Sabor donosi deklaraciju o pravima hrvatskih građana u BiH. Kraj žive nam susjede koja se zove BiH!

Pijem kavu u gradu. Stol do mene jedan saborski zastupnica, nije bitno koji, ali iz vladajuće većine.

Small talk, sa stola na stol, kaže da je izašao popiti kavu, jer mu treba.

Čita Deklaraciju.

Načuljim uši, odma mi se pred očima pojave Zekanović, Markićka, Nedrk, generali i sva ostala antideklarativna čeljad.

Ma znate, počinje u Saboru čitanje PRIJEDLOGA DEKLARACIJE HRVATSKOGA SABORA O POLOŽAJU HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI I EUROPSKOM PUTU BOSNE I HERCEGOVINE.

Pa zar BiH nije suverena država? Pitam u čudu.

DEKLARACIJA-BiH

Koji kurac mi imamo deklaracije donosit? Dobro, ja to nisam pitao  na taj baš način, premda je on svakodnevno izložen takvim izrazima, na svom radnom mjestu.

U Saboru.

Pa u toplini svoga doma malo cunjam Saborom, virtualno.

Je, prijedlog je dao Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a sa njima zajebancije nema.

Ako se njima zamjeriš, na slijedećim si izborima popušijo, I zbore i karu.

Jer je poznato već dugi niz godina da Hrvati izvan Republike Hrvatske imaju odlučujuću ulogu u svim izborima.

Na izbore uredno dolaze, kako bi glasali za organe vlasti u zemlji u kojoj porez ne plaćaju.

Ovoga ima samo u Hrvatskoj i naravno hrvatskoj dijaspori.

Ili je ipak u pitanju samo peronospora?.

Pa malo čitam.

Hrvatska je priznala BiH 07.03.1992 kao samostalnu i jedinstvenu državu, neovisnu i samostalnu.

Očito sa figom u džepu, a figa je dokazana tisućama litara prolivene krvi diljem ratišta u BiH.

Dakle, BiH je država koja ima sve organe bitne za funkcioniranje, ima i Ustav, ima sudove, policiju, vojsku.

Ma sve ima. Normalna država, e sad koliko je normalna nije na meni da sudim, jer ipak ja živim u Hrvatskoj.

Ali bi o položaju Hrvata u BiH trebao Sabor republike Hrvatske donijeti nekakvu Deklaraciju. Čitam deklaraciju, pa se sve nešto ljutim. Pročitajte i vi, zašto bih samo ja bio ljut?

Kao da srpska Skupština donese Deklaraciju (Rezoluciju) o pravima Srbau hrvatskoj.

Možete li zamisliti kakav bi to belaj izazvalo ovdje.

Skakali bi svi po redu.

Ko da im je paprika ljuta gurnuta pod rep. Otvorilo bi se natjecanje u domoljublju, koje bi trajalo barem godinu dana.

Dakle. Mi bi se bunili.

Zašto mislimo da se Bosancineće buniti? Zbog činjenice da je Vlado Šeks u Ustav Rh upisao da je Hrvatska dužna skrbiti o Hrvatima u BiH?

Što da je stavio da svaki Hrvat dnevno mora popiti litru i vodu? Bismo  li se onda toga držali ko pijani plota?

Koliko se uopće držimo Ustava, ne mi, obični građani u borbi za preživljavanje, nego Sabor, Predsjednica, policija, sudovi i tajne službe?

Nisam baš jako siguran da je Ustav RH ograničavajuća činjenica njihovom nesputanom talentu!

Dakle, ustavno je pravo petljati se u odnose druge, susjedne države.

Dobro, makar je to po meni čin verbalne agresije.

No ne sjećam se da su se takve monade u režiji Sabora događale kada je na vlasti bio doktor zagrebačkog sveučilišta (namjerno malo) Dragan Čović.

Ili je sve skupa to ipak, samo tradicionalno nadrkavanje pred izbore, zbog straha da će koji Hrvat zaboraviti ući u autobus koji će ih odvesti glasati o vašoj i mojoj budućnosti?

Zašto se, ako je briga o Hrvatima u BiH toliko velika, njima ne pošalje pomoć?

Pa im se kao stručnjake pošalju Milijan Brkić, Kujundžić, Bandić, Rojs, Mamić i Kutle su već tamo, željno ih čekaju!