Procurilo je iz vrha HDZ-a, da kao posljedica vrlo poljuljanog ugleda Stožera CZ, ali i nakon afere Snimka, koju je otkrio i objavio Spectator, a koja naišla na ogroman odjek u javnosti, jer je razotkrila način kako HDZ kadrovira, očekivana kandidatura za gradonačelnika Vilija Beroša, nepovratno pada u vodu.
Pažnja vrha HDZ-a usmjerena je prema Ivanu Domagoju Miloševiću, kako on sebe voli zvati, poduzetniku iz Zagreba.
Valja odmah na početku istaknuti da je osnov Miloševićevom poduzetničkog uspjeha i statusa vlasništvo iskaznice HDZ-a s niskim rednim brojem.
Domagoj Milošević, po zanimanju liječnik, nikada se nije zamarao radom toj plemenitoj struci, jer je za rana shvatio u kojem grmu leži zec.
Sve to je posljedica činjenice da mu je otac u prvom valu privatizacije, u vrijeme kad je zloglasnim Fondom za privatizaciju vladao Ivan Penić, a predsjednik Upravnog odbora bio Boro Škegro, za kikiriki kupio poznatu trvonicu vatrogasnih aparata Pastor.
Njegov otac, Radenko Milošević bio je jedan od onih ljubimaca tadašnjeg režima, kojemu je zajedno s još desetak ljudi 1994. omogućena (da, omogućena, tada se to tako radilo, na javno!) kupnja 45% dionica Pastora, iako njihova ponuda cjenovno nije bila najpovoljnija.
Predsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju koji je prihvatio lošiju ponudu, iako su postojale dvije povoljnije, bio je Ivan Penić, dok je predsjednik Upravnog odbora Fonda u to vrijeme bio Borislav Škegro.Domagoj Milošević imao je tada samo 24 godine, a direktor tvornice postao je šest godina kasnije kada je otac prenio na njega svoje dionice.
Zajedno sa sinom još jednog “velikog” hrvatskog biznismena, Danijelom Šternom, financijskim makinacijama postao je većinski vlasnik Pastora i danas ponosno ističe kako je ponosan na ono što se u Pastoru događalo zadnjih desetak godina, koliko mu je on bio na čelu.
Da parafraziram poslovicu: Onoga što pošten sud sudi, time se HDZ-ovac se ponosi.
Naime, državni su Revizori, među ostalim, utvrdili da vrijednost nekretnina “Pastora”, smještenih u širem centru grada, prigodom pretvorbe nije procijenjena na temelju cijena koje je odredio nadležni gradski ured, nego po nižim vrijednostima, što je automatski smanjilo svotu za koju se “Pastor” prodavao u privatizaciji.
Državna revizija utvrdila je da su “Pastorove” nekretnine u pripadajućem elaboratu podcijenjene za 1,2 milijuna tadašnjih njemačkih maraka.
Ipak, Hrvatski fond za privatizaciju (Penić, Škegro) dao je 1993. godine suglasnost na elaborat “Pastora”, prema kojemu je vrijednost tvrtke bila “podcijenjenih” 3,5 milijuna maraka (umjesto stvarnih 4,7 milijuna DEM).
Domagoj Ivan Milošević postaje predsjednik Uprave Pastora u travnju 2001., a četiri mjeseca poslije daje javnu ponudu za preuzimanje ostatka dionica tvrtke koje ne kontrolira. U vrijeme kada Državna revizija ulazi u Pastor, sredinom 2003., Milošević ima oko 34 posto vlasništva u tvrtki, ali s ortacima kontrolira većinski paket.
Milošević, dakle, nije bio na upravljačkim funkcijama u Pastoru kada su počinjene nezakonitosti u pretvorbi i privatizaciji, ali je iz svega isplivao kao najkrupniji dioničar i direktor.
Osim toga, Miloševićeva uprava 2001. sprovodi raspetljavanje čvora oko neotplaćenih dionica Pastora koje su od države kupovali Ladislav Biškupec i njegove pristaše, pa se tu dio dugova malim dioničarima oprašta.
Među onima kojima je Nadzorni odbor Pastora oprostio dug za dionice je i Milošević, i to, navodi Revizija, u iznosu od 1,3 milijuna kuna.
Tu je sigurno bilo posla za financijske vještake, djelatnike DORH-a i USKOK-a, koji inače podižu kaznene prijave i hapse i za manje stvari, od opraštanja višemilijunskih potraživanja.
Pogotovo ako potraživanja opraštaš i diskontiraš sam sebi.
Dakle, HDZ ulazi u bitku s pravim predstavnikom, koji je uistinu slika idu prilika stranke koja je opljačkala i uništila Hrvatsku!
