Zastava na reveru vijori na vjetru, jer Vili Beroš je uvijek u akciji.
Omanji debeljuškasti muškarčić, ponosno podignute brade, onako, malo musolinijevski, kao da pokušava gledati u oči sugovornika koji je viši od njega. Uredno izbrijan, na reveru mu se koči zastava, hrvatska zastava koja vijori.
Vijori na vjetru, jer Vili Beroš je uvijek u akciji. Uvijek dostupan novinarima, pristojan, zahvaljuje na pitanjima, premda je zahvaljivanje na pitanjima stari seljački trik, koji stvara privid uljudne osobe, a daje ti par milisekundi da smisliš odgovor. Pravi prvoligaški PR savjetnici zabranjuju svojim pacijentima da ga koriste, jer je štos odavno pročitan. Ali, stvar pali kod seljačina i krkana, nepristojnih, kojima je čisto comme il faut vidjeti nekog onak, baš pristojnog. Kaj ne?
Seljačkom triku ga je naručio Drenislav Žekić, nekadašnja televizijska njuška, a sada savjetnik za PR, inače dobar prijatelj Vilija Beroša. Danas se više isplati biti dobar prijatelj Vilija Beroša nego recimo profesor matematike na školi u Patkovcu.
Vili je znan kao čovjek koji voli svoje prijatelje.
Pomaže im. Tko bi rekao da u onom malešnom tijelu ima toliko širokogrudnosti? Za nauk Zahvaljujem Vam na pitanju, svom prijatelju i savjetniku Drenisalvu Žekiću platio je 600.000 kuna. Točnije 596.000 kuna. Iznos koji je tri puta veći od maksimuma koji se može ugovoriti bez javne nabave, a ipak je ugovoren direktnom pogodbom. Nije bilo suvišne papirologije, nažvrljan ugovor o intelektualnoj usluzi, faktura, virman. Slatki poslovi. Najslađi. Brza lova.
Samo stotina neto plaća učitelja matematike u Patkovcu
Ne znam, ne bih htio griješiti dušu, ali radi se o samo stotinu neto plaća profesora matematike škole u Patkovcu, iznosu za koji se radi punih osam godina. Možda je i puno za PR savjet Zahvaljujem Vam na tom pitanju. Možda i nije puno, ako je rečmo, ministar nedotupavan. Bez manira. Pa ga moraš tesati i tesati, ko što se bukova greda teše i teše.
I fićfirić se isplati biti, ako poznaš Vilija
Berošev drugi prijatelj, nekakav fićfirić koji se bavi svime i svačime, a sve skupa bi se moglo podvesti pod riče butler, uvijek pri ruci ministru, pobrao je 196.000 kuna za izradu aplikacije cijepi se, koja je ubrzo postala onima koji su se upisali u aplikaciju samo aplikacija Jebi se, jerbo su ostali necijepljeni jer su se u vijugama i zavojima aplikacije netragom izgubili podaci onih koji su se željeli cijepiti i upisali se u Fićfirić aplikaciju. Indikativno je da je ta aplikacija, koja ne vrijedi, da prostite ni pizdu zdene vode, koštala samo 4.000 kuna manje od limita za javnu nabavu. Pa je naravno, ugovorena direktno. Aplikacija je napravljena u besplatnoj aplikaciji WordPress, koju koriste uglavnom blogeri, evo, čak je ni ja, jedini vlasnik i jedini financijer portala, ne koristim. Jer mi ne odgovara, pa nije džabe džabe.
Ali eto, odgovara građanima Republike Hrvatske, kojima sve odgovara, možeš ih mamuzat, jebat, tuć, krast, govorit im jebite se, možeš ih ne liječit, možeš i govorit da pišaju u lonac, ili da jedu kolače ako nemaju kruha, oni neće ništa.
Jer im je dobro. Budale koje na žalost, velika većina njih, nisu probale dobar život, život u civiliziranim društvima. Pa im je i blato i gnojnica u kojoj se valjamo posve u redu. Sretni ko praščići u blatu.
I sad ti budi profesor, a ne cvjećar, fićfirić ili Ženislav Drekić
Gospodin Vili je fina i profinjena duša. Pravi gentleman, pa kao takav, razumije se u cvijeće. Pa je nekakvoj cvjećarni iz Zagorja povjerio posao izrade projektne dokumentacije i tehničke specifikacije te usluge stručnog koordinatora-ice (Key Expert) u projektu eBolnice. Za skromni iznos 1.600.000 kuna. E, naš profa iz Patkovca bi za taj iznos pune dvadeset i dvije godine malene Patke i Patkice učio tablicu množenja. U trenutku sklapanja ugovora cvjećarna godinama nije imala nijednog zaposlenog, a 2019. godine ostvarila je prihod od tisuću kuna i gubitak od tri tisuće kuna. Čestitam svima. Od ministra, do štakora u ministarstvu koji su sve to propustili, a trebali su reagirati. Ili nisu propustili, nego su svi dobili komad kolača?
Namjerno u ovom tekstu nisam pisao o bolnim, ali i vrlo bolesnim stvarima u hrvatskom zdravstvu. Nisam pisao o broju umrlih, o tugama obitelji koje su ostale bez svojih članova, nemarom i nefunkcioniranjem sustava kojeg vodi Vili Beroš uz pomoć cvjećara, fićfirića i sličnih, uz debeli blagoslov Debelog šefa, kojem Beroš samo viri iz šala, poput Skvikija.
Čestitke HDZ-u, HSLS-u i zlotvorima iz nacionalnih manjina
Posebno čestitam Andreju Plenkoviću. Čestitam i saborskim zastupnicima koji su prošle godine, 02.06.2021. izglasali povjerenje Viliju Berošu nakon zahtjeve opozicije za smjenu. U zahtjevu je sve lijepo elaborirano, s desetinama brojki, činjenica. I katastrofalnom zdravstvenom situacijom.
Bestidnicima iz HDZ-a i HSLS-a, koalicijskog partnera, ali i osam primitivaca i koruptivaca iz nacionalnih manjina sve to nije bilo dovoljno, pa su agoniju hrvatskog zdravstva produžili za još godinu dana, do ljeta 2022. kada mu je ista ekipa koruptivaca, zatucanaca i primitivaca još jednom produžila život.
A od nemara Vilijevog sustava umiru i HDZ-ovci i HSLS-ovci, a Boga mi i manjinci. Ali koga briga za to?
Hrvatska je talac, ne nacionalnih manjina, talac je bestidnika koji manjine predstavljaju. Svi do jednoga.
Jer kako kaže Vili Beroš: Nemam običaj napuštati neobavljen posao.
Pa su ga i drugi puta pustili da posao obavi do kraja.
Do posljednjeg Hrvata!