Volim provokaciju

Oduvijek sam volio provokaciju. Moram priznati, nekako mi je milije provocirati nego biti provociran, ne znam kako je kod vas, ali ja sam takav. Otvorio sam Pandorinu kutiju, a iz nje je kuljalo cijeli dan, uglavnom duhoviti komentari i primjeri. Pravilo o nepostojećem A, priče o Zadru i Zadaru, ma svašta je bilo. A samo sam pitao:

Jedno pitanje Katar – Katru ili Kataru? Hvala

Stotine reakcija. A ja, ja sam se onda kurvanjski pritajio, da bi danas konačno netko promućurno i pametno napisao, Ne zaboravimo, sve je izazvao SpectatorHR.

Hrvatska je država u kojoj je bestiđe i tupilo na vlasti.

Odavno nisam čuo onu nesretnu kovanicu društvo znanja, što je i logično jer društvo budala ne želi društvo znanja. Posve sigurno. Već trideset godina s ponosom pokazujemo elementarno neznanje pa se hvalimo da su reprezentativci kockasti, jer glupan koji ih je proglasio kockastima imao kolac iz matematike, točnije onog dijela koji se zove geometrija, za koju ta konjina vjerojatno nije nikad čula jer je, kad se učila razlika između geometrijskih tijela i likova, bio na zahodu. Na dresu nisu kockice, nego kvadrati. A cijela nacija je raširenih ruku dočekala taj matematički kretenizam i uzela ga pod svoje. Toliko o društvu znanja, koje se pretvorilo u društvo budala.

Stanje duha nacije najbolje su pokazala dva ministra, koordinirano, u istom danu.

Prvo se ministar Medved čudio ko njuferica kurcu činjenici da u društvu nema optimizma, jučer u emisiji U mreži Prvoga. Istaknuo je da Hrvati imaju sve preduvjete za bit zadovoljni. Valjda zato kaj je on ministar, faktor, potpredsjednik vlade. Medved a potpredsjednik vlade.  I još imamo i tog Andreja. I Grlića.

Orwelovski zvuči.

Da sam ja ministar u ovakvoj državi gdje krimosi rade što hoće, jer imaju državu, vjerojatno bih i ja bio optimist.

Ministar kroz zatamnjena stakla limuzine ne vidi život kakav jest. Praćene kolone voze brzo, pa je teško vidjeti kopače po kontejnerima dok poput medvjeda zavaljen sjediš na VIP sjedalu Audija, a jajca se ugodno griju kroz sjedalo. Pojma on nema kakav je život. Kao što nemaju ni gojenci kojima je on ministar, mnogi među njima su invalidi, bolesni, ali nitko od njih nije se prehladio jer je znojan vode popio.

Nemoral samo takav.

Ondak se javijo ministar kojem je zadatak provesti do kraja davno započetu misiju da Hrvatska uistinu bude društvo budala. Ministar prosvjete Fuchs, redovito fuka naciju u ono malo mozga što ga ima. Neki to fukanje ni osjete, jer mozga nemaju, a oni koji svršavaju od toga, ko ih jebe. Ministar kaže da će se utakmice represtacije gledati u školama.

Đizus. Kakva ljigavost.

Na prste jedne ruke mog frenda Pile, koji je penziju završio kao pilar, a dva piva naručuje palcem i malim prstom, jerbo mu je prste odrezala pila, dalo bi se nabrojati školovane nogometaše.

Realno, čak škola i nije bitna da bi gurao loptu. Pa će cijela prosvjetna škvadra u čast tipova koji su majstori u guranju lopte, ali pojma nemaju o Pitagorinom poučku stajati mirno i gledati prijenos utakmica. Nastava će stati. Jer igraju kockasti,  a nitko od profesora se neće sjetiti da nisu kockasti, nego kvadratni.

Jerbo bi to bilo bogohuljenje.

Saborski zastupnici države koja svaki dan propada sve više, gledati će nogomet.
U školama će đaci moći gledati nogomet, nejasno je hoće li se moći točiti pivo ili ne.

A da zaustavimo državu radi nogometa? Možda bi bilo i najbolje.

— Spectator (@SpectatorHR) November 19, 2022

Kladionice će u školama biti pod nadzorom podvodnika. Pivuše će prodavati kuharice po povoljnim cijenama, a bengalke i petarde i topovske udare neće biti dozvoljeno paliti u razredima i hodnicima, nego samo u zbornicama.

Kaže ministar da će se sati provedeni u gledanju utakmica tih kockastih morati odraditi. Dakle, profesori moraju paziti đake, u školi su, satnicu su odradili, ali će morati još raditi kako bi odradili vrijeme koje su proveli u školi. Jer su papani.

Kurac bi mu ja odradio.

Ministru na pamet nikad nije palo da naredi da se nastava zaustavi kako bi profesori i đaci gledali na primjer, Matematičku olimpijadu. Jer, kome treba znanje u Hrvatskoj.

Domoljublje je to od čega se bogovski živi. Ne od znanja.

Jer, samo budale misle da je svrha prosvjete naučiti bilo koga bilo što.

To što će prijenose utakmica za vrijeme radnog vremena gledati zgubidani i luftbremzeri u Saboru, meni je posve normalno. Čak pozdravljam tu ideju, jer da rade bilo što, bolje je nego da zasjedaju i donose kretenske odluke.

U međuvremenu je objavljeno da se u krugu stadiona neće smjeti piti pivo, a bilo je obećano da ograničenja neće biti.

Navijači, poznato je, godinama baklje i topovske udare unose na stadione da prostite u, kako bih rekao donjim tjelesnim otvorima, izbjegavajući otkrivanje na ulazu.

Sada su tamo u tom Kataru u velikoj dilemi. Bengalka ili pivo.

Čitao sam više puta da navijači na tekme šveraju baklje da prostite, u dupetu.
Sad su pred dilemom.
Pivo ili bengalke.

— Spectator (@SpectatorHR) November 19, 2022

Prva navijačica, starija varijante Ivane Knoll

Sve u svemu, priznam, počinje meni vro antipatično Svjetsko prvenstvo. Dodatno, jer tamo putuje i  prva navijačica, Kolinda Grabar, kako piše po portalima, ne još dugo Kitarović, starija i ocvalija varijanta Ivane Knoll,  to vam je ona koja pokazuje dupe u tangama po novinama. Ova starka putuje u narodnoj nošnji ko da će pjevati na Požeškom festivalu, a ne samo u svlačionici polugolim i znojnim nogometašima koji će kockicama skrivati ono malo sramotice. A i Lukašenka neće biti da se s njime napija pijući istovremeno iz dvije čaše.

Nekako sam siguran da će se repka vratiti prije no što završi diskusija o imenu države domaćina koju sam pokrenuo jučer.

Pa će se saborski zastupnici vratiti svom poslu.

Neradu i donošenju glupih odluka.