Polako mi se otvaraju oči. Spoznajem i drugu stranu.
Oduvijek mislim da je velika većina HDZ ovih prvaka neškolovana i bahata gomila ljudi. Primitivna i zatucana, koja živi u uvjerenju da su primitivizam, zatucanost i bahatost prave vrijednosti.
I onda shvatim da se radi o ljudima koji su skoro jednako koliko su pohlepni za lovom, imanjima, automobilima, stanovima, kućama, tabletićima na televizorima, jahtama i gliserima, jednako tako i pohlepni za znanjem.
Točnije, ma ne za znanjem, nego za titulama.
Godine i iskustvo daju mi za pravo procijeniti ljude.
Čovjeku za kojeg sam uvjeren da je da prostite, samo ordinarna budala, koji se izražava skučeno, čiji potezi pokazuju svu raskoš intelektualnog siromaštva, ispred imena se koči titula dr. ili dr.prof.
Sve se mislim, trljam oči, ne vjerujem, jel to dr. kao doktor ili dr. kao drkadžija.
Svjedočili smo tome ne tako davno, u vrijeme kad je Kolinda bila predsjednica, njenim brojnim afinitetima, koji su je toliko zaokupljali da i nije imala baš nešto vremena biti predsjednicom države. Jedan od valjda privremenih interesa bilo je i pohađanje doktorskog studija. Smiješno mi je to bilo, jer sam na nekoliko, poprilično ozbiljnih mjesta čuo priču o njenom studiranju, o okolnostima pisanja magisterija. Čak se i spominjalo ime autorice njenog magistarskog rada, supruge izvjesnog diplomata.
Predsjednik države a studira.
Zvuči poprilično maloumno.
Ministar prosvjete postao je doktorom u vrijeme marljivog bavljenja visokom politikom, na osnovu nekakve doktorske disertacije od trideset i dvije stranice. Disertacija je bila kratka jer nije bilov remena, briniulo se za dobrobit naroda, kao i obično kad su ministri HDZ-a u pitanju.
Upokojeni nam predsjednik sa završenom trgovačkom školom postaje doktor nauka na sveučilištu u Zadru na jučer otvorenom doktorskom studiju, a sutra zatvorenom doktorskom studiju. Bumo rekli one man & one day studij.
Beskrajni konvoj kombija putovao je iz Splita u Osijek prevozeći znanja i željnih doktorskih titula HDZ ovih krkana. A kad progovore, vidiš da su to samo tukci. Ko u onoj staroj Nije bistar, ali je magistar. Sada, od Plenkovića modificirano Nije bistar, ali je ministar.
Doktor je vjerovali ili ne i Dilkan Filipović, da je stvar gora, on je opasan tip. Njemu su dali da podučava studente, da odgaja generacije i generacije ekonomista koji će slijediti njegovu ekonomsku misao. I graditi tvornice cjepiva protiv raka.
Sva sila generala završila je prometni fakultet. Čim završiš promet, imaš šanse biti general.
Doktor je, pomalo neshvatljivo i izvjesni Banožić, kojeg u rodnom kraju zovu Jaglac, a donedavno su ga zvali ministar. Doktor je posao disertacijom o floppy diskovima, a ja sam prvo računalo s CD playerom kupio 1994. Compaq. Dvadeset godina kasnije frajer piše o floppy diskovima i na osnovu toga doktorira
U vezi njegovog doktorata nije mi jasno samo jedno. Jesu li kombiji HDZ-ovaca gladuša za znanjem stajali na putu prema Osijeku u Vinkovcima pa ubrali Jaglaca i poveli ga sa sobom ili je jaglac na brzopoteni studij išao svojim vozilom. Ne vjerujem u tu verziju, jer tip uzima sve što nije njegovo, a što nije njegovo je uvijek džabe. Po njegovom moralnom kodeksu. Pa je putov džaba. Kombijem splitskog hadezeta.
Sad imamo ministra koji je student. Ili sad imamo studenta koji je ministar? Pitanje je, radi li student Anušić, preko student servisa? Pa mu Plenković ovjerava ugovor i upisuje sate i satnicu?
Ministar je to koji je prvog dana mandata pokazao pozavidnu dozu kukavičluka, uvukavši rogove pred opojnim zovom ministarske fotelje i svih beneficija koje uz to idu, pa je odmah nazvan ministar Anusić. Dobro je da je ministar obrane kukavica. Bar nebumo nikog napali. A kad nas napadnu, Minken bojna će popuniti svoje redove.
U vrijeme dok idol hrvatske vanjske politike Volodimir Zelenski zaziva rat na Balkanu, mi posve primjereno imamo studenta za ministra obrane. Ili ministra obrane koji studira.
On studira, a mi bumo se sami branili.
Pa kad nam zabunom idol hrvatske vanjske politike opet pošalje neki dron koji će lijeno preletjeti Mađarsku, a da ga Mađari ne vide pa se dron strmopizdi negdje u Hrvatskoj, a ministra od obrane nema. Jer je na predavanju iz predmeta Ritmička gimnastika, šesti semestar, treća godina i skače preko vijače.
O fakultetskom obrazovanju ministrice Marije Vučković ili ministra Gordana Grlića Radmana ne bih ni pisao. Jer ne volim pisati o stvarima za koje naprosto nisam siguran da su se desile.
Neka se ne uvrijede profesorica hrvatskog jezika Majda Burić i profesorica engleskog jezika Dubravka Šujica, o njima pisao nisam. Jer bi bilo uistinu previše
