Sjećate li se vremena kada je u ovom propadajućem društvu, tadašnji predsjednik Davor Bernardić, procijenio da je u tom trenutku, najvažnija briga vodeće opozicijske stranke, SDP-a, bila borba za satiru.
Pa smo čitali da je Zagreb lijep po kiši. Gledali smo u Saboru, kako stameno stoji i dostojanstveno šuti fiksirajući Plenkovića ko zmija žabu, da bi nakon desetak sekundi dostojanstveno i znakovito pitao: Gdje su pare, gospodine Plenkoviću?
Bitka za satiru bila je vrlo važna za poboljšanje standarda naroda kojeg u opljačkali lopovi iz HDZ-a i sjebali nesposobnjakovići iz SDP-a.
Jučer se u Saboru trkeljalo i pišalo u vjetar oko uvođenja mjera koje debelo krše građanska prava sviju nas.
Jučer se na neki način branio Ustav, kakav je da je, ali je Ustav.
Glavni pravni dokument Republike Hrvatske.
Maštam i zamišljam sebe kako stojim u sabornici u tom važnom trenutku, obrani Ustava pred onima koji njime brišu cipele, u trenutku kada je svaki glas važan!
Uspravno i dostojanstveno u potpunoj tišini.
Šutim desetak sekundi i gledam u čovjeka ko zmija žabu.
Pa progovaram, ozbiljnim glasom, glasno i jasno: A gdje Ti je Bernardić gospodine Grbin?
Toliko o novom SDP-u.
Dok se branio Ustav, Bernardić se veselio na Sljemenu!
To što birtija radi, a ne bi smjela, to me se ne tiče.
Čak ni što saborski zastupnik pije vino ili čaj u birtiji koja ne bi smjela ne bi smjela raditi, ne tiče me se.
Pio je i onaj iz Vukovara.
Ali, on je dao ostavku!
