JoĆĄ u davna vremena, dok je joĆĄ Bog hodio Zemljom, na hrvatskoj dalekovidnici, Hrvatskoj televiziji, toj, kako ju je Antun Vrdoljak od miloĆĄte nazvao, Katedrali duha, kojoj je on, kao ravnatelj uniĆĄtio duh, postojala je sportska redakcija.
Sastavljena od novinara, Mladen DeliÄ je veÄ odavno otiĆĄao, dobri Äovjek Boris MutiÄ je joĆĄ radio.
Od tada datira priÄa koju sam Äuo, a koja me ostavila zabezeknutoga.
PriÄa ide, po sjeÄanju, otprilike ovako.
Sportska redakcija je imala ĆĄefa, kako se to zove urednik. Ć ef ko ĆĄef, nema veze kako se zove, a vidjeti Äete zaĆĄto, ima veÄu plaÄicu od ostalih novinara, a i vjerojatno veÄa prava.
Pa kaĆŸe, evo, ja idem u Zeltweg prenositi Formulu jedan, ti ÄeĆĄ MiÄo u London ne finale kupa prvaka, a ti ÄeĆĄ Drago u Ć estanovce prenositi bikijadu. Äim zavrĆĄiĆĄ sa Ć estanovcima ideĆĄ u Donje Kukuruzare prenositi takmiÄenje u bacanju kamena sa ramena.
I tako je to funkcioniralo dvije godine. Onda je ĆĄef postao MiÄo, pa je on iĆĄao na Formulu jedan, a druge je slao, kako mu se prohtjelo.
BivĆĄi ĆĄef, sada je bio sportski reporter, ali mu je plaÄa ostala ĆĄefovska.
Nakon dvije godine umjesto MiÄe, ĆĄef je postao Drago, a MiÄo je postao sportski reporter, isto sa plaÄom ĆĄefa, pa je on tabanjao praĆĄnjavim Ć estanovcima.
Onda je nakon dvije godine Dragu je zamijenio Bruno, postao je ĆĄefonja, a Drago je postao reporter sa plaÄom ĆĄefa. Pa u Ć estanovce.
Dakle metodom horizontalne rotacije radnih mjesta, poznatom pod nazivom SjaĆĄi Kurta da uzjaĆĄi Murta, nakon izvjesnog broja, parnog, jer su svi bili na Äelu dvije godine, cijela Sportska redakcija se izredala na toj kurvi, koja se zove Urednik Sportske redakcije HRT-a.
U sportskoj redakciji svi imaju ĆĄefovske plaÄe, koje su si sami podigli, jer, gdje Äeljad nije bijesna, ni kuÄa nije tijesna.
Dok su se oni tako rotirali i vodili brigu o samima sebi, usput kokoĆĄareÄi, kao ĆĄto je to Äinio sadaĆĄnji glavni urednik HRT-a, Bruno KovaÄeviÄ, koji se primio obitelji KosteliÄ ko pes jeĆŸa, od njh kao brenda izvlaÄeÄi korist i za sebe, tiskajuÄi knjige o njima, televizija je polako gubila i Formulu jedan, gubila je nogomet, a prenosi bikijada i kamena sa ramena postali su udarna snaga sportskog programa HRT-a.
Danas smo po novinama zatrpani vijeĆĄÄu da je Drago ÄosiÄ, u ime HRT-a zatraĆŸio od EBU (European Broadcasting Union) karte za potrebe HRT-a, za finalnu utakmicu.
Stvar koja se inaÄe radi, tu nema niĆĄta spornog, uobiÄajeno je to u cijelom svijetu.
Pa taj EBU karte stavi u kuvertu, poliĆŸe kuvertu i poĆĄalje karte, na adresu preduzeÄeta gdje radi dotiÄni ÄosiÄ, ma nije preduzeÄe, nego je viĆĄe javna kuÄa.
Pa onda karte doÄu dotiÄnom Dragi, koji o tome da je karte dobijo, ne govori nikome, iz objektivnih razloga, jer se priprema za nadolazeÄe prijenose utakmica Svjetskog prvenstva, ispija po desetak sirovih jaja na dan, da mu ne ode grlo, ako Äe neki od naĆĄih sluÄajno dati gol.
Pa da se zadere ko da mu koĆŸu deru. Jer poznato je, da je na Hrvatskoj televiziji najbolji reporter onaj koji zna najjaÄe urlikati i rikati.
Ko i svugdje u Hrvatskoj, gdje urlatori i zagaÄivaÄi okoline bukom, najbolje proÄu.
Pa je lijepo, gospodin Drago karte smotao u dĆŸep i otputio se u Rusiju, derat se tako da ga se Äulo direktno iz Rusije do Splita.
Bez razglasa.
Karte je ponio sa sobom.
Ni na kraj pameti mu nije bilo karte predati hrtiÄu, da ih tamo podijele meÄu sobom, pa da netko od obiÄne raje, u ĆĄto Äisto sumnjam, ode u Rusiju na finale, Äime ih je uskratio za priliku da ih moĆŸda poljubi i Predsjednica Republike.
