Proveo sam lijep dan. Druženje s ekipom dragih ljudi u srcu Prigorja. Roštilj, odlično vino, priča, smijeh. Nekako, bilo mi je taman. Trebalo mi je malo smijeha, veselog društva. Leglo mi je ko što budali šamar legne.
I sve je bilo super, i sve je bilo za pet. Dok se nisam umoran od roštilja, hladnih gemišta zavalio u fotelju. Otvorim portale. Pao avion. Tragedija, poginuli ljudi. I oni u avionu i oni u zgradi na koji se avion strmopizdio. Neću čitat, nisam u modu.
Čitam dalje, vele da Rimac neće vratiti 179.000.000 EUR-a, koje mu je sada je to već vrlo očigledno, bespovratno darovao Andrej Plenković. Jerbo, tih taksija nema. Samo vozaju oni koje voze Filipinci. Sam sebi, ko da se radi o deset EUR-a, produljio je rok do listopada ove godine. A ni tada neće biti ničega. Što je Rimac time dobio? Još jedno ljetovanje širom jadranske obale, jerbo mu je onaj komaček bosanskog mora premalen. Sve vam je valjda jasno, ako nije, ja vam pomoć nemerem, pričekajte kraj godine.
Gledam naslov, trljam okice, pa opet gledam, pa opet trljam. Osuđena Gabrijela Žalac. Plenkovićeva vedeta. Ima i video na Indeksu, kako miješajući guzovima promiče ispod skele na kojoj radnici obavljaju obnovu fasade, bacajući tako od stupa skele do stupa skele, da sam samo čekao da se skela izvali na nju. Gledam kako baca, pa se sjetim dobrog starog Zvonka Špišića…
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
Znate, ta Gabi, to vam je ona kaj je bila ministrica, ona kaj je vozila auto soma dana, a imala je nevažeću vozačku. Pa je kao takva, bahata i bez dozvole, zgazila dijete. Pa je stajala i pred kamerama danima plakala. Narasle joj trepavice od plakanja. Dobro je da je stajala dok je plakala, jer da je sjedila koliko je pred kamerama plakala, narasla bi joj guzica. Ma znate to vam je ona kaj ima nedotupavnog brata koji ne može položiti ispit, državni ispit. A znamo kakvi nam sve debili rade u državi, svi zaposleni po partijskoj podobnosti, pa dakle, ispit koji je sastavljen od pitanja koja čak i ti debili mogu položit, on nije mogo. Pa je Gabi sredila ispit za brata, preko notorne Josipe Rimac. Ma to je ona koja je na službene narudžbe od EU sredstava krcala hranu iz zagrebačkih restorana i vozila ih kući da počasti svojtu, jerbo joj je bio rođendan. Ali, rečena Gabrijela je i kupila nekakav softver za oko13.000.000 kuna, samo jedanaest miliona kuna više od tržišne vrijednosti. I lova je plaćena. Naravno iz europskih fondova. Ti europski fondovi inače postoje da bi se potkradali, da bi se zloupotrebljavali.
Sva ta sranja, sav taj kriminal dostajao je taman da je Plenković proglasi savršenom. U povlačenju sredstava. Vidimo kako je povlačila. A mogla je i više. A nije. Ili možda je, a opet, otkriveno nije.
E, baš ta Gabrijela je osuđena. Veli tamo da je osuđena na dvije godine zatvora i da je platila 200.000 EUR na ime djelomične naknade štete. Dvjesto soma eura, naravno ima svako od vas doma skrivene u gaćama na polici ormara. Čak i oni koji, kao što recimo Gabi, ne rade. Samo okineš dvjesto soma. Doduše, mora platiti samo još 1.100.000 EUR, koliko je ukrala iz EU fondova. Pa da dođe do iznosa od 11.000.000 kuna koje je ukrala.
Unatoč tome što je 11.000.000 kn ukrala, Plenković nas je cijelo vrijeme uvjeravao da je ona baš supač. Vjerujem mu na riječ. Jer nipošto ne treba zaboraviti da je on šef zločinačke organizacije, koju čine lopovi, ali to s organizacijom se ne smije govoriti, jer je nastupila zastara. Ali se ne smije zaboraviti.
