Što je slijedeće? Jaja u prahu, Trumanova jaja, UNRRA pomoć?

Svakih nekoliko godina izlazimo na izbore. Nekako, puni volje, u nadi da će biti bolje. I onda tri godine nakon izbora slušamo onoga koji je izabran da nas vodi u bolje, kako priča o nižoj cijeni jaja klase EM.

- Advertisement -spot_imgspot_img
- Advertisement -spot_imgspot_img

Otišlo je sve u vražju mater. Već dugo, doduše pokušavali su sve sakriti pod tepihom, ali tepih je puno premali, da bi

prekrio sve smeće. Počelo je kipjeti. Kao što ovih dana u lagvima po zagorskim kletima kipi mošt.

Milijarde i milijarde pokradene love, slijevaju se u džepove onih na vlasti, onih bliski samom vrhu vlasti. Svakog dana otkriva se nova afera. Produktivnost u krađama je veća nego u nekakvoj japanskoj tvornici automobila. Novine, naravno ne sve, televizije, naravno ne sve, izvještavaju nas o bravuroznim pljačkama, gledamo zbunjeno u silne nule prikazane na ekranima i monitorima. I sve je to tak. Bezveze.

Pljačka države, pljačka građana se relativizira.

Svinjarije koje se događaju se relativiziraju. Kako smo zatrpani vijestima i detaljima pljački s nezamislivo visokim iznosima, tako nas mediji, oni drugi koji o pljačkama izvještavaju tek kratko i to baš kad više nemaju uzmaka, bombardiraju s porastima svakakvih indeksa.

Ne bombardiraju nas s podacima o poziciji na popisu najkorumpiranijih zemalja, ne more nas pričama o zauzetom mjestu na popisu razvijenih zemalja. Niti o prognozama stranih neovisnih agencija i perspektivama u budućnosti.

Jer to nije važno. Sama pomisao da nekakav čovjek koji je vlasnik velike firme, točnije, suvlasnik, radi ogromne poslove s državom, a da je pri tome ministar, zastrašujuća je. Nisu samo u pitanju iznosi koji se slijevaju na račun ministra, problem su i ona vječna sitna pogodovanja koja neizostavno prate ovakve aranžmane. Naročito kad je država u pitanju. Ne bilo koja, jer bilo koja to ne bi dopustila, ali Hrvatska eto, dopušta. Još nakon svega, baja ministar zaboravi ispuniti imovinsku karticu. Za razliku od drugih, ja sam valjda jedini uz Andreja Plenkovića, koji vjerujem da je ministar Gordan Grlić Radman zaboravio ispuniti. Jer je naprosto budala. Dovoljno je pola minute ili najviše minutu gledati ministra i slupati ga. Možete zažmiriti i samo slušati. Možete i stišati ton i samo ga gledati.

Naputak:

Ovaj video možete gledati i slušati.
Ovaj video možete samo slušati, bez gledanja.

Ovaj video možete samo gledati bez slušanja.

Ovaj video svakako pogledajte, a ako imate živaca i poslušajte.

U svim navedenim slučajevima, osjećaj mučnine bit će isti

 

 

Svejedno. Tip vrijedan žaljenja zbog okrutne igre prirode, a radi poslove s državom u vrijednosti više desetina miliona, EUR-a naravno.

Rekao sam, samo Andrej Plenković i ja vjerujemo da je ministar zaboravio ispuniti imovinsku karticu. Razlika je samo jedna.

Takvi poput ovog tipa meni ne bi smjeli prići Markovom trgu ni kao turisti. Svakog dana sve sam više uvjeren da ono postavljeno na Markovom trgu nije ograda za parkirane superlimuzina Andreja i njegovih pilića. Nego kavez, da majmuni ne pobjegnu.

A kod Andreja Plenkovića takvi su ministri. Skoro pa u većini.

Balkansko muljanje sa stanovima je u genima sviju nas rođenih na ovom prekrasnom komadu Zemaljske kugle koji nastanjuju budale. Mogu ja shvatiti osnovnu činjenicu da čovjek mora negdje stanovati. A što u slučaju ako čovjek ima samo jedno tijelo. Jedno truplo. Ili je samo trupac. Mora li taj trupac stanovati u tri stana, sva ti stečena na nemoralan način. Andreju Plenkoviću, tvorcu (razlikovati molim naziv za smrdljivu životinju od pojma autor!) rečenice Čovjek mora negdje stanovati sve je to vrlo logično. Ne vidi uopće problem u svemu tome. Pa se okružio takvim ljudima. Jer nije Frka.

Dugo godina, više desetljeća radio sam u trgovini. Postoji na tisuću načina kako trgovci, oni veliki, trgovački lanci, mogu varati kupce. Provlačiti im špagu kroz uši. I vjerujte, sve ih koriste. Jer bitno je samo jedno. RUC.