Sada dolazim do onog djela gdje Äu morati malo improvizirati.
Nije mi jasno, da li je prije utakmice, gospodin Drago nervozno hodao oko blagajni i onima koji su Äekali u redu ili onima koji su stajali sa strane, u iĆĄÄekivanju da im priÄe nekakva ĆĄvercerska ljiga, kakve su se u Jugi zvale tapkaroĆĄi, pa im ponudi kartu, koju on eto, sluÄajno ima, jer zajebo ga frend koji nije doĆĄao , pa je moĆŸe prodati, samo da se rijeĆĄi.
Cijena prava sitnica.
Dvadeset tisuÄa EURA.
Jebenih dvadeset tisuÄa EURA.
20.000 EUR-a.
Dobro valja biti iskren, nije on htio prodat samo jednu kartu. Htio ih je utopit Äetiri.
Svaka po dvadeset tisuÄa EURA.
Jebenih dvadeset tisuÄa EURA.
20.000 EURA.
Ali je FIFA uspjela kloĆĄara osujetit i blokirat prodaju karata.
Jer je prije utakmice htio je inkasirat samo osamdeset tisuÄa EURA, koliko koĆĄtaju recimo Äetiri automobila srednje klase.
I smotat ih u dĆŸep.
A radilo se ukupno o Äetrdeset karata koje je dobio, jer su ovi papci iz te EBU mislili da rade sa ozbiljnom firmom i poslali je u dobroj vjeri.
PoĆĄto je ostale krate prodavo, da li ih je uspio prodat, ne piĆĄe, moĆŸda se zajebo pa je koju moĆŸda i poklonio, ali sumnjam, naprosto istraga koju provodi UEFA I taj EBU joĆĄ nije doĆĄla do traga za ostalih 36 karata.
Za ove Äetiri jesu.
Dakle, sada poÄinje pravi kupleraj.
To ĆĄto je reÄeni Drago TapkaroĆĄ u prvi mah ispo kokoĆĄar, vrlo brzo se slika promijenila, iz kokoĆĄara je posto respektabilni lopov, koji je od ukraÄene robe, preprodajom mislio zaradit osamdeset tisuÄa EUR-a u pola sata i nije toliko bitno.
Da se odmah dogovorimo, kazneno djelo Äini motiv, namjera i djelo.
Motiva je imao , Äak viĆĄe od nekoliko, recimo osamdeset tisuÄa motiva, namjeru je iskazo, ali u djelu su ga sprijeÄili.
Bitno je da su FIFA i taj EBU, veÄ uoÄi finala traĆŸili informaciju od HRT-a, te katedrale duha i morala, o tome tko je preuzeo karte i preprodao ih, jer su veÄ imale dokaze da je, u tom trenutku u njihovim oÄima, HRT bio preprodavaÄ karata.
Ne znam da li su po nadzornim kamerama traĆŸili ravnatelja Kazimira BaÄiÄa, da li on ĆĄapÄe ono tapkaroĆĄki  karta viĆĄe, trebate kartu?  I ĆĄulja se od Äovjeka do Äovjeka.
Reakcija HRT-a je bila klasiÄno hrvatska.
Nisu reagirali, jer su mislili da Äe stvar leÄi, jer, u Hrvatskoj na ĆĄto ne reagiraĆĄ, ne postoji.
Pa Äe stvar leÄi i zataĆĄkati se. I vuk sit i koze na broju, pa Äe se opet Drago TapkaroĆĄ derat za vrijeme nekakvog prijenosa nogometne utakmice turnira sjemeniĆĄtaraca, ko koza kada joj koĆŸu deru na ĆŸivo.
DoduĆĄe ne prvoligaĆĄkog, ni europskog nogometa, jer nogomet viĆĄe ne igra na katedrali duha, sada igra Mir i dobro.
Tek su nakon par dana, valjda su ovi iz FIFE i te EBU bili dosadni ko guzice, pokrenuli internu istragu.
Od tada drug Drago ima viĆĄe-manje ugaĆĄen mobitel, povukao se iz javnosti, uniĆĄten silnim financijskim gubitkom od osamdeset tisuÄa EURA.
Ucviljenog i tuĆŸnog Dragu malkice je utjeĆĄio veliÄanstveni doÄek u rodnom TesliÄu, to vam je ako ne znate u BiH, koji su TesliÄani svojoj diki i uzoru, svom kako su rekli velikanu, organizirali njemu u Äast povodom osvojenog drugog mjesta reprezentacije iz susjedne drĆŸave, ĆĄto nas vraÄa na onaj dio priÄe o Obitelji KosteliÄ i Bruni KovaÄeviÄu.
A Kazimir baÄiÄ, po zanimanju diplomirani zet svemoÄne Ksenije UrliÄiÄ i dalje mudro ĆĄuti.
Jer zna, u Hrvatskoj, ako ne reagiraĆĄ, ne postoji.
Nema odgovornosti ni ostavke u noj drĆŸavi.