Koji puta znam zavrnut lozu ili gorki pelinkovac u birtiji, onako s nogu, na šanku, ali samo kada je tamo Krezo. Krezo je domar u nekakvom ministarstvu, pobožan čovjek, dolazi na posao pričešćen. Temeljito. Svakog jutra. Pa se tamo smuca i njuška, pamti koliko mu to alkohol dopušta. Druži se s besposlenim šoferima koji nakon pedantnog lizanja automobila navrate u njegovu gajbu na pravu gustu tursku kavu. U kojoj žlica stoji okomito.
Kaže Krezo, cerekajući se i ponosno pokazujući sve svoje zube, a ima ih šest, kako šoferi pričaju da čobani i pastiri petkom sklanjaju svoja stada ovaca s livada koje se vide s ceste koja vodi u Hercegovinu. Nema ni svinja na slobodnoj paši. Makli ih prestrašeni vlasnici.
Jer petkom se zna dogoditi da ministar Šušnjar putuje u zavičaj, kako bi se malo opustio i odmorio od napornog posla i smišljanja mudrosti koje svako malo lansira u javnost. Vele šoferi da pouzdano znaju da se nekoliko izdavačkih kuća javilo ministru sa željom da objave sabrane mudrosti. Kakav bi to bestseller bio…
A pojede jedno krme svaki dan
— Spectator (@SpectatorHR) January 9, 2025
A tek kad bi se prevela knjiga na engleski, njemački, francuski, čitaoci cijelog svijete bi nahrupili u knjižare i kupovali knjigu. Knjiga mudrosti ministra Šušnjara bi bila i predmet predmet ozbiljne sociološke studije o količini ludila i gluposti jednog naroda koji u dvadeset i prvom stoljeću bira ovakve ljude.
Ministar koji izgleda kao da pojede najmanje jednog odojka za ručak, pri tome ne bježi od velike posude grah salate, pa jedva nekako izdrži do pojačane večere, savjetuje narod koji mu je omogućio i strpljivo dozvoljava da ih jebe u mozak, ovaj puta ispalio je odličan savjet.
Kako sa samo jebenih sedam eura možemo napraviti pedeset kiflica.
Ej. Pedeset kiflica. A mi sve nešto mrmljamo da je skupo. Kenjamo po portalima, po Elonovom X-u, umjesto da doma mijesimo kiflice.
Za pedeset i dvije kune pedeset kiflica. Jedna kiflica jednu kunu i par lipica. Pa di to ima? Naravno da nema, ali je bilo, ne tako davno.
Bilo je prije no što je zadrigli i debeli žderonja postao ministar. Mali bijeli kruh, dvadesetak puta veći od ministrovih kiflica, koštao je tri kune. Onda je došao ministar terminator svega što hoda na četiri noge. Sve u gospodarstvu otišlo u tri lepe pičke materine. Pa su sada jebene kiflice glavna vijest u gospodarstvu. Inflacija ždere sve. A ministar odojke. I nama kaže da mijesimo kiflice. I kuhamo kruh. Nek si kiflice u dupe gurne. Dok ne eksplodira. Neće trebat puno.
Što je slijedeće? Preporuka da na Temu kupimo traperice za 9,99 EUR, a ako su nam predugačke, da ih ne nosimo šnajderici jerbo će nam ona uzet dvadeset EUR. A nogavice možemo posve dobro zavrnut i zaheftat heftericom.
Koristim priliku da zahvalim stranci MOŽEMO koja je svojom odlukom o ne koaliranju dovela na vlast HDZ i DP. Razlike između njih i MOSTA ima samo u tome što je MOST to napravio dva puta. Ali, MOŽEMO je mala stranka, budućnost je pred njima.
Koristim priliku da zahvalim i Miroslavu Škori na monstruoznom projektu zvanom Domovinski pokret. Iako je pjevač, on je čovjek opasnih namjera.
Nipošto ne treba u zahvaljivanju izbjeći i Andreja Plenkovića koji je u ogromnoj gladi za što više vlasti ovakve postavio u Vladu. A nisu realno, za postaviti nigdje.
Kao i ostali šepavi mravi koji su mu u vladi.
Miroslav Škoro je čovjek opasnih namjera, a pjevač je. Što bi bilo da ima ozbiljno zanimanje?
