Napeto je bilo ko u filmu. Onom niskobudžetnom, ono, jedna kamera, režiser koji se muva, glumci koji su pristali glumiti za mali honorar koji će im biti isplaćen tko zna kada. Možda i nikad. Statiraju naturščici koji se nadaju da će se pojaviti makar u jednoj kratkoj sceni. Oni malobrojni su sretni ako dobiju jednu rečenicu, recimo, glumeći kronera u birtiji, pa teatralno viknu Idem pišat.
Govorim naravno o izborima, netom završenim, ne dao Bog skorih. A u stvari, treba li uopće održavati izbore, najvažnije je pitanje. Vječito nezadovoljni Hrvati biraju vječiti HDZ. Valjda im ne dolazi do glave da ta organizacija svojim djelovanjem godinama uništava Hrvatsku. Neznanjem, lopovlukom, pljačkom. Ali, Hrvati znaju bolje. Pa biraju one koji ih pljačkaju, tuku poput varaždinskog župana, pljačkaju poput cijele plejade ministara koji su svi dali obol uništavanju društva.
Prvi put u životu, kao stanovnik Zagreba, nisam imao nikakav izbor u drugom krugu. Naravno, po mojim kriterijima. Pa sam otišao na glasalište, naoružan osobnom kartom, nalivperom, i velikom crvenom kvačicom. Pa sam njome stisnuo nos i glasao. Zamisli, pišem protiv njih četiri godine i glasam za njih. Dostojno pičkice. Jučer sam bio pičkica. Sve se mislim, svakako je bilo takvih ko ja podosta. Što bi bilo da smo glasali drugačije. Vjerojatno bi Marija Selak Raspudić još držala govor, a sada je jedanaest sati drugog lipnja.
Gospođa je posve ispraznom retorikom osvojila srca i ruke koje zaokružuju čak 42% Zagrepčana. A da u kampanji ništa konkretno rekla nije, samo je tresla putanja na koje ni očekivala odgovore. Pokušala je razguziti Tomaševića hrpetinom pitanja. To joj čak i nije loše išlo, jer pokazalo se, Tomašević je kao govornik totalno nedorastao u konfrontaciji sa strojem za rafalno postavljanje pitanja. Jučerašnji govor MSR ali i izabrane gradonačelnice Rijeke pokazao je samo jedno. Hrvati u popriličnom postotku, obožavaju ljude koji im se obraćaju ispraznim govorima.
U Rijeci je pobijedila kandidatkinja kojoj je put do pobjede asfaltirao Saša Đujić, naravno uz kimanje glavom Siniše Hajdaša Dončića, jer bez predsjednika stranke nema promjene kandidata u zadnji čas. Umjesto njima mrskog Filipovića imenovali su drugaricu dogradonačelnicu koja je svoju kampanju vodila optužujući Filipovića za svašta, a bila mu je prva suradnica dok je Filipović radio svašta. Uvjeren sam da je pobjedom gospođe Rinčić HDZ stavio šapu i na Rijeku. A gdje HDZ stane, trava ne raste.
Splitom, gradom i županijom će upravljati HDZ, kako je to dala naslutiti kandidatkinja za županicu, prije svega vlaškim glasovima. I Vlaji su građani, naravno, vrlo disciplinirani, pa pobjeda u Županiji ne čudi, jer tamo osim Vlaja živi i Ranko Ostojić, čovjek koji je u punoj stvaralačko snazi u šezdeset i drugoj godini. Pa je odlučio biti županom, barem jednom u životu pobijediti, a u politici je od 1990. Taman kad su karte bile posložene da se makne piroman i spalitelj Blaženko Boban, drug Ranko je odlučio razjebati opozicijsku borbu protiv Bobana. I razjebao je opoziciju. Pa će Boban, ako bude prilike opet nešto zapaliti, kao što je zapalio set na kojem se snimala serija Game of Thrones. U Govoru jučer nije zahvali Ranku. A trebao je. Vlaji su rekao sam disciplinirani glasači, pa su u Splitu izašli na glasanje, a fetivi su igrali picigin na Bačama. Pa sad imaju što imaju. Imaju Šutu, kojem se naziru afere, imati će i Keruma. Što je dobro. Ako je dobro njima, dobro je i meni. Nek su oni zadovoljni. Lijepo je kad je raja zadovoljna.
Da nije Mira Bulja, koji se onako velik uspio progurati kroz ušicu igle i pobijediti u Sinju, izbori za Most bili bi katastrofa. Građani im ne zaboravljaju dvostruko dovođenje HDZ-a na vlast. Pa radije glasaju za original, za HDZ. Most se s godinama pretvara u ruševni mali mostić preko potoka. Pitanje je samo kad će se srušiti, obnoviti ga neće, jer nikom ne treba.
Jako me veseli pobjeda Pavličeka u Vukovaru. On je neloš čovjek, mislim da je ispravan. A drago mi je da je uspio pobijediti Domovinsku mafiju koja godinama crpi iz zadnji atom iz Vukovara. Nadam se da će te političke uši biti na slijedećim izborima potpuno istrijebljene.
Mišel Jakšić, rasterećen pritiska, jer je osigurao ogromnu pobjedu u prvom krugu, uspio je u drugom krugu. Osigurao je pobjedu SDP-ovog kandidata za župana, ali, slutim i nekim nevidljivim radnjama vrlo kvalitetno podmetnuti nogu Mladenu Kešeru u Križevcima. Pratio sam kampanju Mladena Kešera, ali ne previše pozorno, samo kad sam bio u depri, pa sam bacio oko da vidim što se tamo događa, pa da se berem malo nasmijem. Iluzorno je očekivati da jedna sredina, poput Križevaca, koja o sebi misli puno više dobro no što zaslužuju, izabere čovjeka s Kalnika. U biti, siguran sam da je Kešer i sam sebi podmetnuo nogu. Ostaje mu sada instruiranje sina kojem je osigurao pobjedu na Kalniku. I naravno, povratak na stari imidž, puštanje kose. Taman će mu narast za četiri godine.
Peđa Grbin osvojio je Pulu. Tu komentara baš i nemam. Nek Puležani vide kako će im bit. Osobno me veseli pobjeda Bambija, koji je pobijedio kandidatkinju koja se poput vlastelinke vozala u crvenom kabrioletu. Ta vožnja u crvenom kabrioletu jako me podsjeća na Bartuličinu vožnju u crvenom Ferrariju. Ništa oni naučili nisu. SDP inače sporo uči, a brzo zaboravlja. Dokazano na svim izborima.
Pratio sam jučerašnje čekanje rezultata. Sve u svemu, dvije stvari su mi bile upečatljive.
Isprazni govor Marije Selak Raspudić, za koji bi bilo puno bolje da se nije dogodio. I pobjednički i Bog zna zašto euforični govor Siniše Hajdaša Dončića, koji čvrstom šakom vodi SDP. Ravno do dna.