Oduvijek se kralo. Nije to patent ni povlastica nas Hrvata, šire ni Balkanaca. A nipošto nije isto ako krade komercijalni referent Hrvoje Topuzović, ili ako krade ministar. Jer, dužnost i obaveza svakog ministra je prije svega čuvati interese države. Ove jadnice, Hrvatske, koju baš oni najviše potkradaju. Pa pička ti materina i Zakonu. Onom KZ.
Članak 291. stav 1, po kojem je suđena rečena lopovica, prvakinja u povlačenju glasi:
(1) Službena ili odgovorna osoba koja iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost pa time sebi ili drugoj osobi pribavi korist ili drugome prouzroči štetu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.
Baba je ukrala oko milion i tristo tisuća EUR-a. Ako vam nije jasno, to vam je točno 1.625 prosječnih mirovina u RH. A sucima taj iznos ne spada u znatnu mirovinsku korist. Pa jebem vam mater, koliko mora ukrasti, da bi došla u zonu zapriječenih deset godina zatvora?
Otegotne okolnosti nema. Ni to što je zgazila dijete bez dozvole, ni to što je pred mjesec dana osuđena na guljenje krumpira, a Boga mi ni činjenica što je kao ministrica morala čuvati državu od lopova, a ona je krala.
Ništa mene ne čudi. U državi gdje je lopovluk ozakonjen. Sad shvaćam koliko je pred godinu i nešto malo više Zoran Milanović bio pristojan i fin kad je govorio o državnom odvjetniku, ustavnim sucima, o pravosuđu o korupciji. Mislim, siguran sam da je morao koristiti puno oštriji rječnik.
Jer riječi, pristojnih, za ovu kloaku, kenjaru u kojoj mi živimo, naprosto nema. Kenjatu u kojoj nam se i ova kenjara smije. Jer može što hoće. Sve ozakonjeno presudama.
Čitam tvit gospođe Kosor. Primijetila je da opozicija šuti. I stvarno, opozicija šuti.
Opozicija, to su vam oni pederi u Saboru koji stalno kenjaju po HDZ-u, a kad je glasanje, na primjer opoziv HDZ ministra, ti polutani ne mogu čak organizirati da budu svi do jednoga u Saboru i da glasaju. Pa da ministar prođe kroz iglene uši, jer HDZ u prednjem džepu hlača, odma do jaja drži predstavnike manjina, HSLS, HNS, i razne poluidiote koje ne valja spominjati na ovako finom portalu. Mora da im je lijepo po ovoj vrućini biti u džepu odmah kraj ušvicanih jaja. A opet, bolje nego u dupetu izvjesnog AP, jer tamo su svi članovi HDZ-a i DP-a.
A tko bi se to od opozicije mogao javiti?
SDP predano radi, udarnički na konačnom razjebavanju stranke. Nadam se da će ovaj put uspjeti!
Posmjenjivalo neke tipove, pa su im imenovali nekakve komesare, od kojih je vrlo velika većina na izborima prošla ko bosi po trnju, ne samo ovim, oni pobijedili nikad i nisu. Umjesto da izbace sve te glavonje s hlačama izlizanim na turu od valjanja po nekakvim foteljama, tipove koji dva i pol stoljeća kenjaju isto, blebeću tako da je ljude sram slušati o čemu pričaju, oni rade rekonstrukciju stranke. U kojoj će oni opet biti na vrhu. Mostovci, poraženi do nogu, skrivaju se iza Mira Bulja, nema ih, ližu rane. Jebe se njima za pravosuđe, za nas, njihova egzistencija je u pitanju. Možemosi? Sve što je izvan Zagreba njih ne zanima. I to je to. A i ne bi se šteli zamjerati A.P.-u ako se ne radi o njihovom interesu. Kaj ne?
Odavno imamo nakupinu uhljeba, sisača državnih jasala koji kako sada vidim, Bogu hvala nikad neće doći na vlast. Bit njihovog djelovanja su njihove beneficije i redovne i odlične plaće. Za sve ostalo, načuljite uši… Jel čujete? Ne? Ma stišajte telku, jel čujete sada kako im puca kurac?
I kaj bi se oni sada bunili.
Jer, kad ne znaš, kad si nesposoban, šutnja je zlato!
A kad slušam izjave Siniše Hajdaš Dončića, možda je i bolje da se ne bune na sramotnu presudu.
Jerbo me sram slušati o čemu ovaj priča.
