Sutra je veliki dan svim poštenim štovateljima NDH!

Grupa časnika nervozno je hodala ili se premještala s noge na nogu ispred Palazzo Venezia u Rimu, toga dana, 18.05.davne 1941.

Pojavila se blještava crna limuzina iz koje je izašao muškarac strogog izraza lica. Strogim vojničkim korakom podignute desnice stupao je pred paradno odjevenim talijanskim vojnicima. Uz njega omanji, debeli Mussolini, stupa kratkim nogicama, poput dresiranog praščića u cirkusu. On će samo dvije godine kasnije visjeti s glavom na dolje poput prasca na kolinju s krova benzinske stanice Esso u Milanu.

Velik je to dan za Nezavisnu državu Hrvatsku, dan u kojem će Nezavisna država Hrvatska, nakon što Pavelić spusti desnicu i primi se pera i potpiše tri ugovora, debelom Talijanu koji će visjeti poput prasca s krova benzinske stanice Esso, prepustiti velik dio Nezavisne države Hrvatske. Koja će se i dalje zvati Nezavisna država Hrvatska.

Ajme ljudi moji čuda i mirakula.

Ali to nipošto nije sve. I osamdesetak godina po potpisu tri ugovora, nazvanih Rimskim ugovorima, štovatelji lika i djela Ante Pavelića i danas slave i s toplinom u srcu govore o njemu. Čak je i ministar u Vladi Republike Hrvatske držao sliku Ante Pavelića na kaminu. Dobro, poslije se ispostavilo da nije on samo ministar nego i lopov.

Danas je tim kretenima praznik. Praznik domoljubima, kako se nazivaju, a vole nepostojeću državu. Domovina im je nestala u ognju. Dan kad je njihova domovina odustala od svojih dragulja i prepustila ih Talijanima. Njihova vjera i štovanje nedjela Ante Pavelića govore o kakvim se pokvarenim i licemjernim budalama radi.

Njihove priče o domoljublju i Anti Paveliću su samo govno umotano u lijepi papir.

Danas vam je obljetnica, a šutite ko pizde!

—

Rimski ugovori sastoje se od triju dokumenata: o razgraničenju, o mornarici i o političkim odnosima Italije i NDH. Italiji je temeljem tih ugovora pripalo područje tzv. Prve zone, koje je obuhvaćalo dijelove Hrvatskoga primorja i Gorskoga kotara (bivši kotari Sušak, Kastav, Čabar i dio Delničkoga kotara te grad Bakar i otoci Krk i Rab), kao i dio Dalmacije (zadarski arhipelag i obala od Novigradskoga mora do područja istočno od Splita, sa zaleđem do rijeke Zrmanje i Drniša te svi srednjodalmatinski otoci osim Brača i Hvara, a na jugu otoci Korčula i Mljet te Boka kotorska). Područje tzv. Druge zone, koja se protezala između teritorija Prve zone i linije Vinica–Plitvička jezera–Plješivica–Čabar–Prenj–Troglav, bilo je demilitarizirano te na njemu NDH nije smjela podizati utvrde i vojna uporišta, ni držati ratnu mornaricu. Iako je bilo predviđeno da gradom Splitom i otokom Korčulom upravlja i vlast NDH, to se nikada nije dogodilo. NDH se odrekla držanja vojne mornarice na Jadranu i gradnje vojnih građevina, osim za potrebe policijske i financijske službe. (izvor: enciklopedija.hr)