Niš mi se ne da raditi po ovoj vrućini.
Pod raditi mislm, nekaj kopati, štihati, miješati beton. Dobro, priznam, to mi se ne radi niti kada je vrijeme ugodno.
Ali, telefoniranje ne računam u posao. Čak i ne volim telefoniranje. Moji su pozivi kratki, u biti oni su dogovori za nekakve susrete na kojima se onda pretresaju stvari. Danas svi telefoniraju. I portiri po noći zovu sexy telefone, penzioneri jebeju državne činovnike pitanjima, djeca telefonom lažu roditeljima da je pukla guma na tramvaju pa će doći kasnije.
Od kad je telefona, sve je provjerljivije, a informacije dostupnije, kaj ne?
Bilo bi dobro da uvaženi novinari koji puta i nazovu pa provjere prije no što pišu
Hrvatska je željna senzacija, to vam je takav mentalitet. Ako se u Zagrebu pojavi nekakva glumičica Nikad Čuo, koja glumi u nekoj turskoj seriji u kojoj se histerično deru i stalno misliš da buju se potukli, jednu od manje važnih uloga, dočekat će je mikrofoni svih televizija i portala da bi danima pisalo kaj je jela, gdje je bila.
To vam je tak kad živite na periferiji, pa se ljudi čude svemu ko njuferice kurcu. Sve u svemu, Hrvatska i nije neka strašno bitna država, više je onako, latinski rečeno cekum, slijepo crijevo. Stvar bez koje se može funkcionirati normalno.
Jučer su se sastali predsjednik Hrvatske i predsjednica Vlade Finske, dakle premijerka. Finska Andreja. S
Mi smo finiji od Finaca, a krkani
jatili se novinari ne bi li svjedočili susretu predstavnika dva slijepa crijeva. Mlada pristojno izgledajuća damica šećkala je salonom na Pantovčaku, zainteresrano gledajući neakve slike kaj tamo vise. Dok je ona razgledavala slike, as strane su poput pingvina postrojeni stajali članovi Predsjednikovog kabineta. Cijela šetnja trajala je dvije minute.
Pune dvije minute. Skoro da je to vrijeme i nedovoljno da se slika pošteno promotri. Onda se pojavio Predsjednik u pratnji jedne impresivne dame iz protokola i susret je počeo.
Ajmo pljuvat i pišat po Milanoviću bez provjere činjeničnog stanja
Društvenim mrežama, televizijama prostrujala je vijest, da je Predsejdnik države pustio Predsjednicu Vlade Finske da ga čeka dvije minute.
Nema onoga tko nije digao nogu, pa se popišao, tek da se vidi da ne voli Milanovića, da ga se srami, da je civiliziran, a da ima predsjednika čobana koji je pustio jadnu žensku da čeka.
Strašno volim procjenjivati ljude. Pa tako i Milanovića. Bio sam od samog početka skeptičan o cijelom mainstream tumačenju situacije, jer ako nekoga treba zajebati, Milanović je po tom pitanju akademik. On to radi oči u oči, ne skriva se iza nekakvog čekanja. Pa sam fino, naravno, u birtiji, izvadio bilježnicu, nalik onoj koju ima Broj jedan u Alan Fordu.
Telefoniranje
Pa okrenijo par brojeva. Ja te detalje oko protkolola baš i ne znam, meni kad neko zakasni, pošaljem ga u kurac i odem. Ali poznam ljude koji znaju. A najbitnije je znati ljude koji znaju.
To je sva pamet.
Dakle, oni pričaju na telefon, ja bilježim, pitam ako mi što nije jasno, pa kada sam sve zabilježio, evo sklepao sam u kratki tekst.
Stvarne polazne postavke
U diplomaciji postoje stroga pravila. O provođenju pravila brinu se protokoli. Kada se radi o susretu dvije osobe s vrha država, protokoli se dogovaraju o pojedinostima, naravno prije susreta, tako da nema nekakvih nesporazuma i neugodnosti, da tipovi koji su na čelu slijepog crijeva ne bi bili povrijeđeni nekim postupkom. Međunarodni protokoli razlikuju i drugačije klasificiraju predsjednike, kraljeve i careve od predsjednika vlada, premijera, bez obzira na spol.
Vratimo se na jučerašnju situaciju šećkanja salonom Pantovčaka. Predsjednica Finske kasnila je u dolasku pola sata, bila je na putu, nije kasnila namjerno, niti u namjeri da bilo koga ponizi. Kasnila je. Zamislite da je dolazila Hrvatskim željeznicama, ne bi došla do nedjelje.
Dakle, došla je na Pantovčak, kolona je prošla neometano kroz one ježeve na porti. I došla pred ulaznu zgradu, tamo ju je dočekao nekakav službenik Ureda predjsednika i otpratio u salon.
E sada, najvažnije.
Vi koji živite samo da bi podmetali Milanoviću, jebite se pa rastite.
Ali prije toga, provjerite činjenično stanje, a ne serite bez veze.