Zaratilo je.
Zaratila je barunica sa brda Pantovčak, protiv baruna sa Griča.
Nervoza se osjeti na svakome koraku. kao kod đaka koji pojma nemaju ni o čemu, a moraju riješiti test o kojemu im ovisi školska godina.
Nakon što je detaljno proučila, o našem trošku, demografsku strukturu osamdesetak zemalja, u ove tri i pol godine, od dana kada je pred viđenim uglednicima, Bujancem, Mamićem i sličnim jebivjetrima položila prisegu, predsjednica je shvatila, ili je pročitala u novinama, vrag bi je znao, da je demografija glavni problem ovog društva.
Ljudi ne odlaze iz Hrvatske.
Ljudi bježe iz Hrvatske, glavom bez obzira, sa ono malo mizerne ušteđevine, vrlo često odlaze da nemaju riješen posao tamo gdje se sele.
Samo da odu. Pobjeći iz vukojebine. Iz zapišanog kutka Europe, koji je samo na par koraka udaljen od normalnog svijeta, a opet pola stoljeća dalek. U tri i pol godine mandata, uistinu se ne mogu sjetiti niti jednog dobrog poteza predsjednice, da bi čovjek rekao, „E jebi ga, ovo je dobro napravila“.Dobro, trebam biti iskren, pa priznati da se nisam zagledavao u kvalitetu polaganja pločica u onom betonskom monstrumu iz Knina.
Dakle, Totalni promašaj u Hrvata, je u vjerojatno najduljoj predsjedničkoj kampanji u povijesti svjetske politike, jer cijela njezina vladavina je samo kampanja, sa ciljem da se svidi.
Naravno ne svima. Ne niti vama, a niti meni.
Nama bi ona lagano lansirala odjeb.
Njezin brižljivo njegovan image „majke, žene kraljice“ namijenjen je upravo onom publikumu koji sluša taj pjesmuljak Jelene Rozge.
Jednom sam čuo jednom nekog rockera da mrmlja „Ako si glup i bez mozga, za Tebe pjeva Jelena Rozga“.
Ni slutio nisam, koliko je čovjek u pravu. Deliričan doček u nekakvoj vukojebini i intelektualnoj zabiti, gdje se cijela zgrada uprave mjesta, nazvana Banovina, bacala sa balkona na glavu, kada im se ukazala ta prodavačica muda pod bubrege, govori jako puno o njoj. A i o otim Vikojebinčanima.
Slobodna Dalmacija: Potpuna euforija u Banovini zbof dolaska predsjednice
U skoro četiri godine nije napravila ništa, ali baš ništa.
Svaka njezina riječ, iziskuje naknadna pojašnjenja i tumačenja, pojašnjavanja što je i ako je mislila.
Katastrofalni vanjsko politički potezi koje vuče, dovode me situaciju da se pitam, kako to da nije izazvala rat sa Amerikancima, uvrijeme kada je bila tamo ambasadorica?
Bit će zato, jer nije hvala Bogu ništa radila!
Ili na žalost, nisam siguran što je gore.
I sada se dosjetila nuditi demografski program.
Sva ova blebetanja su samo u funkciji najave paketa demografskih mjera, koje će posve sigurno spasiti državu, doduše, za dvadeset ili trideset godina, kako je danas izjavila, a do tada ko živ, ko mrtav.
Od sadašnjih političara, jedini koji ima realnu šansu tome svjedočiti, za tridesetak godina, je Joža Manolić.
Objava toga programa je 11.lipnja. Već sada se veselim, skoro kao početku Svjetskog nogometnog prvenstva.
Predsjednica, koja se kao legalistica strogo drži preporuka Venecijanske komisije, koja nalaže političarima da budu kuš i drže jezik za zubima, kada se radi o referendumima, po vlastitom priznanju nije mogla izdržat.
Poput čovjeka koji se do sita najeo graha, pa se napuvo k’o balon. Pa je mislio onako, podlo u tramvaju, stati kraj vas, nezainteresirano gledati kroz prozor i polako pustiti Tihomira, nježno, ali dugo, a onda vas prezrivo pogledati i odmaknuti se od vas, zajedno sa ostalim putnicima.
Jedni je zajeb, da nije ispao Tihomir, nego Glasnović.
Pa tako žena, majka, kraljica,po vlastitom priznanju, nije mogla odoljeti, pa se isprdila pred kamerama i mikrofonima novinara koji jedva čekaju da otvori usta, jer onda počinje pravi cirkus.
Neizostavno, svaki puta.
Pa je dala podršku održavanju referenduma, koji bi u izvršnu vlast doveo cirkusante i redikule, nimalo ljubomorna na buduću konkurenciju, a Srbima i ostaloj manjinskoj ekipi oduzeo temeljna ljudska prava, da biraju i budu birani.
Tako je danas šupljim riječima i frazetinima izbubala :U ovom slučaju, koliko je meni poznato, skupljeno je dovoljno potpisa te je i za državnike i političare bitno da uključe volju naroda. Voljela bih da volja naroda bude uključena i u druge sfere života, a građani su ovim potpisima očito pokazali da žele promjene, da se na neki način malo i protrese politički život u Hrvatskoj i političke elite. Pokazali su želju za izmjenama izbornog zakona, što je legitimno, ali su pokazali i da ljudi žele više participirati i imati veću ulogu u izboru svojih neposrednih predstavnika.
Volja naroda, pa par riječi, pa volja naroda.
Fraze od koji se povraća, slične fraze lupa jedan mladi političar u Saboru i pred novinarima, pa se svi zgražaju, a njegovi se srame.
Jebe se njoj za volju naroda. Ta tirada je bila samo uvod u glavnu rečenicu, povratak na prepucavanja o Mostovom demografskom rješenju, od kojega Plenkoviću ispada kosa.
Da je Plenković alergičan na SDP, a uistinu nema zašto biti, ona bi pohvalila SDP-ovu inicijativu, vrlo važnu za budućnost ovog naroda.
Da se poslije replike u Saboru, ima pravo na dva ispravka netočnog navoda!