Audemars Piguet.
Garantiram da za to ime nikad nije čulo 90% Hrvata. Što nije baš nikakvo mjerilo, jerbo su Hrvati poprilično zatucan narod, ponosan na svoje neznanje. Pogledajte samo komentare i statuse po društvenim mrežama, na kojima svi vrlo rado daju oduška. Domoljubi koji vole Hrvatsku više no svoju djecu, nepismeni su. Oni sumljaju, u sve, oni če se obraćunat s neistomišljenicima. A ni dragi Bog ne zna što misle, ako misle.
No, vratimo se mi našem dragom Audemars Piguetu za kojeg nikad čuli nisu zaposlenici Lidla, varioci u brodogradilištima, kopači po kontejnerima, arhivisti na televizijama, lektori u Leksikografskom zavodu, a Boga mi nisu ni širom Slavonije čuli. Osim u Osijeku. Gradu koji je u posljednje vrijeme stekao zavidan status sveučilišnog centra i gradu pravosuđa.
Na osječkom sveučilištu doktoriralo je cvijeće ekonomske misli HDZ-a. Dalmatinci se diče pomorcima koji su diplomirali u Osijeku.
E, ti visoko kvalificirani HDZ kadrovi bi već mogli znati za tog gospodina Audemarsa. Ne jer su pametni, nego više jer su HDZ.
Posve sigurno znam da gospodina Audemarsa osobno poznaje jedan od uhapšenih sudaca Županijskog suda u Osijeku.
Bio je s njim, s tim Audemarsom, u kontaktu, bliskom, ne previše dugom, ali bio je u kontaktu.
Ko kad te prevari partner, pa kaže Samo sam ga malo stavio, samo jednom. Ili On mi ga je samo malo stavio, samo jednom. (da budemo rodno ravnopravni)
Jebiga. Stavio ga je.
Zdravko Mamić, koji je lukav barem toliko kao da svakog dana jede barem dvije gredice mladog luka, naprčio je suca u svečanoj loži ružne građevine kraj maksimirske šume.
Upoznao se suca s Audemarsom.
Audemars Piguet je sat.
Čuka. Vura.
Poprilično velik, onako kao lokot, moram paziti što pišem, jer sam prije takve satove zvao Gavrilovićeva pašteta, ali Zoran Milanović mi je bahato i bezobrazno oteo izraz.
Pa da se Andrej ne naljuti bez veze. Da ne bude ljut ko leptir.
Što sudac osječkog suda, na kojem je trebalo početi suđenje Zdravku Mamiću radi u Dinamovoj loži? Ako frajer toliko voli nogomet da mora biti na utakmici, ima tribinu istok i tribinu zapad. Na tribini sjever baš i nema društva za suca, tamo je škvadra koja se sudi prekršajno, nemreš dobit Audemars Piguet, ali možeš dobit batina.
Audemars Piguet, u koji sam pobožno buljio u izlogu u ciriškoj Bahnofstrasse pred dosta godina koštao je 50.000 EUR-a. Prema pisanju portala Watchpro.com, cijene tog sata vrtoglavo rastu, pa bi sada onaj, koji sam pobožno gledao sigurno koštao barem 75.000 eura, naravno da postoje i Audemarsi koji koštaju i preko 100.000 EUR-a. Ni za te nisu čuli ni kopači po kontejnerima, a ni arhivisti po televizijama, ni lektori u Lexu.
Pola miliona kuna stavilo na ruku sucu koji će te možda suditi. Iz čista mira. Jer ga voli. Malo kurac.
To se nekad zvalo narukvica, a za narukvicu si išo na Golijanu li barem u Lepoglavu. Na više godina. Pa tucaj kamen ili nek te tucaju. Ne znaš kaj je gore.
Ondak je sudac nakon tekme ošo u univerzitetsko središte Hrvatske, Osijek, pa mu je došlo iz dupeta u glavu. Pa je vratio sat. Ili ga je netko upozorio da se to ne radi. Ako jest, taj je pametan, za raliku od suca. Ili barem pošten. Za razliku od suca.
Za pola miliona krađe, taj isti sudac bi nekog klipana osudio na tri četiri godine zatvora, uz povrat love. Ako klipan nije Drago Tadić.
Jebenica je kad o sucima moraš pisat u rubrici kriminal.
A sudija je sat uzeo, cijelim putem do Osijeka gledao je koliko je sati. Stiskao dugmiće. Slikavo ga kako mu lijepo stoji na ruci. Pa slao šojkama. Vidi što čiko ima, dođi čiki dat će tebi čiko da gledaš u sat.
Sat je vraćen s delayem od jedan dan.
Opće je poznato da Zdravko Mamić ne dijeli ruske Raketa satove, draži mu je tak Piguet.
Sudac Županijskog suda, tip koji bi po svom zanimanju trebao imati refleks i osjećaj za situaciju. Ali i savjest.
Ne ulazim u akrobacije koje će sada izvoditi meni vrlo simpatični i dragi Ljubo Pavasović, u spašavanju ovog suca.
Ali, ako ga i oslobode, taj kratkotrajni Mamićev satnik ne da ne bi smio biti sudac. Trebalo bi mu zabraniti prilaz bilo kojoj zgradi bilo kojeg suda u Hrvatskoj na sto metara. Osim naravno, ako mu se sudi, jer je da prostite samo lopov.
Ne pišem ovdje o moralu suca.
Nije mi namjera iznositi svoje mišljenje o tome. Pričam o totalnom nesnalaženju u situaciji u koju se doveo sam, samim dolaskom na svečanu tribinu maksimirskog stadiona, znajući da će tamo i biti Zdravko Mamić.
