Urušavanje funkcionalnosti i gomilanje gubitaka u zdravstvenom sustavu, kronično nepoštivanje zakona, proizvoljno tumačenje pravnih normi i procedura, pogrešno obračunavanje plaća, gubitak brojnih sudskih sporova s posljedičnim enormnim financijskim odštetama, neprovođenje pravomoćnih sudskih presuda, institucionalna zaštita dokazanih nasilnika, protupropisno imenovanje ravnatelja državnih bolnica, ugrožavanje dobivenih europskih projekata, seksističko omalovažavanje medicinskih sestara, javno vrijeđanje novinara, predsjednice RH i političkih oponenata te socijalno diskriminiranje hrvatskih liječnika, premijeru nisu bili dovoljan razlog za razrješenje ministra zdravstva Milana Kujundžića. Premijer ga je zdušno branio, relativizirao njegove propuste i zagovarao kvalitete te u dva navrata u Saboru spriječio njegov opoziv.
Tek kad je navodni pripadnik dobrovoljačke oružane skupine Medveščak s početka devedesetih, kojeg ratni ministar zdravstva drži ratnim dezerterom, naletio na minu „nomotehničke omaške u ispunjenju imovinske kartice“, premijer mu je pokazao crveni karton. Plenković je Kujundžića, usprkos njegovoj silnoj želji da i dalje ostane ministar, de fakto potjerao iz Vlade. Prema premijerovim riječima odlučujuća je bila Kujundžićeva „nefokusiranost na šireću epidemiju koronavirusa i fokusiranost na vlastitu imovinsku karticu“. Premijer se osjetio osobno ugrožen nesuvislim ministrovim tumačenjem vlastite imovinske kartice i opravdavanjem čudnih, očito za ministra kompromitirajućih, supruginih poslovnih poteza.
Ministar je postao bivši. Nije mu presudila dokazana ministarska nesposobnost već društvena kontaminiranost koja je postala opasna za imidž i stabilnost ionako nestabilne Vlade.
Nad Kujundžićevom dekapitacijom posebno se naslađuje oporba. Poglavio su prpošni u SDP-u, u čemu prednjače bivši smijenjeni ministri Milanovićeve vlade, Željko Jovanović i Rajko Ostojić. Jovanović ga pospredno naziva dr. House, „specijalistom za muljanje s nekretninama“, a Ostojić Kujundžićev mandat poistovjećuje s protokom vode kroz bojler: „uđeš i izađeš obogaćen, ali obogaćen velikim stvarima“ čime potencira sumnju da se ministar financijski okoristio za vrijeme boravka u Vladi.
Dok je Jovanovićevo likovanje očekivano s obzirom na kronični međusobni javni animozitet praćen vrijeđanjima, prijetnjama i tužbama, Ostojićevo propitivanje Kujundžićevog poštenja neočekivano je s obzirom na sličnu sudbinu koja je Ostojića zadesila 2015.g. Tada ga je Milanović, uz iznuđeno davanje mandata na raspolaganje, eliminirao iz svoje Vlade, i dodatno ga kompromitirao riječima: „Rajko je oko mene cupkao kao vesela vjeverica dvije godine… Ostojić je od SDP-a dobio stravično puno, neopisivo puno. Dobio je sve. I u stranci i gore na Rebru. Sve je dobio. Što god je htio. Drag je meni to dečko, ali činjenice se moraju znati“.
Milan Kujundžić i Rajko Ostojić, slične životne sudbine. Oba liječnici, sveučilišni profesori, gastroenterolozi. Političari koji su u praksi provodili onu čuvenu totalitarističku sintagmu:„ne treba se držati zakona kao pijan plota“. Po sudu javnosti i njihovih nadređenih, neuspješni ministri zdravstva, opterećeni aferama, osramoćeni i „nečasno“ otpušteni iz Vlade. Jedan zbog „šlampavog“ ispunjavanja imovinske kartice, a drugi zbog nabavke CT i ECMO uređaja. Danas na poštenje poziva onaj koji se zbog deficita istog, u tišini morao iseliti iz Banskih dvora. Hoće li sutra o nužnosti detaljnog i preciznog ispunjavanja imovinske kartice lamentirati onaj kojeg je ispunjavanje imovinske kartice pribilo na stup srama javnosti i prisililo ga na napuštanje ministarske fotelje?
