Usitnjeni led u čaši
Predamnom velika čaša, valjda ima u njoj do samog vrha pola litre, u njoj usitnjen led i nekoliko kapi vode koja je nastala topljenjem leda. Žličicom miješam led koji zvekeće. Volim taj zvuk. Zvuk svježine. Čekam da se malo vode još skupi, pa polako, da ne prospem, ispijam. Pa maleni gutljajčić kave, jerbo pijem kavu koja jedva da prekrije dno male šalice.
Baš sam se uživio. Poput malog djeteta na plaži što utrpava i prosiplje pijesak iz kantice.
Razmišljam o nečemu što sam danas čuo. Nije prvi puta, ali nakon dugo vremena. Jako dugo.
Fraza hrvatski način života.
Deseci tisuća žena – koje dominantno rade u trgovini – ovu su nedjelju prvi put mogle provesti u krugu svojih obitelji i svojih najmilijih. Tako štitimo hrvatski način života i na to sam ponosan. #hrvatskanedjelja pic.twitter.com/bFk0CCjrxP
— Davor Filipović (@davorfilipovic2) July 3, 2023
Hrvatski način života
Tu frazu spomenuo je nitko drugi nego ministar u Vladi Andreja Plenkovića, izvjesni Filipović.
Ne obraćam previše pažnju na riječi ministara u toj vladi, jer njihove misli ionako veze sa životom i mozgom nemaju. Tipovi su to koji vrlo često lažu Ljudi koji su postavljeni na položaje isključivo voljom Andreja Plenkovića, a na površini ih održavaju ruke zastupnika osuđene kriminalne organizacije, ruke političkih koruptivaca i etno sjecikesa – zastupnika manjina. I Hrelja i Zekanović, koji ionako jedino ruke i imaku. Glava im je za frizuru nosit.
Jebate, baš sam ljut. Dobro sam zagazio u najbolje godine, više-manje živim u Hrvatskoj. Hrvat sam po nacionalnosti. Rođen u Hrvatskoj.
A pojma nemam kaj je to hrvatski način života.
Što to je to Hrvatski naćin života?
Poznam dosta Hrvata koji poprilično redovito bace pogled u kontejner, ne bi li našli štogod interesantno, nešto što bi se moglo prodat i kupit kruh. Ti koje poznam su penzići ili nezaposleni, pa dobar dio dana provode u nalukavanju u kontejnere. Ostalo vrijeme sjede doma u četiri zida. Telku ne gledaju jer je nemaju.
Kontejneri, sjedenje u kući, njihov je način života. Jel na to mislijo ovaj ministar?
Cura iz susjednog ulaza našla tipa koji ulaže u nju. Nakon mnogih koji su ulagali, izgleda da je ovaj pravi ulagač. Tip, pun ko brod, ima neki veliki beemve, glavinu ko bojler od osamdeset litara, na nulu ošišan, Titanicov sidreni lanac oko vrata,. Pa dođe pred kuću, iz auta trešte cajke, a krunica obješena o retrovizor veselo skakuće pod udarima zračnih valova. Pa susjedica izlazi nabadajući ko koza nebesko visokim štiklama. Suknjica dopičnjača, ali malo kraća, a primijetio sam da joj je ispod nosa izraslo nešto što podsjeća na veliku žemlju. Sise su joj nekako jako narasle, a dupe joj je postalo jako jako veliko.
I oni žive tako i zadovoljni su. A Hrvati su. Jel to hrvatski način života?
Dvije gospodže koje žive u podrumu, povazda zaključane, ne puštaju nikoga blizu, zaključane iza sedam brava, u stalnom nekakvom imaginarnom strahu od svačega. A Hrvatice su. Žive li one hrvatski način života?
Stipo Tiket, umirovljenik od studenog 1991, sad već zreo muškarac od pedeset i pet godina, povazda sjedi u kafiću tik do kladionice, nadrkano gleda u one ceduljice. Nedjeljom odlazi sa ženom i četvero djece što ih je natuko u dokolici, na misu, odjeven u svečanu trenirku. Misnu. Pa dođe kući, odsjedi pola sata, žena ga nešto pita, on je zvekne po gubici, pa opali dvije tri djeci koja brane mamu i nadrkan ode u birtiju kraj kladionice. Popričati s dečkima o ratu. U kojem je bio punih sedamnaest dana. Sve dok bomba nije pala na susjedno mjesto, a prika odozdo mu je odma sredio invalidsku.
Umirovljenik je. Nema nikakvih obaveza. Čeka ručak koji mu skuha žena dan ranije, jer ona radi u trgovini. Radi i nedjeljom, svaku drugu. Gazda joj uredno plati rad nedjeljom. Ona voli raditi nedjeljom, zaradi nešto, a i nema šamaranja taj dan.
I tako iz dana u dan. Iz godine u godinu. Kladionica, birtija, crkva, pljuskanje, čekanje penzije. A on Hrvat, katolik, branitelj. Jel to hrvatski način života?
Antonija, gospođa koja radi u državnom preduzećetu, školovana, adekvatno potplaćena, jer na mjestima koja bi joj trebala pripast, sjede panjine koje su zaposlili rodijaci i Stranka, dolazi s posla iscrpljena kući. Kupovine na placu obavlja redovito subotom. Spremanje, kuhanje. Nedjelja, ne svaka, u stvari sve rjeđe, jer cijene rastu, povremeno ode do shopping centra. Uglavnom pogledati, nahraniti gladne oči. Jer, nema se para. Ali barem malo, da ima privid života.
Hrvatica, prava. Poznaje na desetine, na stotine takvih poput nje. Hrvatica. Žive li one hrvatski način života?
Ne znam. Ne znam što je hrvatski način života o kojem priča ministar koji je Bosanac. Koji je rođen u Sarajevu. Koji je u školu išao u Sarajevu.
I došao me ovdje učiti o hrvatskom načinu života.
Znate li vi?
