvoj blistavih limuzina.
Otkrivene nove grobnice. Došla ožalošćena rodbina, kojoj je u svemu tom jadu najdirljivije bilo to što je došao predsjednik Vlade.
Sere i petlja nekakva dužnosnica na radiju.#ejebemtimater
— Spectator (@SpectatorHR) February 28, 2023
Onda se šaptom proširila vijest: Dolazi nam car!
Pojavio se Andrej Plenković, pune titule: Car Hrvatske, Schengenski protir i vrhovni zapovjednik SMS prepisaka.
Hrabro korača kroz blato, ne štedeći skupe cipele, kao što je devedeset i prve hrabro koračao tepisima ministarstva, a očajne majke, sestre, kćerke, braća sinovi i roditelji, kliču od oduševljenja, gledaju ga zažarenim pogledima.
Mršupičkumaterinu psujem.
To mi priča baba na HR1 u reklamnom spotu HDZ-a.
Puno je državnih dužnosnika, pa u svakoj emisiji novi i novi glumci seru li ga seru. Dužnosnici, a u stvari samo loši glumci, koje ja plaćam, na radiju kojeg ja plaćam prcaju me u mozak.
Jer ja imam kost u želucu.
Ali, sada još malo ću prebaciti na HR Sljeme jer točno u trinaest sati pjevat će, kao i svaki drugi dan Elvira Voća.
Pa da ne propustim. Jer, ja iznenađenja ne volim. A na Sljemenu iznenađenja nema.
