Volim pogledati dobar vestern.
Meksičko selo koje teroriziraju banditi
Gledao sam na desetke kaubojaca s istom tematikom. Maleno selo negdje u meksičkoj vukojebini, bunar na prašnjavom trgu, nekoliko koza neuspješno traga za kojom vlati trave, prljavi i oznojeni klinci što trče selom. Kokoši što kenjaju svugdje. Meksikanci što hodaju s ogromnim sombrerosima, pokoja atraktivna senorita, sređena ko da je sad izašla s kompletnog tretmana, dekolte naravno malo dublji da bi se vidjela sva širina i bogatstvo duše.
Kamera sporo prelazi selom, a u kadar ulazi jašući na divljim konjima grupa jahača, prekrivena prašinom, s pištoljima pucajući u zrak. Strka na ulicama, svi traže zaklon od kopita divljih konja, čizama s ogromnim mamuzama. Ogromni oblak prašine prekriva selo.
Njegovane senorite trče tražeći zaklon dok im široka duša poskakuje u trku. Sa zebnjom gledam zabrinut, hoće li im duša u tom bijegu ispasti iz dekoltea. Ali ništa od toga.
Bijesni jahači ulaze u krčmu, ispijaju tekilu iz boce, pucaju svako malo u zrak, primaju senorite nedolično, porazbijaju sve što mogu i odu.
Uzjašu na konje i vođa se glasno prodere Slijedeći puta pripremite novac ako nećete da vam srušimo cijelo selo.
Kamera snima i lagano se kreće za jahačima koji izlaze iz neuglednog prljavog sirotinjskog mjesta. Opustošili su sve, po tko zna koji puta.
Mještani se skupljaju, vade novac, stavljaju ga u nekakvu prljavu lanenu vreću i dogovaraju se da će za taj novac unajmiti nekakvog pistolera koji će jednom zauvijek stati na kraj bandi koja ih terorizira.
Sve je to već viđeno
Sigurno ste i vi, mili moji barem nekoliko puta gledali filmove s ovakvom tematikom.
U njima je sve predvidivo, evo, nikada nisam vidio dušu neke senorite koja trči pred pomahnitalim banditima, iako se svaki puta nadam da hoću.
Svejedno, volim pogledati takve filmove. Volim takvu tematiku.
Možda upravo zbog toga volim gledati sjednice Sabora. Tematika je ista, radnja je vrlo slična, a i senoritama ništa ne ispada. Za mnoge od njih mogu reći, srećom.
PTSP uzrokovan gledanjem izvanredne sjednice Sabora polako slabi
Tko zna koliko sam puta pomislio kako je sve isto, sve što se događao u Saboru ovih dana, koliko li sve podsjeća na klišeizirani spaghetti western, u kojem grupa besramnika, gangstera, bandita terorizira, umjesto sela, cijelu naciju.
Jedina je razlika što je režija ovog filma prepuštena naturščiku, Andreju Plenkoviću, koji je cijelu radnju filma postavio na negativicima, gangsterima i otimačima, bezobraznim, neukima, ali zato vrlo bahatima, u castingu nije bilo problema, jer ima vrlo širok izbor glumaca, negativaca.
Bandite iz filma u stvarnosti je odlično odglumila družina koja se zove HDZ & Plaćenici. Prirodni talenti, kojima je uloga naprosto legla fantastično.
Je oni su otimači svega. Potiratelji svega dobrog i plemenitog. Bjesomučna iscerena lica otimača i lopova dok omalovažavaju sve što se kaže. Zapjenjene babe koje se u kasnim satima deru da nisu ukrale ništa, a jesu. Debili koji ne bi mogli biti ni dvorske lude na dvoru najsiromašnijeg kralja. Odrpanci koji su povazda pijani. Tipovi koji dane provode kod advokata, ako nisu kod advokata, onda se vucaraju po sudovima i uskocima. A u Saboru odlučuju o pravosuđu. Tipovi koji su bili u zatvoru i koji će opet u zatvor.
Pripadnici manjina koji u vrijeme svog mandata nisu zaslužili ni pizdu ledene vode. Nemaju pitanja, nemaju inicijativu. Ne zanima ih ništa. Ne smeta ih ništa što ne smeta HDZ-u. Što smeta HDZ-u smeta i njima.
Ali su najredovitiji na glasanju. Potiranju poštenja, pravde, glavni su u otimanju svake šanse za bolju budućnost.
Pogledajte im Facebook profile. Haj haj uživaj. Jedi žderi, žderi jedi. Kad ne jedu i ne žderu, onda žderu i jedu. I slikaju se s Plenkovićem. Na svekoliko oduševljenje njihovih groupies, oduševljenje kokošara koji se guraju pod njihov kišobran, ne bi li što ušičarili. Uvlače se u njihova dupeta, u njihove krevete. Ljudi nedostojni da ih se pogleda. To je njihova publika. Polusvijet.
Kakvu empatiju, shvaćanje realnosti, teškog života, očekivati od tih besramnika?
Pitanje je koliko Hrvatskoj trebaju takvi zastupnici. Pravo je pitanje, koliko nacionalnim manjinama trebaju takvi zastupnici.
Što sudske zaposlenice koje rade na sudovima u Lici, Slavoniji, Bilogori, ili u gradovima uz mađarsku granicu, žene koje imaju par stotina EUR-a plaće, žene koje su možda Mađarice, Čehinje, Srpkinje, misle o koruptivcima koji su pokazali elementarno nepoštenje. Elementarno nepoštivanje njihovih zahtjeva. Svojim zastupnicima, onima koje su izabrali, a koji ih nisu uzeli u obranu kad je trebalo.
Haj haj uživaj.
Loš spaghetti western u režiji naturščika se nastavlja.
Pretvoren u besmisleni serijal poput Policijske akademije.
Režiser nije skidao osmijeh nakon premijere filma.