Širom Hrvatske podizani su spomenici Franji Tuđmanu. Nakon svake svečanosti, kad neki član njegove obitelji ili neki glavonja hadezeta cukne onu zastavu koja prekriva spomenik, nakon što je odsvirana himna, nastaje zaprepaštenje.
Ljudi, pa spomenik je ružan.
Onda se naljuti obitelj, jer spomenik ne prikazuje Franju kakav je stvarno bio.
Pa u kamere govori njegov Sin, a kipar veli da je to to. Pa pogledajte Miru. Pa vi recite, jel to to!
Pa rasprave, pa netko napravi nekakav grafit.
Uglavnom monade.
Znate one scene kad u krimiću upadnu gangsteri kod nekakvog liječnika sa ranjenim krimosom, pa ga liječnik mora izliječit, jer ako tip koji je izrešetan ko ementaler, odapne, otići će i liječnik s njime.
U Pakao.
Što je dokaz da je Tuđman bio istinski demokrat.
U njegovo vrijeme, mogo si spomenike dizat u zrak, kako ti se prohtjelo.
Upravo tako se osjećaju kipari, koji su se u jednom trenutku svog života zajebali i odlučili radit spomenik Franji Tuđmanu.
Drhtavim rukama oblikuju model, znajući što će se desit ako ne uspiju prikazat Franju u stvarnoj njegovoj ljepoti.
Kazuju mi, da je autor onog ružnog i zastrašujućeg spomenika u Zagrebu zamolio čak i Pavla Kalinića da mu pozira, pa je spomenik ispao više Kalinićev nego Tuđmanov.
A opet ne smiješ po njemu pisat i risat.
Što je dokaz da je Tuđman bio istinski demokrat.
U njegovo vrijeme, mogo si spomenike dizat u zrak, kako ti se prohtjelo.
Valja priznat, Franjo Tuđman nije bio zgodan muškarac. Nije bio zgodan, al je bio nezgodan.
Sva ljepota njegove duše bila je iskazana na njegovom licu.
Teško je podić lijep spomenik ružnom muškarcu.
Po mojem sudu, najvjerniji spomenik Franji Tuđmanu podignut je na velikoj livadi pokraj Velike Gorice.
Podigli ga Francuzi.
Franjo Tuđman.
Zagrebački aerodrom najvjerniji je spomenik Franji Tuđmanu ikad podignut.
Autor je spomenika vješto izbjegao zamke koje predstavljaju Franjin nos,e lgendarni lijevi kut usne, srdačan i topao pogled.
A opet, djelo savršeno odiše likom i djelom modela.
Franjo Tuđman je skup.
Franjo Tuđman je neefikasan.
S Franje Tuđmana odlaze gologuzani koje je pokrao HDZ u Slavoniji, Dalmaciji, u cijeloj Hrvatskoj. Ovom nijansom, spomeniku je dano i obilježje HDZ-a, što je vrlo bitno.
Na Franju Tuđmana slijeću nogometaši Dinama nakon što su propisno natamburani u bijelom svijetu.
Na Franji Tuđmanu prokišnjava krov.
Franju Tuđmana slijeće svaki dan sve manje aviona.
Na Franju Tuđmana slijeće svakim danom sve manje avio kompanija.
Beogradski Nikola tesla ima dva miliona putnika više od Franje Tuđmana.
Franjo Tuđman postaje drugorazredni aerodrom.
Dakle, ovo su naslovi novina posljednjih nekoliko godina. Koji pišu o Zračnoj luci Franjo Tuđman.
Aerodrom je to veličanstven, kao što je bio veličanstven i projekt Hrvatska, kojeg je na stolu u nacionaliziranoj pa nemoralno optkupljenoj vili u Nazorovoj, igrajući se glinom modelirao i mijesio mijesio Franjo Tuđman.
Ili onaj projekt narisan na salveti?
Projekt je to, kojim je upravo on uveo Hrvatsku u međunarodnu izolaciju, u siromaštvo i bijedu.
Kao što sada aviokompanije koje više ne slijeću na Franju Tuđmana, dovode spomenik u izolaciju.
Projekt Hrvatska svakim danom ubrzano napuštaju pokusni kunići.
Ne znam, vrijeme je da se nešto napravi, da se situacija izmijeni.
A rješenje je jednostavno.
Promijeniti ime aerodroma u Josip Broz Tito.
Koji je ionako za sve kriv!