Pročitajte i ovo:
Obredno pranje ruku i kupanje radi čišćenja od grijeha

Jednako tako, bahato i bešćutno odnose se prema dobavljačima. Naročito onim malim, sitnim, skidaju im gaće, ucjenjuju nekakvim rabatima, scontima, cijenom paletnog mjesta, položajem robe na polici, povratom neprodane robe. Rad s njima je rad na granici ne rentabilnosti, nego preživljavanja.

I sada su nakon razgovora s Plenkovićem te krvopije odlučili skinuti cijene. Pitanje je samo jedno. Što su dobili za protuuslugu. Jer, nemojmo se zavaravati, radi se samo o njihovoj dobroj volji. A dobre volje za bilo kakim odricanjem love oni nemaju. Garantiram vam. Znam. Iz prve ruke.

Čudno je da jedan bitan kotačić vlasti, Dario Hrebak, tvorac (opet molim razlikovati naziv za smrdljivu životinju od pojma autor!) ove vladajuće većine koja drži Plenkovića na površini, predsjednik HSLS, stranke koja u svom nazivu ima riječ liberalna, pa bi se samim tim trebala boriti protiv uplitanja države u slobodno tržište, šuti na direktno zadiranje države u slobodu tržišta. Možda zato jer je šutio kad su se odvijale sve pljačke, što je svojom rukom podržavao ministre koji su radi pljačke morali otići. Šuti ko zlatna ribica. Ni vidjeti ga nije.

A čitam zapažanja, da su neke od tih novoskinutih cijena više od sadašnjih cijena na tržištu. Neko tu nekoga.

Danima nas zamoran glas, s prizvukom neizrecivog ponosa, izvještava o novim, navodno znatno skinutim cijenama brašna, svinjskog mesa, tjestenine (nije rekao s ili bez jaja), jogurta i mlijeka. Bombardira na svim medijima, naročito onim državnim.

Jer su nam oni to omogućili.

Pri tom ne navodi da su upravo oni, jedino oni omogućili divljački rast cijena. Uz pomoć Darija Hrebaka i nekolicine besprizornika koji svojim rukama u Saboru daju podršku u rastakanju države.

Za propadanje i siromašenje društva nije kriv nitko nego Ova Vlada, Vlada Andreja Plenkovića.

Omogućila nam je to Ova Vlada, Vlada Andreja Plenkovića, katastrofalnom ekonomskom politikom, neznanjem, toleriranjem i direktnim sudjelovanjem u velikim pljačkaškim aferama.

I sad moramo biti zahvalni. Na nižoj cijeni brašna. I jaja klase EM.

Svakih nekoliko godina izlazimo na izbore. Nekako, puni volje, u nadi da će biti bolje. I onda tri godine nakon izbora slušamo onoga koji je izabran da nas vodi u bolje, kako priča o nižoj cijeni jaja klase EM. Pa di ćeš većeg jada od toga. Što je slijedeće?

Jaja u prahu, Trumanova jaja, UNRRA pomoć?
Zahvaljujući Ovoj Vladi, Vladi Andreja Plenkovića.

 


Nakon Drugog svjetskog rata Sjedinjene američke države slale su obilnu pomoć Jugoslaviji, od igle do UNRRA parnih lokomotiva. Slali su i jaja u prahu, nikad viđena prije na ovim prostorima, u narodu nazvana Trumanova jaja, u čast američkog predsjednika Harry Trumana.

- Advertisement -spot_imgspot_img
Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.

najnovije

- Advertisement -spot_img

Hrvatska kao dete kreten koje nitko ni ne spominje

Dugo godina pratim politiku. Ili politika prati mene. Sve je to interakcija, jer mi Hrvati bez politike ne možemo ni na zahod otići. Politika...

Ništa mi neće ovi dan pokvarit…

I jučer, ma i prekjučer znao sam da će mi danas biti lijep dan. Znao sam da ništa mi neće ovi dan pokvarit. Trostruki majmuni,...

Maskenbal u izvedbi USKOK-a i EPPO-a

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme dok su Sovjeti gospodarili Čehoslovačkom, probudi se Čeh Franta, pogleda kroz prozor. U centru Praga vije se američka...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Danas opet aktualno: Hrvatska, zemlja s dva stara pozdrava – Za dom spremni i Prst u prkno!

  Vječna je tema razgovora i prijepora razgovor o iskrivljenoj prošlosti. A takvi ljudi ni nemaju budućnosti. Danas se opet aktualizrala diskusija o ZDS. Pa...

Miroslav Škoro postao je pripadnik Kninske bojne, hoće li dobiti čin i spomenicu?

Postoje stvari koje me raznjupaju. Popizdim da se sav tresem. Obično se mogu svrstat u dvije riječi. Pokvarenost i zatucanost. Naravno u kombinaciji. Priznam, uistinu nisam sreo u zadnjih...

Dragi političari, bilo bi lijepo kada bismo mi mogli poentirati nad smrću nekoga od vaših bližnjih. Da smo egal!

Javlja mi se SMS-om čitatelj Milijan B. iz Zaboka, da je danas, prolazeći preko Trga žrtava fašizma u Zagrebu, u fontani ugledao crnog labuda...

Najnovije

spot_img
- Advertisement -spot_img