Odmah na početku radne karijere imao sam sreću naučiti jednu veliku mudrost. Mudrost čitanja Službenog lista, glasnik koji su čitali samo oni kojima je trebalo, ali ni oni se nisu trudili. Službenici više ne čitaju, sada čita narod. Pa se te novine sada zovu Narodne novine.
Dakle, ne čitaju se zakoni u Narodnim novinama onako kao što se čitaju vijesti o Sandri Africi, tim više kaj nema slika, nego se pažljivo vreba na onu magičnu rečenicu ova odredba ili ovaj zakon ili izuzev… E to čitaj, tu se nađi.
Pronašao ja rupu i uspio nakon vrlo komplicirane procedure osloboditi poduzeće carine na uvoz opreme koja služi za vojnu proizvodnju, godišnja kvota 25.000.000 dolara. Naravno, uvozili smo mi i opremu koja nije spadala pod ovo odobrenje. Pa ja osokoljen, mlad i nadobudan, predložim da sve utrpamo u rješenje, pa da ja zatražim proširenje.
Gleda me Predsjednik SOUR-a, šuti dugo i onda progovori. Ne. Ne može. Jer je to prevara. A zapamti, svaki posao koji počinje prevarom, nije dobar posao, propasti će, a ti ćeš završiti u zatvoru. Nisi krao, a biti ćeš u zatvoru.
Urezalo mi se to, duboko, To mi je postala misao vodilja u poslovnoj karijeri.
Svaki posao koji počinje prevarom, nije dobar posao. Propast će.
Ministarstvo obrazovanja pokrenulo je po tko zna koji put program koji se ovaj puta zove Cjelodnevna škola.
Cjelodnevna nastava spominjala se vrlo intenzivno i početkom ovog stoljeća u programu HNOS, ako ga se tko uopće sjeća?
Ideja je da se nastava provodi ujutro, da djeca budu u školi do 14 sati, iznimno do 14:45, nakon redovne nastave djeca bi učila, pisala zadaće, ad jeca čiji roditelji to žele imala bi izbornu nastavu.
Postoje škole, nemali broj, rekao bih, većina, u kojima u sadašnjim uvjetima cjelodnevna škola nije moguća. Prevelik broj đaka svakako je osnovni problem. Ili premale škole, točnije rečeno.
Mnoga djeca osim školskih obaveza imaju i vanškolske aktivnosti, glazbene škole, plesne škole, bavljenje sportom, a Boga mi, nemali broj djece ide i na instrukcije iz svega i svačega.
Profesori i nastavnici imaju svoje satnice, prelazak na cjelodnevno školovanje predstavlja i povećanje satnice.
Svejedno, ministarstvo je odlučilo provesti pilot projekt, ne obazirući se na sve detalje koji program unaprijed osuđuju, ako ne na propast, onda barem na nesretnu budućnost.
Pilot projekt prestati će biti pilot projektom 2024/2025 školske godine, kada bi sve škole trebale prijeći na cjelodnevnu školu. Pa će đaci obje smjene dolaziti u školu ujutro. Oni kojima bi prema starim rasporedima nastava bila ujutro, sjediti će u učionicama, a oni kojima je taj tjedan nastava popodne, sjediti će na tratini pred školom i imati nastavu na otvorenom.
Nije mi poznato gdje će sjediti učenici u školama koje nemaju tratinu, jerbo se nalaze u centru mjesta ili grada. Ali to ionako nije moj problem, postoje u Ministarstvu lumeni i Ajnštajni koji to svakako znaju. Na svako pitanje oni istresu odgovor ko iz rukava, pa se ti misli.
U petak je završio javni poziv osnovnim školama koje rade u jednoj smjeni da se prijave za uključivanje u eksperimentalni projekt cjelodnevne škole, a koja bi od jeseni i nove školske 2023./2024. godine trebala početi u 50-ak odabranih škola u Hrvatskoj.
Pred nekih desetak dana pojavila se informacija da je trideset i sedam škola iskazalo interes za provedbu programa cjelodnevnog školovanja.
Poziv je bio produžen za tjedan dana, što zbog malog interesa škola, a što zbog izmjena ranije predloženog programa.
Ma nisam se stigo ni okrenuti, kado no, jebate led, pojavi se informacija o 183 škole koje bi bile piloti.
183 kamikaza. Ma gdje su našli 183 škole mislim se?
Oli su ravnatelje i profesore puškama gonjali da pristanu na program? To mi je prvo palo na pamet.
I onda jučer izađe popis škola. Koje su izrazile interes za provedbu pilot programa.
Stotinu osamdeset i tri pilota. Kamikaza. Onda ustanovim prevaru. Pod škole pobrojane su i područne škole, razasute po zaselcima. A to su samo ispostave škola. Sramotna prevara!
Iz Zagreba se prijavila samo jedna škola. Ivan Cankar. Druge ne. Osnovna škola Ivan Cankar s nekoliko stotina đaka, samo je jedan broj među 183. Isto kao što je samo broj i pompozno nazvana Osnovna škola Sidonije Rubido Erdody – Područna škola Kolarec – Kolarec koju pohađa osam (8) đaka.
Gledam popis, smijem se. Naravno. Smijem se jer, Hrvatska je to. HDZ je to. Klasična prevara osmisljena u niskoprofilnoj marketinškoj radionici Milić & Kabok. Jedino je pravilo: Nikada reći istinu, uvijek mora biti narisana slika u kojoj su Andrej Plenković i HDZ lijepi.
I sjetim se mog dragog predsjednika SOUR-a
Svaki posao koji počinje prevarom, nije dobar posao. Propast će.
Kakvih sto osamdeset škola? Kakva ogavna laž i prevara. Pa oni broje nekakve područne škole u nekakvim zabitima, škole koje imaju manje đaka nego što u nekoj zagrebačkoj školi markira đaka u jednom satu. Ne u jednom danu. U jednom satu.
Prijavila se i Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića Senj – Područna škola prof. Bože Katalinića – Vratnik. Ta škola impozantnog imena ima tri (3) učenika.
Dva manje od broja učenika koji sada u ovom trenutku kriomice puše u zahodu u Osnovnoj školi Cvjetno naselje.
Ma sramite se. Od koga vi radite budale? Od građana ili samo od nastavnika i profesora? Bojim se da ovaj puta od građana.
Jer od profesora radite budale već dugo.
Objavom brojke 183 škole pokazali ste samo jedno.
Što mislite o građanima i svojim učiteljima i profesorima.
Misle da smo budale koje prevaru neće uočiti.
