Kuriri u tamnim odijelima, savršeno bijelim košuljama, uredno svezanim kravatama, s diskretno skrivenim federima kaj im vire iz uha, danas cijeli dan prometuju na relaciji Vukovarska – Buzin. Lagani samouvjereni catwalk zamijenio je ubrzani hod. Kožne aktovke diskreno pričvršćene lisicama za zaglavlje, sakoi malo širi u prsima vješto krojeni, skrivaju Uzije s metkom u cijevi ili pak FN P90, isto tako s metkom u cijevi. Iza zatamnjenih stakala na prozorima u ambasadama, bezbrojni agenti, špijuni, raditi će cijelu noć.
Sablasna tišina od koje se ledi krv u žilama. Ma i raketama što sumanuto letaju tamo vamo u svim smjerovima, smrzlo se govno u guzici.
Desetak agenata rasporedilo se i u samom centru Zagreba, u legendarnom kafiću Zugu, u prolazu što vodi s Iblerovog trga na Draškovićevu. Agenti stoje i u garaži ispod Importanera, hineći da nešto petljaju oko automobila, a svaki od njih u ruci drži kišobran s neobično šiljatim vrhom, vrebajući ne bi li se pojavilo koje lice od onih što su memorirali u brifing sali danas popodne.
Skoro istovremeno, možda desetak minuta kasnije, u Iranu je proglašena opća opasnost.
S minareta se više ne čuje hodža. Svi su se povukli u kuće. I čekaju. Sablasna tišina od koje se ledi krv u žilama. Ma i raketama što letaju tamo vamo u svim smjerovima, smrzlo se govno u guzici.
Svih pedesetak Ayatollah al-Uzma, velikih ajatolaha, sastalo se na brižno skrivenoj lokaciji. Isprva je bila žestoka prepirka, onda je zavladala tišina. Zaglušujuća tišina koja para uši, kida živce. Iz Teherana savršeno prikriveni agenti Mossada javljaju da veliki dio Velikih Ajatolaha, nakon što im je priopćena zastrašujuća vijest, misli da bi trenutno trebalo stati s raketiranjem svega i svačega. Jerbo, tragedija je neizbježna.
Govore tiho, a cijelo vrijeme kao da se čuje blago stenjanje, zrakom se šiti neugodan vonj što daje jednako kao kad u šetnji parkom ugaziš u pesje govno.
Ajatolasi su se usrali. Ko grlice.
Usrali su se i oni u Buzinu, pa i oni imaju problema s kanalizacijom, ko mornari na nosaču Gerald Ford. Sad je konačno otkriven uzrok nedaće koja je radi zaštopane kanalizacije onesposobila najveći nosač aviona. Usrali se svi od straha.
Mladi pomoćnik atašea za štampu u Buzinu samo je malo odškrinuo prozor da se izvjetri vonj što jednako strašno daje kao i onaj, tri i pol tisuće kilometara južnije na tajnoj lokaciji, ali samo nakon desetak sekundi u sobu su mu uletjeli agenti, strpali ga u avion i sad je već avion na slijetanju u Guantanamo Bay.
Onda je ta vijest koja je izazvala užas kod svih zaraćenih stranaka, procurila i u javnost.
Siniša Hajdaš Dončić, opak tip, mješanac Ramba i Chucka Norrisa, strogo je presjekao šutnju, dopizdilo mu to letanje raketa tamo vamo, pokazat će on njima, pizda im materina. Kome njima u čudu su se pitali okupljeni članovi sekte kojoj je on na čelu. Kako kome njima? Pa svima.
Osnovat će Radnu skupinu za praćenje krize u Iranu. Skupina ima šest članova. Situacije je toliko opasna i ozbiljna da je došao i SDP-ov lav koji spava dvadeset i pet sati na dan. Zlatko Komadina. Doveli su i mladog Švrču u očalama. Očalinko, mlad a već u društvu koje donosi za svijet sudbonosne odluke.
Skupinu čine:
- Robert Hranj, admiral u mirovini i predsjednik SDP-ova Savjeta za obranu i nacionalnu sigurnost
- Boris Lalovac, predsjednik saborskog Odbora za financije i bivši ministar financija
- dr. sc. Branko Grčić, sveučilišni profesor, bivši potpredsjednik Vlade te ministar regionalnoga razvoja i fondova EU
- dr. sc. Josip Tica, sveučilišni profesor i predsjednik Savjeta za gospodarstvo
- dr. sc. Jurica Šimurina, sveučilišni profesor i predsjednik Savjeta za energetiku
- Joško Klisović, međunarodni tajnik SDP-a Hrvatske i bivši zamjenik ministrice vanjskih poslova
Radna skupina, a nitko od njih nikada nije radio i nešto proizvodio, osim možda vječno mladog, postojane boje kose, vječno nasmiješenog Branka Grčića, manekena u pažljivo strukiranim odijelima. On je vrlo uspješno proizveo ogromne probleme Ekonomskom fakultetu u Splitu u vrijeme kad je bio dekan, ne raspoznavši nadolazeći krah Credo banke, u vrijeme kad su svi građani povlačili ušteđevine, on nije napravio ništa, a sva lova fakulteta bila gdje? Pa u Credo banci. Nije napravio ništa jer je išo kod šnajdera na drugu probu i na tapiranje.
Svaki od njih je znatno jači no što je to čuvena Tsar bomba” (RDS-220), testirana 30. listopada 1961., snage između 50 i 58 megatona TNT-a. Bila je više od 3.300 puta snažnija od bombe bačene na Hirošimu, a njezina eksplozija proizvela je vatrenu kuglu vidljivu s udaljenosti od preko 1.000 km.
Siniša Hajdaš Dončić odlučio je pratiti što se događa, a po potrebi će i reagirati. Ali, ne bojte se dragi čitatelji, ako i dođe do intervencije bilo kojeg od ovih, ili ne daj Bože sviju šest istovremeno, mješanac Ramba i Chucka Norrisa ima najveći, puno razorniji, adut skriven daleko od Hrvatske, u hodnicima Bruxelllesa.
Tonina Piculu. Eksperta za sve i svašta, prekaljenog ratnika koji će potaracati sve. Upravo kao što je potaracao Veliku Goricu za vrijeme svog mandata. A tek što bi bilo da se pokrene i sam Siniša Hajdaš Dončić?
Ne mogu to ni zamisliti, govno mi se smrzlo.
Svejedno mislim, odlukom su uranili, trebali su pričekati još samo dvadeset i sedam dana.
