Utakmice, priznam, gledam indiferentan

Nogo metanje

Hrvatska je pobijedila Brazil. U osmini finala svjetskog prvenstva u Kataru, neki kaži Katru. Ja i autocorrect kažemo Kataru, na Svjetskom prvenstvu koje se održava nekoliko dana prije početka Snježne kraljice, apsurdnog tamičenja u gradu s premalim brdom, gradu bez snijega, ali s previše love i previše bahatosti, bahatosti koja je razmjerna kompleksu male palanke na Balkanu, koja je vidjela da i druge palanke imaju skijanje, recimo poput Schladminga.

Tako se i ovo Svjetsko prvenstvo odigrava u sred pustinje, na plus trideset u prosincu, a gledateljima se jajca smrzavaju na klimatiziranim stadionima koji primaju po osamdesetak tisuća ljudi, koji su izgrađeni polurobovskim radom. Model gradnje stadiona preuzet je naravno, od Hrvata, koji su pred petnaestak godina sumanuto gradili arene po zabitima diljem Hrvatske radi malo dodavanja lopte rukom, da bi poslije zjapile prazne. Srećom, dobile su kakvu takvu funkciju dolaskom korone.

Kad prođe prvenstvo deve će pišati po tribinama. Ali, jebe me se, nisu moje pare.

Hrvate u Kataru predstavljaju Ivana Knoll i ministar Paladina. Polusvijet.

Svakodnevno smo obasipani o tome što naši predstavnici tamo rade. A nas predstavlja nogometna reprezentacija, koja nastupa u budalasto nazvanim kockastim dresovima, predstavlja nas izvjesna Ivana Knoll kojoj je Bora Čorba posvetio stihove

guzate, sisate, lomne u struku,

zbog njih razvijem desnicu ruku,

pa ko tapete lepim po zidu,

tek da ih imam sve u vidu.

Naravno da nas tamo predstavlja i ministar Paladina, koji je oduševljen uspjesima reprezentacije, dok se svima nama bljuje od njegovih uspjeha u obnovi Banije. Banija vam je ono što se nalazi sedamdesetak kilometara nedaleko od trona Andreja Plenkovića, a pogođeno je i sravnjeno potresom.

Idealno, nije predaleko za otić i pokazat se pred kamerama, a opet dovoljno daleko da ne čuju kad ministar Paladina kaže, Ma jebe me se za Baniju,  uz glasno odobravanje ove Vlade, Vlade Andreja Plenkovića. Ministar se ošo veselit u ime stanovnika Banije, koji ni prijenose ne mogu gledat. Pa je on tamo zbog njih.

Čudotvorna Vlada

Čudotovorna Vlada koja uspijeva sve. I porast ugleda u svijetu. I taj Fitch koji raste, pa Schengen, pa uvođenje EUR-a, plakati s veliko otisnutim apoenima od sto i dvije stotine eura biti će otisnuti i polijepljeni na mnogim mjestima, da penzioneri znaju kako to izgleda. Čujem da su iz Šibenske Dubrave javili da ne trebaju te plakate.

Vladi sve polazi za rukom, jerbo je po dršku glade pripadnici manjina, Zekanović i Hrelja. To vam je jedno fino društvo s kojima pristojan čovjek ni u tramvaj ne bi ušao.

Svi oni se jako vesele uspjehu loptogurača. Naših vatrenih, koji su ukupno vrijedni oko pola milijarde EUR-a, na tom Transfermarktu.

Odma su počeli šlepanje i pumpanje svog imidža na pobjedi tipova koji ne žive u Hrvatskoj, koji ne plaćaju porez u Hrvatskoj, koji nose pravokutne dresove a nazivaju ih kockasti.

Sada valja pričekati političare. I njihovo šlepanje.

Koji su zaslužni za polufinale.

Evo jedan kočničar normalnog života se već oglasio. pic.twitter.com/FkLq6Vw49K

— Spectator (@SpectatorHR) December 9, 2022

Ma ludilo brale. Svaki od tih igrača zastupa i one bez doma na Baniji, koji su jučer pokrivali folijom krovove da im ne pada kiša na glavu, a televizor, ako ga imaju, mogu si u guzicu uštekati.

Već sada počinje treća godina štekanja televizora u guzicu.

Otprilike koliko vrijede i ti kockasti, toliko vrijedi i milijun dvije stotine dvadeset i devet tisuća i dvije stotina devedeset i jedan umirovljenik. 1.229.291,  Oko tri soma kuna po glavi.

Čitam da je tip za kojeg sam skoro siguran da pojma nema kada se i zakaj puca lopta tamo iz ćoška, kraj one zastavice, a odaziva se na ime Tomislav Tomašević, u euforiji populizma odma zvao u taj Katar i čestitao na pobjedi nad Brazilom. Cijena poziva 11 kn/min. Naravno, nije zvao sa svog mobitela, nego službujućeg, zvao je kao njuška, a ne anonimac koji misli da su zastavice na ćoškovima igrališta ukras.

U razgovor se uključio i Luka Modrić, kojeg se sjećamo iz vremena potresa na Baniji kada je na društvenim mrežama zalijepio sliku svoga lica i napisao Podrška Banovini. Luka je Tomislavu koji pojma nema (o zastavicama naravno) objasnio zašto Zagreb mora imati taj Nacionalni stadion. Tomislav je samo kimao glavom.

Tomislav po nalogu Luke koji porez ne previše revno nije plaćao u Englesok, a niti u Španjolskoj, će izgraditi stadion kojem će se loptati ekipa izabrana. Ekipa koja ne samo da ne plaća prirez u Zagrebu, nego ne plaća ni porez u Hrvatskoj.

Ekipa koja košta koliko košta 1.229.291 penzioner. A ti penzioneri su cijeli svoj radni vijek izdvajali za zdravstvo, za sport, za kulturu, za sve pičke materije kojih su se vladajući dosjetili, da bi živjeli životom dostojnim pasa.

Isti taj luka Modrić nije se sjetio, makar u  ni jednom trenutku reći ministru Paladini, kojeg sada je to vrlo jasno, boli kurac za Baniju, da obnovi makar jednu kuću na Baniji. Doduše, nije se sjetio ni na sudu.

Tomeku nema drugo nego da izgradi loptalište njima, milijarderima.

Baš pravo Hrvatski.

I kaj bi ja sada, trebao navijati za takve?